Kako pisati o vinu? Autorica najprodavanije knjige o vinu govori o tome kako se može biti najbolji u pisanju o vinu sa mnogo širim pogledom na vino.
Kao autorica knjige The Wine Bible, koja je danas najprodavanija knjiga o vinu u Sjedinjenim Državama, Karen MacNeil trenutno je jedna od najistaknutijih autoriteta u vinskom svijetu. Više od deset godina igrala je ključnu ulogu u oblikovanju načina na koji ljudi pišu o vinu i pomažući u zastupanju mnogo šireg pogleda na vino koji uzima u obzir faktore poput istorije, kulture i umjetnosti.
Prema MacNeil, najbolje danas pisanje o vinu mora biti kreativno, zanimljivo i podsticajno na razmišljanje. MacNeil se često poziva na “tapiseriju” i “bogatstvo” vina, i to je nešto što je pokušala uhvatiti i u svom kratkom i u dužem obliku. Na primjer, Vinska biblija (The Wine Bible) toliko je popularna upravo zato što nudi toliko fascinantnih činjenica i trendova o vinu. U isto vrijeme knjiga nudi vrlo praktične informacije o tome kako najbolje uživati u vinu.
Međutim, MacNeil priznaje da je ovaj mnogo širi pogled na vinsku industriju i dalje onaj koji odbija one koji bi radije samo čitali suve, činjenične izvještaje o vinu. Na primjer, kad je tek započela, morala je uvjeriti svoje urednike da je pohađanje satova tanga dok je bila u Argentini apsolutno vitalno za razumijevanje privlačnosti vina iz regiona Mendoza. „Vino je, u najboljem slučaju, povezano sa drugim dijelovima kulture i drugim oblicima umjetnosti“, kaže MacNeil.
Šta bi bilo interesantno
Kada pišete o vinu, važno je imati pravu perspektivu, ističe MacNeil. Prečesto će vinski pisci usvojiti pristup „Šta želim reći?“ a ne pristup “Šta bi bilo fascinantno za ovu osobu da čuje?” U prvom slučaju, pisanje o vinu obično se pokaže zagušljivim, pedantnim i čak egoističnim. U drugom slučaju, međutim, pisanje je svježe, živopisno i privlačno. Na piscu je odgovornost da otkrije „mali grumen“ o kojem će čitaoc razmišljati i uživati.
Da bi ilustrirala ovaj pristup, MacNeil koristi primjer iz svojih ranih dana pokušaja probijanja u industriju vina. U to je vrijeme pisala o hrani i tražila je način da objavi svoj rad u New York Times-u. Pa je za urednike smislila jedinstvenu predstavu: “Gdje jedu policajci?” Ideja je bila jednostavna, ali i briljantna. Zasigurno bi glavni policajci New Yorka znali sva sjajna mjesta u gradu sa rupama u zidu. Kao novi autor u New Yorku, MacNeil je znala da ne može jednostavno iznijeti ideju poput: “Pustite me da odem u poznati restoran poput Le Bernadin i opišem njihova francuska vina.”
Pa, koji je najbolji način da dođete do jedinstvenih, kreativnih ideja o vinu? MacNeil savjetuje vođenje dosijea ideja i koncepata priča. Na primjer, ona održava datoteku pod nazivom “Zanimljivosti” i njome će pratiti neke koncepte članaka ili ideje za priče koji su joj prešli put, ali koji možda još nisu spremni za upotrebu kao dio šire priče ili trenda. „Dobro pisanje započinje dobrim kreativnim razmišljanjem“, savjetuje MacNeil. Ponekad to znači „razmišljati unatrag“ kako bi se došlo do novog, pametnog ugla. Nešto jednostavno – poput naleta na kreativne salvete za koktele u vinskom baru – moglo bi biti dovoljno da predloži novi koncept priče.
Vino i hrana
Jedna stvar koja razdvaja američko pisanje o vinu, kaže MacNeil, je fokus na uparivanju hrane i vina. “Uparivanje je američka ideja”, kaže MacNeil. “Počelo je 1980-ih u regionu Napa Valley.” Dio ovog fokusa na uparivanju bio je zbog velike količine vina u Americi. Uđite u bilo koju vinoteku i vjerojatno ćete pronaći čak 1.000 različitih vina.
Tome dodamo činjenicu da ne postoji prava „američka kuhinja“ – prosječna osoba u Kaliforniji možda će jednako tako pripremiti azijski pomfrit kao i italijanske lazanje. Ne postoji akumulirano kulturno nasljeđe koje pomaže objasniti šta treba piti uz svako novo jelo. Suprotstavite toj situaciji Italiju, kaže MacNeil, gdje nijednoj italijanskoj baki ne bi palo na pamet proučavati kiselost ili neke druge karakteristike vina kako bi shvatila koje vino piti sa tanjirom italijanske lazanje.
Veliki dio spajanja hrane i vina, objašnjava MacNeil, jest činjenica da često mogu otkriti vrlo jedinstvene parove. Na primjer, ko je znao da će njemačko vino biti tako sjajna kombinacija sa kuhinjom jugoistočne Azije? Kada je MacNeil pomogla pokrenuti vinski program na Kulinarskom institutu Amerike (Culinary Institute of America – CIA), ljudi su naučili o podudaranju vina, koristeći vrlo detaljan, čak i naučni pristup tome kako se određena hrana – poput crvene paprike – može kombinovati sa svime sa Gruner Veltliner ili Chateauneuf du Pape. Na kraju, ipak je korisno ne imati nikakva stroga pravila o tome koju hranu uparati sa kojim vinom. “Vino prilagodite raspoloženju, a ne vino hrani”, savjetuje MacNeil.
Trenutno MacNeil svoj pristup pisanju o vinu prilagođava digitalnoj eri, u obliku biltena e-pošte kratkog oblika (Winespeed) koji pretplatnicima i ljubiteljima vina izlazi jednom sedmično. “Potrebno je manje vremena za čitanje nego za otvaranje boce vina”, kaže MacNeil. To su sada “najbolje vijesti o vinu u zemlji”, kaže MacNeil bez pardona.
Idite tamo gdje je vino
Veliki razlog za to je činjenica da je Winespeed fascinantan, brz za čitanje i “prepun sjajnih vinskih informacija”. MacNeil trenutno planira da pošalje posebna izdanja Winespeed-a za vina iz Australije, doline Napa (Napa Valley) i Španije.
Ali nije sve MacNeil-ovo vrijeme oduzeto naporima pisanja o vinu ili izdavanja knjiga o vina. “Trenutno prilično brzo pedaliramo bicikle”, kaže ona o svom vremenu u Karen MacNeil and Company (kompaniji koja uključuje sve njene razne vinske poduhvate). Planira veliki broj degustacijskih događaja i direktno savjetuje korporacije o različitim vinskim projektima. Nedavno je povela grupu pravnika u Italiju na turneju po regionu Barolo. Takođe sarađuje sa Univerzitetom Notre Dame na konceptima programiranja vina koji se mogu koristiti kao dio novih opcija za organizovanja ručka i zabave.
To je, kaže MacNeil, zaista uzbudljivo vrijeme za pisanje o vinu. “U toliko se zemalja događa toliko uzbudljivih stvari”, kaže MacNeil. U nekim slučajevima preispituje sve što je mislila da zna o vinskoj regiji na osnovu novih degustacija, novih razgovora i novih informacija. Na primjer, MacNeil je vrlo voljana vratiti se australijskom vinu, priznajući da su mnogi stereotipi koje ljudi imaju o vinu iz Down Under zastarjeli.
Na kraju, najbolji način da naučite kako pisati o vinu je potpuno uroniti u vinsko iskustvo. MacNeil se, na primjer, posebno preselila iz New Yorka u dolinu Napa kako bi bila u neposrednoj blizini vinograda i vinarija. “To se uvuče u vaše vinsko pisanje na vrlo pozitivan način”, kaže MacNeil. Za sve koji žele pisati o vinu, to je možda najbolji mogući savjet: ako želite dobro pisati o vinu, idite tamo gdje je vino.
Izvor: https://winespeed.com/. Naslov orginala: How to Write About Wine: An Interview with Karen Macneil. Objavljeno: 29.01.2021. Prevod: Dragutin Mijatović. Slika: D.Mijatović
Pogledati i: https://ovinu.info/prica-o-vinu-tokaji/
