Vina moga kraja. Predjeli gdje sve uspijeva, pa i vinova loza su tu pred nama. Umjereno kontinentalna klima dozvoljava uzgoj najkavlitetnijih sorti vinove loze. Na padinama Prosare, Kozare, Vučjaka, Majevice u blizini gradića i gradova, Kozarska Dubica, Prijedor, Banja Luka, Prnjavor i Derventa pa do Bijeljine i tako redom raste loza i daje odlično grožđe i još bolja vina. Ljubav prema vinu na ovim prostorima poslije dugog zastoja rodila se u poslednjih dvedesetak godina. U potrazi za boljim sutra ili nastavkom starog znata podignuti su vinogaradi i izrodile porodične vinarije. Vinarije su sada dio svakidašnjice sjevernog dijela Republike Srpske i Bosne i Hercegovine.
Ako bi htjeli to da obiđemo trebalo bi nam mnogo dana i vremena da i probamo vina moga kraja. Uz napomenu da ne možemo obići svih 60 ha pod vinogradima. Niti šezdesetak vinogradara i vinara od Novog do Bijeljine koliko ih je bilo 2018.
Ako se sve ovo ima na umu, lako je izvući zaključak zašto je u banjalučkom kraju tridesetih godina 20. vijeka još uvijek među Banjalučanima bila vrlo popularna ‘pučka veselica’ u kantini na Pilani, pod nazivom ‘Berba grožđa’. Stariji Banjlučani pričali su u različitim vremenskim razdobljima, kako su to bile vesele priredbe pod lampionima, na kojima se točio pravi banjalučki mošt uz pjesmu i svirku i to do kasno u noć. Zbog takvog užitka Banjalučanima Pilana nije bila daleko. Na ‘Berbu grožđa’ u pilansku kantinu, dolazili su banjalučani mahom pješice preko Banjalučkog polja, drugi bi zakupili ‘štajvagn’ kako bi u društvu, uz pjesmu, dolazili i odlazili na ‘pučku veselicu’, dok su imućniji stizali fijakerom. Bilo je i drugih, koji su do željezničke stanice u Predgrađu putovali ‘lokalom’, a potom nastavili ‘cipelcugom’. Sve iz zadovoljstva i veselja radi.
