Filozofija vina. Mogu nas lišiti mnogih stvari, mogu nam oduzeti sve, ali nikako ne mogu sjećanja na ono što smo vidjeli, okusili, doživjeli. Atmosferu, miris, okus, VINO. U onom jednom zapamćenom i pribilježenom trenu, neponovljivoj činjenici koja se odvojila od tla i lebdi negdje zajedno sa nama. Sve dok jesmo (Sava Babić).
Filozofija vina-vino i idila
Jedno od mojih najvećih iskustava sa putovanja bilo je da postoje vinske i rakijske zemlje. Prema tome, postoje vinski narodi i rakijski narodi. Vinski narodi su genijalni; a rakijski, ako i nisu ateistički, u najmanju ruku naginju idolopoklonstvu. Veliki vinski narodi su Grci, Dalmati, Španjolci i Etruščani, a istinske vinorodne krajeve imaju Talijani, Francuzi i Mađari. Ti narodi nemaju takozvanu istorijsku ambiciju; niti su si utuvili u glavu da će osloboditi ostale narode, ako treba i kundacima. Vino ih štiti od apstrakcije. Vinski narodi ne žive u istorijskoj stvarnosti već u baštini zlatnog doba. Takvo je ponašanje jedno od bitnijih sastavnih elemenata vina, posljedica je idličnog ulja.
Sve su vinske zemlje, kao i svi vinski krajevi, idilične. Prošetaj kroz vinograde Arača i Čopaka, popni se na Badačonj ili Sentđerđheđ (Brdo Svetog Jurja), o Šomlou da i ne govorimo, proskitaj se kroz kiškekreške i čengedske vrtove, svakako ćeš steći nedvojbena iskustva. Među površinama vinograda protiču mekani travnati putevi, poput tihih potoka. Pred ulazima u podrume ogroman orah, i za najvrelijih ljeta tu je hladovina. To su takvi predjeli da, kada bi se čovjek bilo gde zaistavio, sjeo, nastanio se – mogao bi reći: ostajem ovdje. I tu bi ga možda, a da to ne bi ni primijetio, zatekla smrt.
O tim sam stvarima meditirao na Sigligetu i ustanovio, za svoju ličnu upotrebu, onu prastaru i jednostavnu podjelu: postoje ravničarska i postoje brdska vina. Ravničarsko vino je izdašnije, tečnije ali i skromnije, siromašnije uljima. U biti, to nije osuda. Znači samo da se ja sa takvim vinom ne bih rado oženio. Bio bih nesretan zbog stalnog nedostatka uzbudljivih ulja. Ali onom ko nerado podnosi veće napetosti – što takođe zavređuju uvažavanje – moguć je suživot i sa takvim vinom.
Šomlo
O svemu sam tome razmišljao na čarobnom Sigligetu, gore na brežuljku. Poda mnom vrtovi, malo dalje Balaton, pored mene vino u plosci. Kada bi mi meditacija počela zapinjati, malo bih gucnuo. Ovako nešto rađa se skupa sa čovjekom. Volim brdska vina koja nastaju pored vode. Voda je praelement u kojemu sam se rodio i stoga u svemu želim njenu prisutnost. Zato Heđalja leži podalje od mene, bliži su mi Badačonj, kao i Čopak i Arač. Izuzeci, naravno, i ovde postoje. To je ponajprije Šomlo. Jer vatreno šomloško vino rodi na vulkanu. Pokraj Somloa nema vode. On se izdiže iznad prostrane ravnice i ima oblik krune. Među svim našim vinima od šomloškog za mene nema dalje. Odmah ću reći i zbog čega.
Razlikujemo plavokosa (bijela) i tamnokosa (crna) vina; zatim muška (suva) i ženska (slatka); razlikovati se može čak i sopran, alt, tenor, bas, jednoglasna i višeglasna, kao i simfonijska vina. Ali ja ih običavam dijeliti na solarna (sunčeva), lunarna (mjesečeva) i astralna (zvijezdana) vina. Na vinu se, inače, mogu vrlo jednostavno primijeniti svakovrsna razlikovanja. Postoji, na primjer, logičko i mističko vino, slikovno i zvučno, protočno zdesna ulijevo i slijeva udesno, i tako dalje u beskraj.
Vino
Svako vino uvijek iznova postavlja čovjeka pred novi zadatak razlikovanja. Dakle, za mene je šomloško vino onaj solarni bariton, simfonično svijetlo muško vino. Vino koje sadrži duhovna ulja vrhovnog stvoritelja te je među našim vinima jedinstveno u koncentraciji čistoće. Stoga mislim da je svako vino doista društveno, i da prava svojstva pokazuje tek kada se pije u društvu, ali je šomloško naprotiv piće usamljenika. Toliko je ispunjeno uljem stvaralačkog zanosa da ga je prikladno piti samo u dubokoj, dokraja smirenoj i uravnoteženoj samoći.
U šomloškom vinu (riječ je o izvornom, iskonskom, sada već rijetkom vinu, gotovo bijelom zlatu, suvom, vatrenom vinu iz Somloa) želim reći još i to da, premda svako malo ozbiljnije brdsko vino više odgovara dobi iznad četrdeset godina negoli mladosti, ovo vino jest vino staraca. Vino mudraca, onih ljudi koji su konačno stekli uzvišeno znanje, vedrinu. Ovu posve ličnu stvar iznijet ću samo zato što mi je bila jednim od najvrednijih postignuća sigligetske meditacije: u hijeratičkoj masci šomloškog vina najjače sam osjetio blizinu one dozrele mudrosti i vedrine, krepke stvaralačke opojnosti koja je stvorila ovaj svijet.
“Filozofija vina” napisana je 1947. godine, a objavljena je 1988. godine. Na ovoj stranici je iskorišćen dio iz knjige, bitne teme za portal vinsketure.rs. Tekst koji se sada prvi put samostalno objavljuje pisan je virtuoznim i silovitim stilom, sa mnogo napatvorenog uvjerenja i ništa manje ironije i neodoljivog šarma.
Pogledati i: https://ovinu.info/filozofija-vina/
ali i kurs poštivanja vina u šest nastavaka, počnite sa:
https://ovinu.info/kurs-postovanja-vina-1-dio/
Izvor, preuzeto sa: https://vinsketure.rs/filozofija-vina/. Naslov orginala: Filozofija vina. Slika: http://travelguidehungary.com/. Pripremio: Dragutin Mijatović
