Evolucija engleskog vina

Naslov orginala: Jefford: The evolution of English wine. Izvor: https://www.decanter.com/;  Slika: https://keyassets.timeincuk.net/;   Objavljeno: 15.09.2019. by Andrew Jefford. Prevod: Dragutin Mijatović. Ključne riječi: vino, Engleska

Da ste nam tada ucrtali današnju vinsku scenu u Velikoj Britaniji, nasmijali bismo se i odmahnuli glavom uz očajnički izgled.

Vinograd vinarije Denbies

Prije trideset godina (1989) započeo sam seriju od 12 članaka koji su pratili veličanstveno napredovanje jednog engleskog vinograda, Breaky Bottom u regionu Sussex Downs, tokom jedne godine između 1989. i 1990. Oktobarskog dana kada sam stigao, vlasnik, Peter Hall, rekao mi je da uopšte nije imao grožđa 1987. godine, a samo malo u 1988. godini; prodaja je bila teška. U 1989. proizveo je suva, klasična stona vina koja su udovoljavala njegovim finim estetskim standardima; ali englesko vino, oplakivali smo ga, bila je to nacionalna šala, a prevladavajući – i neuspješni – stil, bila su to poluslatka vina, nadahnuta sumnjivim njemačkim modelima.

Tri miliona čokota posađeno tokom prošle godine; 1,6 miliona godinu ranije; milion godinu prije toga. Prema WineGB-u, oko 3.500 ha vinograda sada je ukorijenjeno u tlima Velike Britanije, a samo u prošloj godini dodano je 690 ha. A 2018. proizvedeno je 15,6 miliona boca vina. Godišnja prodaja od četiri miliona boca, raste za 6% godišnje. Oko 500 komercijalnih vinograda i 165 vinarija. Tri engleska vina su u top 50 najboljih na izložbi u sklopu Decanter World Wine Awards 2019. godine. I Breaky Bottom je sada dio portfelja Corney & Barrow, uz DRC, Leflaive, de Vogüé.

Jedan od dva osnovna razloga za ovaj zapanjujući preokret bio je prelazak na proizvodnju pjenušavih vina u engleskoj (69% godišnje ukupne proizvodnje). To je bilo potpuno nepredviđeno kad sam se u oktobru 1989. godine prvi put provozao preko ispucanih kreda zemljišta South Downs do Breaky Bottom; sada su Taittinger i Vranken-Pommery Monopole postali engleski vinogradari. Oni neće biti posljednji Champenois koji će krenuti prema sjeveru.

Dva bogata Amerikanca, Stuart i Sandy Moss, trebala su probati pjenušavo vino u Velikoj Britaniji, i učiniti to kako treba i otvoriti svima oči za uzbudljiv potencijal. Kao što Stephen Skelton MW piše u svojoj nedavno objavljenoj knjizi Vina Velike Britanije (The Wines of Great Britain), Moss-ova prva tri proizvedena vina su bila pobjedici u svojoj konkurenciji: “Većina nas je shvatila da stvari više nikada neće biti iste i da će dani njemačke raznolikosti vina biti prošlost.“ Nyetimber, brend pjenušavo vino koji su stvorili, (vlasnik Eric Heerem) na putu je da postane ekvivalent britanske kuće šampanjca srednje veličine. Zasađeno je 258 ha na raznim lokacijama i ambicija je da se nastavi na preko 300 hektara, uz godišnju proizvodnju od dva miliona boca.

Drugi razlog za zaokret i činjenica da je vinogradarstvo sada jedan od najprihvatljivijih i najraširenijih segmenata britanske poljoprivrede uopšte, jesu klimatske promjene. Ako sada možemo na zadovoljavajući način uzgajati Chardonnay i Pinot noir za potrebe pjenušavog vina, to je zato što (kao što Skelton naglašava) ljetni dani sve više prelaze granicu od 29° C ili 30° C, jer su ljetne noći toplije, jer se prosječne julske temperature sada na jugu Britanije rutinski  približavaju 18° C, umjesto da jedva dostižu 15° C. To nije bilo tako 1980-ih. Ovo je iznenadno i dramatično. Svaka klimatska promjena koja se može mjeriti tokom polovine ljudskog vijeka mnogo je brža od galopa, u poređenju sa uobičajenim planetarnim stopama metereoloških promjena. Podsjeća nas i da je vino klimatski indikator.

Sretan sam što proizvodnja vina u Velikoj Britaniji cvjeta. Ne bismo trebali zaboraviti da će milioni strašno patiti od istih pojava; doista, bezobzirnost klimatskih promjena, je tako jasno predstavljena u proizvodnji šampanjaca 2017., a to može zasmetati svim vinogradarima. Ugljen dioksid ostavlja trag u trgovini vina, sa fermentisanim ugljen dioksidom, takvom sredinom i zavisnost od staklenih boca, i dalje je zabrinjavajuća. Ne možemo previdjeti ove neugodne istine, bez obzira koliko lokalno dobrodošle neke od njih kao posljedica klimatskih promjena.