Ne radi se samo o okusu. Zašto bi neko kupovao jedno vino, a ne drugo – osim zbog njegovog okusa (i cijene)? Ovo je pitanje za koje Robert Joseph sugeriše da se treba češće postavljati. Connor Widder je mladi Amerikanac sa biografijom na Linkedinu koja ga opisuje kako “pomaže vinarijama da dobiju više rezervacija soba za degustaciju. Za online prodaju vina i pretplate na vinske klubove putem marketinga pretraživanja”.
Citirao sam te riječi jer sumnjam da će mnogi vinski profesionalci izvan SAD-a smatrati da je njihovo razmišljanje nepoznato ili jednostavno nebitno. Koliko evropskih vinarija uzima ‘rezervacije’ za svoje degustacione sale? Ili imate ‘vinski klub’? Ili ozbiljno iskoristiti ‘marketing pretraživanja’?
Fokusirajte se na druge faktore. Ne radi se samo o okusu
U nedavnom video klipu, Widder daje izjavu koju vinski profesionalci mogu razumjeti, ali se im vjerovatno neće svidjeti. „Većina vinarija se previše fokusira na proizvod… [Trebalo bi] da se fokusira na faktore koji navedu ljude da kupe vaše vino… umjesto da se fokusiraju samo na okus vina.”
Sigurno je okus ono što je zaista važno? Uostalom, zato imamo takmičenja i kritičare i degustacijske note. Imamo i somelijere čiji je posao da preporuče kako će vino A biti bolji partner za boeuf en croûte od vina B.
Ali, naravno, nije to tako jednostavno. Koliko god ovo moglo biti šokantno za neke, većina onih koji piju vino nikada ne naiđu na somelijera (jer ga ima nekoliko lokalnih restorana), niti pročitaju napomenu o degustaciji (gdje bi to vidjeli?) Oni mogu reagovati na rezultat ili naljepnicu za medalju, ali ovi neće reći ništa o uticaju tečnosti na njihovo nepce. Kritičari ili sudije takmičenja mogu imati sasvim drugačiju procjenu hrastovog bureta, slatkoće ili tanina od njihove.
Vino, spanać, pivo: stečeni ukusi
U svakom slučaju, kao što otkriva novo kinesko istraživanje, vrlo je moguće da se potrošačima možda neće dopasti okus nijednog vina koje su dobili. Za mnoge u vinskoj industriji rješenje leži u njihovom ‘edukovanju’. Ali da li se to zaista dogodilo ogromnom broju mlađih Amerikanaca koji sada sa zadovoljstvom piju IPA pivo i Guinness. Ni jedno ni drugo nije stil koji mnogi ljudi odmah prihvataju?
Ne, konzumacija ovakvog piva često raste iz pritiska vršnjaka i prilika. To rade moji prijatelji i ljudi kojima se divim ovdje i sada, pa bi možda i ja to trebao učiniti. Vino i spanać su kroz istoriju imali koristi od ovakvog procesa – u danima kada nije bilo alternativnih opcija. To više nije slučaj. Sada je društveno prihvatljivije da ljudi kažu ‘ne hvala’ zelenom povrću ili alkoholnom piću koje ne odgovara njihovom nepcu. Osim ako ne postoji nešto – vrlo moguće marketinško – što ih podstakne što nadjača okus.
Američka vinska industrija uzvraća novim marketinškim kampanjama. Možda se čini kao da je u vinskoj industriji sve sumorno i propast, ali dvije odvojene grupe stvaraju pozitivnu energiju oko vina.
Ne radi se samo o okusu vina. Ne kuvanje
Posjetioci restorana iznenadili su gurmane govoreći istraživačima da kvalitet kuvanja nije glavni razlog za izbor određenog restorana. Za mnoge, čini se, udobnost i ambijent mogu biti znatno važniji.
Dakle, koji su faktori koji nisu ukusni o kojima Widder govori kada je u pitanju vino? “Brend, marketing, korisničko iskustvo. Način na koji se osoba osjeća kada je u interakciji sa vašim brendom ili ga percipira na mreži… Estetika… cjelokupna prisutnost… imat će ogroman uticaj na način na koji ljudi misle o vama i vašem vinu.”
Pretpostavljam da se možda vraćamo na citat iz Widder-a. Koliko proizvođača zastane da razmisli o tome kako se ljudi osjećaju o svom odabranom vinu? Ali, naravno, ako zastanu da razmisle o tome kako sami kupuju odjeću ili knjige, shvatit će da su takve stvari bitne. Svi smo sretniji što se rastajemo sa još nekoliko dolara kada kupujemo košulju sa jednom etiketom umjesto druge, ili iz određene trgovine ili sa web stranice. Zašto bi vino bilo drugačije?
Zašto da ga navedem?
Neće samo ljudi piti vino. Prije nekoliko godina pratio sam jednog prodavača u njegovim posjetama brojnim velikim prodavnicama pića u New Jerseyu. Sjećam se samo jedne prilike kada je bilo potrebe za čašom. Inače, razgovor je bio kratak i sadržajan. ‘Zašto bih trebao ovo vino? Što ste učinili da ga ljudi požele kupiti?’
Kada bismo svi posvetili upola manje truda da znamo kako odgovoriti na ta pitanja kao što to činimo kada govorimo o datumima berbe, vinifikaciji i miješanju, industrija bi bila u mnogo zdravijem stanju. Probajte i sami – bez riječi ‘jer je dobrog ukusa’.
Postscript: Posebno evropski čitaoci koji su klizali preko referenci na rezervacije sala za degustaciju i vinskih klubova mogu smatrati poučnim da pročitaju naše izveštavanje o najnovijem izveštaju SVB-a koji otkriva da degustacione sale sada ostvaruju 39% prihoda vinarije. Brojke vinskog kluba su takođe prilično ukusne.
Devil’s Advocate: It's Not (Just) about the Taste (Đavolji advokat: Ne radi se samo o okusu). Izvor: https://www.meiningers-international.com/. Objavljeno: 27.06.2024. Prevod i priprema za sajat: Dragutin Mijatović
