Istorija vina: Antika – 19. dio – Pogrebne prakse

istorija nauka vinarstvo vino vinova loza

Istorija vina: Antika – 19 dio – Pogrebne prakse. Kad mrtvi popiju… Autori Antike izvještavaju da su Kelti nastavili ritualne libacije tokom pogrebnih ceremonija. Prilično slične onima koje su se praktikovale u helenističkoj Grčkoj. Ove su libacije bile posvećene bogovima i herojima ratnicima.

Istorija vina: Antika - 19. dio
Servis za banket iz galske grobnice Antran (Beč): drvene kante okružene bronzom, vrč, cjedilo za filtriranje vina, 1. vijek nove ere. Musée de la Ville de Poitiers. © Musées de Poitiers/Christian Vignaud

Neke su grobnice opremljene odvodom koji omogućava dvođenje pića, a druge sadrže posude učvršćene za pod ili plafon. Ove posude, koje su se koristile za transport, posluživanje i konzumiranje vina, koriste se za libacije, a ponekad i za držanje pepela pokojnika. Povezivanje tečnosti sa svojstvima konzervansa sa njenim ostacima trebalo bi joj omogućiti pristup obliku vječnosti. U Keltskoj Galiji ova pića mogla su biti vino, pivo ili medovina.

Ritualni festivali se takođe organizuju u čast bogova ili ratnika koji su poginuli u borbi i daju povod za izgradnju libacijskih jama iskopanih u svetištima. Oni prate bankete i gozbe tokom kojih se žrtvuju mnoge životinje. Kada je od 2. vijeka prije nove ere vino u stiglo iz Italije, stotine amfora bačeno je na dno pronađenih bunara iskopanih u svetištima.

Vino u grobnicama Nîmesa na početku rimskog razdoblja

Period nakon rimskog osvajanja Provanse, zatim cijelog južnog dijela Galije (kraj 2. vijeka / prva polovina 1. vijeka pne.) u svim tim regijama vidimo, umnožavanje razmetljivih manifestacija u ritualima skladišta oružja i brojne vaze, žrtvovanje životinja … Obilje posuda povezanih sa konzumacijom vina (amfore, vaze, šolje i alati za posluživanje) svjedoči o bitnoj ulozi vina u posljednjim počastima odanih pokojnicima. Iako su pojačane, ove prakse nisu nove, već su naslijeđene od praistorijske populacije. Populacije koja je već nekoliko vjekova održavala redovne kontakte sa mediteranskim civilizacijama i postupno se prožimala njihovim običajima.

Specifično posuđe povezano sa oružjem

U grobnicama iz kasnog željeznog doba ili ranog rimskog razdoblja, priroda posuđa povezanog sa vinom razlikuje se u različitim geografskim područjima. Stoga su nedavna iskopavanja mogla potvrditi specifičnost Nîmesa. Gotovo sistematsko odsustvo vaze ili metalnog posuđa za jelo i piće. Savremena iskopavanja iz donje doline Rone i Alpa daju mnogo primjera.

S druge strane, pogrebni namještaj iz Nîmesa ima veći udio vaza za posluživanje i čuvanje tekućina (posude za piće i bokali, od kojih neki imaju veliki kapacitet). Amfore odložene u grobovima pojavile su se u 2. vijeku prije nove ere. Prvo u obliku cjelovitih posuda, a zatim često ograničene na fragmente vrata amfore koji su namjerno slomljeni.

Načini konzumiranja vina u društvima na jugu Galije bili su vrlo raznoliki. Čini se da Nîmeske elite kojima se pripisuju proučene grobnice nisu usvojile mediteranske običaje i mogle su zadržati svoje tradicije na ovom području. Ovaj otpor može se odraziti i na postojanost keltskog običaja odlaganja oružja u grobove. Poput grobnice Mas Vigier u Nîmesu, oružje i amfore često se povezuju sa grobnicama na jugu Galije i imaju tendenciju da nestanu (oružje) ili postanu rijetke (amfore) od sredine 1. vijeka pne.

Pogrebni banketi?

Dostupni tragovi ukazuju da je vino integrisano u različite faze rituala koji su pratili sahranu, a koje je tada karakterisala praksa kremiranja. Dakle, u bogatoj grobnici Céreirède u Lattes-u (Hérault), prisutnost dvije spaljene bronzane posude, povezane sa slivom, tavom i vrčem, svjedoče o odlaganju vaza za libacije i ritualno pranje na pogrebnoj lomači.

Otkriće ugljenisanih sjemenki grožđa u grobnicama u Nîmes-u dalje sugeriše da se grožđe moglo nuditi pokojniku. U Nîmesu primjećujemo namjerno razbijanje velikog dijela posuda za piće, čiji su fragmenti, često nepotpuni, bili često rasuti u grobnoj jami. Stoga se ne bi radilo o pričestima namijenjenim praćenju pokojnika, već vjerovatno o ostacima posuđa od obroka koji su dijelili živi i pokojni, a uništene vaze mogle su odgovarati udjelu umrlog.

Konzumacija vina (ne isključujući druge tečnosti), povezana sa jednako prisutnom konzumacijom mesa, pojavljuje se, dakle, u središtu složenih žrtvenih i dijetalnih obreda, koji karakterišu pogrebne prakse ovog perioda. 

Istorija vina: Antika - 19. dio
  • Lijevo: Kosturna vaza (lijevo) i sklopljeni mač naslonjen na amforu u Mas Vigier u Nîmes-u. © IN rap/N. Chardenon
  • Desno: Djelomičan prikaz naslaga u grobnici Mas de Vignoles u Nîmesu, prva četvrtina 1. vijeka naše ere. Imitacija drevnog modela keramičkog kratera u ovoj grobnici ukazuje da je vino konzumirano tokom ceremonije sahrane. © Inrap/V. Bel

Vinski i pogrebni obredi u regionu Languedoc za vrijeme Velikog carstva

Konzumiranje vina u okviru pogrebnih praksi teško je dokazati za carski period (1.-3. vijek). U Languedoc-u su u to vrijeme karakteristične posude za čuvanje ili posluživanje vina (amfore i drugo posuđe) postale oskudne u pogrebnim naslagama.

Izgorjele ili slomljene amfore. Nedavna otkrića ipak svjedoče o praksi libiranja koja se provodi u različitim fazama rituala. U vrijeme kremiranja (nagorene amfore pronađene među ostacima kremiranja Soumaltre u Aspiranu), ili na kraju kremiranja (slomljena amfora na lomači Céreirède u Lattesu). Amfora se rjeđe pojavljuje kao sekundarni objekat u kremacijama.

Na sahranama, čini da se ponekad polaže polomljena amfora ili u vrijeme zatrpavanja groba ili na kraju sahrane. Amfore se takođe koriste u arhitekturi grobnice, na primjer kao sanduci za malu djecu. Postavljeni vertikalno na ležište, oni i dalje mogu služiti kao kanal za libaciju. Vaze za tekućine (posude za piće, posude sa ručkama i bokali) nalaze se ili u izgorelom namještaju za spaljivanje, ili u neizgarelim naslagama u spaljivanjima ili sahranama. Ovi sadržaji su ponekad namjerno razbijeni, posebno kada su povezani sa iskopavanjima.

Grožđe i lastari vinove loze

Karpološke studije (na sjemenkama) provedene su na sjemenkama grožđa otkrivenim među ugljenisanim ostacima kremiranja (na primjer, u Nîmes-u, na mjestima avenije Jean-Jaurès i 54, ruta de Beaucaire). Poput plodova smokve, oraha, pinjola, šljive ili masline, i grožđe je imalo svoje mjesto u obredima koji su pratili sprovod.
Napokon, čokot vinove loze se vrlo često koristi u Languedoc-u, kako u ruralnim, tako i u prigradskim djelovima, kao gorivo za pogrebne lomače. O masovnoj upotrebi loze posebno svjedoči slučaj lomače iskopane na pogrebnom mjestu Mas de Vignoles IX u Nîmes-u.

Istorija vina: Antika - 19. dio
  • Gore, lijevo: Ostaci slomljene amfore u grobnici Renaussas-a u Valros-u (Hérault), kraj 2. i početak 3. vijeka nove ere. © Inrap/Y. Gleize
  • Gore, desno: Amfora bez dna, koja se koristi kao kanal za libaciju u mjestu kremiranje na Mas des Abeilles u Nîmes-u. © Inrap/Y. Gleize
  • Dolje, lijevo: Vrč namjerno slomljen, prevrnut u grobnici u La Vigne de Bioaux u Valrosu (Hérault), prva polovina 2. vijeka nove ere. © Inrap/J. Hernandez
  • Dolje, desno: Dijelovi lastara loze u Mas de Vignoles u Nîmesu. © Inrap/L. Tarrou

Izvorhttps://www.inrap.fr/. Naslov orginala: Archeologie du vin: Histoire du vin – Antiquité – Pratiques funéraires (Arheologija-Istorija vina-Antika-Pogrebne prakse). Prevod: Dragutin Mijatović

Pogledati i: https://ovinu.info/istorija-vina-antika-18-dio-mitovi-i-religija/