Šećer u vinu. “Imam divan Riesling bi bio sjajan sa vašom večerom.” “Ne, hvala, ne volim slatka vina”. Uzimam samo Colu. Dijalog koji se odigrao bezbroj puta.
Sva ova vina (i Coca) su manje ili više slatka, ali kao što vidite, slatkoća je obično stvar percepcije.
Koliko nas misli da je Coca Cola manje slatka od prosječnog Riesling-a ili mnogih slatkih vina? Da li biste se iznenadili kada biste saznali da Cola ima približno isti nivo šećera, sa 108 g/l, kao i neka od najslađih desertnih vina? Na primjer, 5 puttonyos Tokaji Aszu ima 120 g/l preostalog šećera (4 puttonyos ima 90 g/l). Usput, ako nikad niste probali pet puttonyos Tokaji, probajte jedan, oni su izvanredni!
Šećer u vinu, veliki nesporazum
Slatkoća je percepcija. Gorčina, kao što kofein u Coca Coli, ili tanini u vinu, smanjit će percepciju slasti, kao i kiselost. Tako je fenomenalna fosforna kiselina bitna u Coli, kao i važnost prirodne kiselosti u Vinu. Često se koristi limunada kao primjer ove delikatne ravnoteže. Kiselost limunske kiseline je balansirana slatkoćom šećera. Previše jednog ili drugog i dobijate piće koje je previše kiselo ili previše slatko. Ponudite isto piće nekom drugom, možda je savršeno za njega.
Odakle šećer dolazi u vino?
Šećer u vinu se naziva rezidualni šećer (residual sugar=RS), i ne dolazi od kukuruznog sirupa ili granuliranog šećera, već od prirodnih šećera koji se nalaze u vinskom grožđu a to su glukoza i fruktoza. Tokom proizvodnje vina, poznato je da kvasac pretvara šećer u alkohol i tako vino čini suvim, bez ostatka šećera. Međutim, ponekad nije sav šećer fermentisao do alkohola od strane kvasca, tako da taj ostatak neprevrelog šećera daje slast vinu.
Anti-slast u vinu… stvar je tipa/stila vina? Poznata su jeftina crvena vina koja prikrivaju okus grožđa nižeg kvaliteta ostatkom šećera. Percepcija opet, samo ovaj put percepcija se ne odnosi na okus već na “klasu-tip” vina. U glavama većine ljudi postoji skala tipova vina koja je često povezano sa cijenom vina. Na vrhu su suva ili rijetka skupa desertna vina. Ali vina sa dna skale obično su puna rezidualnog šećera, prikrivajući tako svoje jeftine sastojke. Ova vina prodaju se onima koji više vole alkohol nego okus vina. Slatka vina koje zagovaram su ona u zaboravljenoj srednjoj klasi.
Ne stidite se svoje ljubavi prema slatkim vinima. Neka slatka crvena vina su uistinu izvrsna.
Spomenite u priči Riesling, Gewürztraminer i Muscat i većina ljudi će odmah pretpostaviti da govorite o slađim vinima. I dok doista govorimo o slatkim vinima u ovom slučaju, grožđe ovih sorti odlično je i za proizvodnju suvih vina. To je rijeđi slučaj kod mnogih hibrida i bijelih vinskih sorti grožđa gajenih u manje poznatim vinskim regijama širom svijeta.
Grožđe sorti kao što su Vidal Blanc i Chambourcin, više su po mom okusu kada su vina proizvedena u slađem stilu. Zbog njihovog straha od šećera, osjećam da mnogo vinara radi previše teške poslove da bi proizveli suva vina od ovih sorti, fermentirajući slatkoću koja je tako često izvor njihovog šarma. Ponavljam, ne stidite se svoje ljubavi prema slađim vinima, bez obzira na sortu grožđa. I ako još niste otvorili svoje srce ovim slatkim ljepotama, nemojte se plašiti da istražujete. Nasmejte se onima koji ignorišu vaš izbor, znajući da oni često pate za onim što vide kao umjetnost, dok vi uživate u dobrom gutljaju. Da li ste ponekad potajno voljeli slatko vino? Pogledati i: https://ovinu.info/hrast-sladji-od-secera-za-vino/
Izvor: https://winefolly.com/; Objavljeno: 11.05.2015. by Stephen Reiss; Naslov orginala: Sugar in Wine, The Great Misunderstanding; Prevod: Dragutin Mijatović; Ključne riječi: sorta, vino, šećer
