Miješati ili ne miješati sorte. Tokom posjeta restoranima sa prijateljima u posljednjih nekoliko mjeseci, primijetio sam da sve češće boce poput Apothic Red-a stoje za pultom. Ono što je zanimljivo o ovom vinu, sviđa se i drugima, je da se na etiketi ne prikazuje sorta grožđa. Razlog je taj što se sastoji od mješavine crnih sorti grožđa, a da nijedna sorta ne dominira nad mješavinom.
Vina iz mnogih najpoznatijih vinskih regija u Evropi su mješavine. Moja omiljena regija, Bordo (Bordeaux), mješavina je više sorti: Cabernet Sauvignon, Merlot i Cabernet Franc. To je jedan od razloga zašto na mnogim evropskim bocama (posebno onim koji su prošli od ulaznog nivoa) nećete pronaći sortu grožđa ili sorte koje se spominju na etiketi. Umjesto toga, sve što ćete pronaći je regija iz koje vino dolazi, na osnovu koje biste mogli izvući (u većini slučajeva) koje sorte grožđa se koriste.
Malo istorije
Prije šezdesetih godina prošlog vijeka, Evropa je proizvodila veliku količinu kvalitetnih vina. Potrošači su tih dana bili naviknuti na različite stilove vina koja su povezana sa određenim regijama, što bi bilo jasno naznačeno na etiketi vina. Kada je proizvodnja vina počela da se spušta u zemlju kao što je Kalifornija (California). Proizvođači su svoja vina u početku označavali evropskim stilom vina koje je trebalo oponašati. Kao rezultat toga, mogli biste pronaći Burgundsko bijelo (White Burgundy iz Kalifornije. Budući da je vinogradar želio staviti na znanje svojim potencijalnim kupcima da je njegovo vino proizvedeno od iste sorte grožđa kao i Burgundsko bijelo, odnosno Chardonnay (kojeg potrošači tada ne bi bili u mogućnosti vidjeti na etiketi).
Promjene u praksi etiketiranja vina pokrenuo je Robert Mondavi 1960-ih. Shvatio je da, kako bi se proizvođači vina lakše razumjeli sa sjevernoameričkim potrošačima, potrebno navesti glavnu sortu grožđa od koje su vina proizvedena. Jasno je da bi se to moglo dogoditi da jedna sorta grožđa dominira u vinima koja je proizvodio. Potrošači su vrlo cijenili ovu praksu. Sada mogli puno lakše reći koji tip vina kupuju (npr. Cabernet sauvignon ili Shiraz) i mogli su mnogo lakše razlikovati vina. Nova vinarija Mondavi pokrenula je i druge proizvođače u Kaliforniji. Kasnije je uslijedila podijela u proizvodnji vina u kojima je dominirala jedna sorta grožđa i označila ih kao takva.
Porast crvenih mješavina
Pa zašto onda nedavni porast popularnosti crvenih mješavina, gdje ne znate šta dobijate samo gledanjem etikete? Dvije su glavne prednosti mješavine sorti grožđa u odnosu na jedno sortno vino:
1. Ono što je najvažnije, mješavina sorti grožđa stvara potencijal da svaka sorta grožđa nadopunjuje druge. Svaka od njih doprinosi svojim snagama dok nadoknađuje slabosti ostalih sorti. Stoga mješavina može biti toliko veća od zbroja njegovih dijelova. Kao ilustraciju, Cabernet Sauvignon, Merlot i Cabernet Franc su divni partneri za miješanje, pri čemu:
- Cabernet sauvignon doprinosi sa voćnosti crne ribizle, boji i taninima.
- Merlot dodaje bogatstvo i tijelo. Ublažava agresivniji karakter sorte Cabernet Sauvignon.
- Cabernet Franc dodaje još više finoće i, što je najvažnije, dodaje intenzitet aromama mješavine.
2. Drugo, svaka sorta sazrijeva u drugo vrijeme, pa mješavine daju proizvođačima vina veću fleksibilnost jer vremenski uslovi variraju iz godine u godinu. Na primjer, Merlot sazrijeva ranije od sorte Cabernet Sauvignon, tako da bi u hladnim godinama proizvođač gražđa sorte Merlot mogao očekivati uspješno sazrijevanje, dok bi se sorta kao što je Cabernet Sauvignon mučila da sazrije. Mješavina daje proizvođaču fleksibilnost da poveća procenat sorte Merlot tokom hladnijih godina poput ovih, istovremeno povećavajući procenat sorte Cabernet Sauvignon u toplijim godinama. Ovo je posebno važno u vinskim regijama u kojima vremenski uslovi mogu značajno varirati iz godine u godinu (kao što je slučaj u regionu Bordeaux).
Povratak u Kaliforniju
Zanimljivo je da i sami Kalifornijci gore dva principa previše dobro razumiju. Miješanje sorti grožđa važan je dio većine vina iz Kalifornije, ali sve dok se 75% vina sastoji od jedne sorte grožđa, proizvođaču je dopušteno samo tu sortu grožđa spomenuti na etiketi. Drugim riječima, da bi kalifornijski proizvođač vina mogao dozvoliti da na etiketi postavi jednu sortu grožđa, vino mora sadržavati samo 75% te sorte grožđa. Kao primjer, jedno od mojih omiljenih vina iz Kalifornije je Cabernet sauvignon Three Saints, koji sadrži samo 77% Cabernet Sauvignon, dopunjen sa 12% Cabernet Franc, 8% Petit Verdot i 3% Malbec. Pogledati i: https://ovinu.info/glavne-sorte-grozdja-u-vinskim-regijama-evrope/
Napomena o označavanju sorti
Otkako je Mondavi počeo sa etiketiranjem svojih vina sortama, svijet vina neizmjerno se proširio. Kao rezultat toga, oslanjanje isključivo na sortu grožđa na etiketi za određivanje karaktera vina može biti prilično obmanjujuće. Chardonnay je odličan primjer: kada se proizvodi u hladnijim klimama (npr. Chablis), u njemu se uglavnom proizvode lagana, mineralna vina sa karakteristikama zelenog voća i velikom kiselošću. U toplijim klimatskim područjima (npr. Kalifornija), sorta često daje vina koja pokazuju bogate, maslačke i orašaste osobine, posebno kada su starila u hrastovom buretu.
Kako se svijet vina i dalje širi, otkrivanje kakve nas regije privlače postaje sve važniji u pokušaju razumijevanja razlika između vina proizvedenih od iste sorte grožđa. Kao što vjerovatno možete reći, ljubitelj sam crvenih (i, u stvari, bijelih) mješavina. Ako se dobro poslože, mogu ponuditi veću ravnotežu i složenost u odnosu na ponudu jedne sorte. Uzbudljivo je vidjeti više mješavina na policama trgovina i kuhinjskim pultovima onih u kojima uživamo sa povremenom čašom vina.
Naslov orginala: To blend or not to blend. Izvor: https://1855consulting.com/. Prevod: Dragutin Mijatović
