Stvaranje sorti vinove loze u Francuskoj – istorijska perspektiva

ampelografija region sorta vinogradarstvo vinova loza

Stvaranje sorti vinove loze u Francuskoj. Vitis vinifera bila je obilježje francuskog vinogradarstva. Vrlo je vjerojatno da su mnoge tradicionalne sorte kao što su Chardonnay, Cabernet Sauvignon i mnoge druge bile predmet osmišljenog ukrštanje, a ne slučajni sijanci. Na primjer, sorta Petite Sirah (za koju se vjeruje da je sorta Durif) popularna u Kaliforniji vjerovatno je bila sijanac iz ukrštanja sorti Peloursin × Syrah nastala oko 1880. godine (Bowers et al., 1993; Meredith etal., 1999).

Stvaranje sorti vinove loze
Sorte: Villard Blanc i Villard Noir

Cabernet Sauvignon nastao je u sedamnaestom vijeku iz ukrštanja (vjerovatno namjerno) između sorti Sauvignona Blanc × Cabernet Franc (Bowers i Meredith, 1997). Brojne sorte regiona Burgundy mogu se pratiti do srednjeg vijeka ili prije (Aligoté, Auxerrois, Chardonnay, Gamay noir, Melon) su hibridi između sorte Gouais Blanc i mnogo poznatije sorte Pinot Noir kao roditelja (Bowers etal., 1999).

Evropska vinogradarstvo

Da li je bilo koja od ovih sorti rezultat namjernog ukrštanja ili slučajne hibridizacije, stvar je nagađanja. Myles etal. (2011) pružili su dokaze koji pokazuju da je sorta Pinot Noir možda roditelj sortama Chardonnay, Gamay i Muscat blanc. Traminer može biti roditelj mnogih sorti kao što su Petit Manseng, Tinta Madeira i Verdelho, a Chenin blanc i Sauvignon Blanc su vjerovatno brat i sestra čiji su roditelji sorte Traminer i Colombard.

Sada smo sigurni da su Albillo Mayor × Benedicto dali sortu Tempranillo, glavnu sortu crnog vina u regionima Rioja i Ribera del Duero u Španiji (Ibanez etal., 2012). Međutim, talenti francuskih uzgajivača grožđa stavljeni su na veliki test krajem devetnaestog vijeka (Cattell i Stauffer, 1978; Wagner, 1955). Evropsko vinogradarstvo suočilo se sa tri velike razorne krize počevši od 1870-ih. Prvo je došla filoksera, a nakon toga pepelnica i plamenjača. Sve je ukazivalo na to da se evropskom vinogradarstvu može nepopravljivo naštetiti ako se brzo ne pronađe rješenje.

Francuski uzgajivači su se na kraju odlučili na dva različita pristupa: upotreba podloga otpornih na filokseru kako bi se sačuvale one sorte koje se već uzgajaju, i uspostava programa uzgoja grožđa koji će kombinovati prirodnu otpornost na filokseru, pepelnicu, peronosporu i možda druge bolesti sa enološkim karakteristikama vina vrste Vitis vinifera.

Desetine hiljada hektara francusko-američkih hibrida posađeno je širom Francuske počev od kasnog devetnaestog vijeka, i mnogi hektari ostali su do kraja dvadesetog vijeka. Glavni francusko-američki hibridi i uzgajani u Francuskoj, te državama New York i Ontario su: Baco Noir, Chambourcin, Marechal Foch, Leon Millot, Vignoles, Rosette, Aurore, Rougeon, Chancellor, De Chaunac, Chelois, Cascade, Seyval Blanc, Villard Blanc, Villard Noir, Vidal Blanc. Detaljni opisi većine značajnih francusko-američkih hibrida mogu se naći u Galet (1956, 1979, 1998).

Hibridi – stvaranje sorti vinove loze

Stvaranje sorti vinove loze

Slika 1. Primjeri Seibel hibrida: (a) Rosette (Seibel 1000), (b) Aurore (Seibel 5279), (c) Rougeon (Seibel 5898), (d) Chancellor (Seibel 7053), (e) Verdelet (Seibel 9110), (f) De Chaunac (Seibel 9549), (g) Chelois (Seibel 10878) i (h) Cascade (Seibel 13053).

Slika 2. Primjeri hibrida koje su stvorili selekcioneri Baco i Kuhlmann: (a) Baco noir (Baco 1), (b) Maréchal Foch, (c) Lucie Kuhlmann i (d) Leon Millot.

Slika 3. Hibridi selekcionera Bertille Seyve, Seyve-Villard i Joannes Seyve: (a) Le General (B.S. 2862), (b) Seyval blanc (S.V. 5276), (c) J.S. 23-416 i (d) Chambourcin (J.S. 26–205).

Stvaranje sorti vinove loze

Slika 4. Primjeri hibrida koje su stvorili Landot, Vidal i Ravat: (a) Landot 4511, (b) Vidal blanc (Vidal 256), (c) Ravat 34 i (d) Vignoles (Ravat 51).

Imena francuskih hibrida

Nekim od Kuhlmann-ovih sorti ime je dao sam Kuhlmann. Baco noir i Aurore bila su neslužbena imena u Francuskoj. Chambourcin, Chelois (Seibel 10878) i Seyval blanc (S.V. 5276) dobili su imena u Francuskoj. Grupa koju su činili čelnici vinske industrije New York (Udruženje vinogradara Finger Lakes) imenovala je 1970. godine hibride: Rosette, Rougeon, Chancellor, Verdelet, De Chaunac (izvorno Cameo), Cascade i Vignoles. Ova imena potvrdio je Great Lakes Grape Nomenclature Committee 1972. godine. Mnoga od ovih imena pronađena su na etiketama vina berbe 1972 u sortnim vinima države Ontario.

Zaključci

Pored hiljada francusko-američkih hibrida uzgajanih između 1870. i 1950. bilo je i mnogo podloga, posebno onih iz programa selekcija Couderc. Podloge iz ukrštanja Vitis riparia × Vitis rupestris poput podloga Couderc 3306 i Couderc 3309 široko se koriste u cijelom svijetu. Od šezdesetih godina prošlog vijeka, kad su uklonjene velike površine hibrida, fokus na unapređenju sorti postao je fokus klonske selekcije vrste Vitis vinifera (ENTAV, 1995). Uzgoj grožđa se naravno nastavlja u Francuskoj, kao i genetska istraživanja grožđa.

Pogledati i: https://ovinu.info/upotreba-hibrida-u-vinogradarstvu/

Izvor: https://docplayer.net/.  Naslov orginala: Grapevine breeding in France – a historical perspective. Objavljeno: by A.G. Reynolds (Brock University, St Catharines, ON, Canada). Prevod: Dragutin Mijatović

References 1

  • Bautista, J., Dangl, G.S., Yang, J., Reisch, B.I., Stover, E., 2008. Use of genetic markers to assess pedigrees of grape cultivars and breeding program selections. Am. J. Enol. Vitic. 59, 248–254.
  • Bowers, J.E., Bandman, E.B., Meredith, C.P., 1993. DNA fingerprint characterization of some wine grape cultivars. Am. J. Enol. Vitic. 44, 266–274.
  • Bowers, J.E., Boursiquot, J.M., This, P., Chu, K., Johansson, H., Meredith, C.P., 1999. Histori-cal genetics: the parentage of Chardonnay, Gamay, and other wine grapes of northeastern France. Science 285, 1562–1565.
  • Bowers, J.E., Meredith, C.P., 1997. The parentage of a classic wine grape, Cabernet Sauvignon. Nat. Genet. 16, 84–87.
  • Cattell, H., Stauffer, H.L., 1978. The Wines of the East. I. The Hybrids. L & H Photojournalism, Lancaster, Pennsylvania.
  • ENTAV, 1995. Catalogue des Variétés et Clones de Vigne Cultivés en France. Ministère d’Agriculture de la Pêche et l’Alimentation, 357 pp.
  • Galet, P., 1956. Cépages et Vignobles de France, Tome. I. Les Vignes Américaines, Déhan, Montpellier.
  • Galet, P., 1979. A Practical Ampelography. Cornell University Press, Ithaca, NY.
  • Galet, P., 1998. Grape Varieties and Rootstock Varieties. Oenopluromedia, Chaintré, France.

References 2

  • Ibáñez, J., Muñoz-Organero, G., Hasna Zinelabidine, L., Teresa de Andrés, M., Cabello, F., Martínez-Zapater, J.M., 2012. Genetic origin of the grapevine cultivar Tempranillo. Am. J. Enol. Vitic. 63, 549–553.
  • Meredith, C.P., Bowers, J.E., Riaz, S., Handley, V., Bandman, E.B., Dangl, G.S., 1999. The identity and parentage of the variety known in California as Petite Sirah. Am. J. Enol. Vitic. 50, 236–242.
  • Myles, S., Boyko, A.R., Owens, C.L., Brown, P.J., Grassi, F., Aradhya, M.K., Prins, B., Reynolds, A., Chia, J.-M., Ware, D., Bustamante, C.D., Buckler, E.S., 2011. Genetic structure and domestication history of the grape. Proc. Nat. Acad. Sci. 108, 3530–3535.
  • Reisch, B.I., Luce, R.S., Bordelon, B., Henick-Kling, T., 2006. “Valvin Muscat”™ grape. New York’s Food Life Sci. Bull. 161, 1–6.
  • Reisch, B.I., Pool, R.M., Peterson, D.V., Martens, M.-H., Henick-Kling, T., 1993. Wine and juice grape varieties for cool climates. Inf. Bull. 233 (Cornell Cooperative Extension).
  • US Department of Agriculture. 2011. http://www.nass.usda.gov/Statistics_by_State/New_York/Publications/Statistical_Reports/Fruit/grape.pdf.
  • Wagner, P.M., 1955. The French hybrids. Am. J. Enol. Vitic. 6, 10–17.