Nove granice vinogradarstva. Prije pet godina Klaus Peter Keller vodio je degustaciju svog vina Spatbürgunder, odnosno Pinot Noir, iz Njemačke. Pokazivao je kako je hladna klima stvorila predivne izraze sorte i, u jednom trenutku, dao je neobavezan komentar koji se pominjao dugo nakon toga. “Zasadio sam vinograd u Norveškoj.” Zasađena Keller-ova loza dala je nekoliko berbi Riesling-a.
Vina iz Norveške, zajedno sa onima iz Japana, Bolivije i sve većim djelovima Britanske Kolumbije u Kanadi, svjedoče o prelaznoj tranziciji. Kako se klima mijenja, tako se mijenja i broj vinogradarskih područja. Te četiri regije predstavljaju nove granice vinogradarstva i na mnogo načina dokazuju da je budućnost već sada.
Norveška – nove granice vinogradarstva
Na granitnom lokalitetu prema jugu koje gleda na Sjeverno more, Keller i njegova bivša norveška pripravnica Anne Enggrav posadili su Riesling na imanju svoje porodice. “Univerzitet Geisenheim predvidio je našu prvu berbu otprilike 2050. godine”, kaže Keller. Dakle, bili smo sretni i uplašeni kada je grožđe 2015. i 2018. godine dostiglo punu zrelost. Kada su Keller i Enggrav zasadili vinograd davne 2008. godine, mještani su se već 20 godina bavili vinogradarstvom, uglavnom kao hobisti. Kako se klima zagrijavala i kako je domaće vino raslo, komercijalne težnje su se ukorijenile.
Iako još nijedna regija nije prihvaćena od Evropske unije, dva su se područja pojavila kao kandidati. Østlandet, smješten na jugoistoku Norveške, obuhvata Oslo i ima oko polovine stanovništva zemlje. Vestlandet, uz fjordove zapadne obale, ima slikoviti gradić Bergen. Zbir jedinstvenih karakteristika date lokacije čini ono što vinogradarstvo omogućava, kaže Danilo Costamagna. Porijeklom iz Pijemonta u Italiji, preselio se u Norvešku, gdje je osnovao vinariju NorskVin i sada vodi Norske Druedyrkere Foreningen, norveško udruženje uzgajivača grožđa.
Fjordovi odbijaju sunčevu svjetlost na vinograde, kaže on. Planine akumuliraju toplotu i pružaju dobru drenažu, jer Norveška obiluje kišom. Kratka vegetacija Norveške nosi prijetnje kasnih proljetnih mrazeva, a obilne kiše dolaze na jesen. Međutim, dugi ljetni dani zbog sjeverne geografske širine zemlje pomažu da grožđe postigne zrelost. “Za neke vinograde imamo problem prevelike bujnosti”, kaže Costamagna.
Solaris
Vinogradari pronalaze ravnotežu usporavajući sazrijevanje ne propuštajući vrijeme za berbu. To, međutim, ne znači da grožđe stalno postiže idealne nivoe slasti (Brix-a). Šaptalizacija, ili dodavanje šećera za povećanje nivoa alkohola, godinama je izlizani alat. Iako Keller-ov projekt sa sortom Riesling pokazuje potencijal, sorta grožđa koje sada pokazuje zrelost i postojanost je Solaris, sorta koju malo Amerikanaca zna. Sposobna za 12,5% vol alkohola sa prirodnim šećerima, ovo suvo bijelo vino kreće se od laganog do srednjeg tijela. Nudi kiselinu sličnu Riesling-u i arome limuna, zelene jabuke, lubenice i grejpa.
Zašto Solaris? Rano sazrijeva, a odupire se gljivičnim bolestima i mrazu, dvije prednosti u mokrim i hladnim uslovima Norveške. Crna sorta, hibrid Rondo privlači neke vinare. Uzgojeno u tadašnjoj Čehoslovačkoj, ovo rustikalno grožđe debele pokožice hibrid je između sorti Saint-Laurent i Zarya Severa. Raste i u njemačkoj regiji Rheinhessen, kao i Danskoj, Engleskoj, Irskoj i Švedskoj. Namijenjen surovim klimama, Rondo se bori sa nakupljanjem šećera, pa se češće nego ikad koristi za pjenušava vina. Uprkos klimi, sadnja tradicionalnih sorti Vitis vinifera u vinograde u budućnosti ima smisla. Berba 2018. u Norveškoj ima sličan okus Njemačke 60-ih, kaže Keller. Vrlo čista, vrlo izražena kiselost, vođena tlom, sa puno energije. Radost za piće.
Bolivija – nove granice vinogradarstva
Bolivijsko vinogradarstvo datira iz 16. vijeka, kada su španski kolonizatori zasadili sorte Negra Criolla i Moscatel of Aleksandria. Bogatstvo od srebra, iskopanog u obližnjem Potosiju, koristili su za proizvodnju vina i singani, alkoholnog pića destilisanog od muskatnog grožđa. Bila je to priča o političkim poremećajima, siromaštvu i klasnoj podjeli pod kojima se industrija borila za rast. To se možda mijenja.
Bolivijsko vino posluje bolje nego ikad … možda je to zbog porasta vinske kulture i potrošača vina, kaže Bertil Levin Tøttenborg, sommelier iz restorana Gustu u La Paz-u. Gustu je 2012. godine osnovao Claus Meyer, suosnivač kopenhaškog restorana Noma, a kreira modernu kuhinju od lokalnih sastojaka. Uparena su sa lokalnim vinima, od kojih je Tøttenborg najviše okusio, ako ne i sva. Zagovornik vina sa minimalnom intervencijom, on ukazuje na manje regije poput Valle de Cinti gdje proizvođači “rade ono što rade najbolje: prirodna vina na visokom nivou, nefiltrirana, fokusirana”, kaže on.
Pohvaljuje Tierra Roja, Vacaflores, Cepa de Oro i La Casona de Molina zbog širenja granica, a Marquez de la Viña zbog tradicionalnih metoda i pjenušavih vina, pétillant-naturel. Cees van Casteren, MW, vinsku industriju Cinti Valley nazvao je “vinogradarskom arheologijom” za vinograde predaka. Neki imaju čokote vinove loze velike poput drveća, dok se drugi penju po drveću metodom poznatom pod nazivom vinogradarski drvoredi. Da biste uhvatili prepoznatljiv okus ovih sve manjeg broja čokota, prvo morate doći do doline Cinti. Iako su samo 50 milja zapadno od grada Tarija, planinski putevi zahtijevaju tri sata pažljive vožnje.
Vischoquena
Nayan Gowda iz Vinosity Consulting kaže da su ovdje prakse organskog uzgoja često funkcija troškova poteškoća u nabavci opreme. Gowda je stigao 2019. godine da proizvodi vino za novu etiketu Jardin Oculto. Maria Jose Granier, iz prestižne vinske porodice koja stoji iza Campos de Solana, osnovala je brend. Među nekoliko projekata, vinifikovali su parcelu autohtonog grožđa sorte Vischoquena pronađenog kako raste na drveću ružičastog bibera.
Uz Cinti, veća vinska regija je Tarija, koja se može pohvaliti etabliranim proizvođačima sa značajnom distribucijom. Campos de Solana i Bodegas Kohlberg proizvode ambiciozna, moderna vina iz vinograda na 1.890 m nadmorske visine, posebno od sorti Tannat, Malbec, Petit Verdot i Merlot. Ova mjesta sa visokim nadmorskim visinama štite od zagrijavanja, ali postoje i druga otvorena pitanja. Slana tla, nestabilno vrijeme i jake oluje prijete pustoši. Globalna pandemija takođe je omela rast. Ramon Escobar, osnivač Chufly Import, uviđa kako je domaća prodaja pala za 85% tokom prvih nekoliko mjeseci 2020., dodatno zakomplikovana socijalnom i političkom nestabilnošću.
Naši vinogradi više nego ikad zavise od američkog tržišta za svoj opstanak, kaže on. Chufly zastupa brendove poput nagrađivanog Aranjuez, istorijskog imanja Bodegas y Viñedos La Concepción i brenda Magnus, sve u Tariji; Cepa de Oro iz Cinti-a; i 1750 iz Samaipata, hladnoklimatske doline sa četiri vijeka vinarske istorije. Malo ljudi shvata da pijenje vina iz određene regije ima potencijal za pokretanje održivog ekonomskog razvoja, kaže Escobar. Na primjer, iz siromaštva u Boliviji izvuklo bi se 1.000 ljudi ako bismo prodali manje od 3% onoga što Robert Mondavi proda za godinu dana. A izbor da činite dobro ne znači da morate žrtvovati kvalitet.
Kanada
Kanadska vina često izmiču američkim policama, ali poznavaoci vina pakuju boce u kofere prije nego što napuste Ontario ili Okanagan. Lovci na blago sada mogu na listu dodati još jednu regiju: Kootenays. Okružen zapanjujućom divljinom, ovaj planinski region (GI-Geographic Indication) među stijenama jugoistočne Britanske Kolumbije ime je dobio od rijeke Kootenay i domaćeg stanovništva Kutenai (First Nations).
Vinogradi smješteni između dva hrapava planinska lanca, Selkirk na zapadu i Purcell na istoku, nalaze se na 10.000 godina starom granitu i ledenjaku, koji se kreće od sitne prašine do velikih gromada. Možete vidjeti kako tlo svjetluca na sunčevoj svjetlosti, kaže Bob Johnson, vlasnik vinarije Baillie-Grohman u dolini Creston. Kamenje skladišti toplotu koja umanjuje hladnoću u regiji i pomaže sazrijevanju. Iako je područje status GI dobilo tek 2017. godine, prva komercijalna vinarija otvorena je u ovoj osamljenoj dolini 2001. godine. Ovdje je sada šest vinarija.
Umjesto jabuka vinova loza
Imali smo porodicu u tom području i često smo je posjećivali, kaže Johnson. Prvo smo kupili voćnjak trešnje, ali kada smo 2006. godine vidjeli da je imanje na prodaju, uvidjeli smo da je savršeno za grožđe, nismo mogli odoljeti i već sljedeći dan imali smo ponudu na stolu. Johnson je prodao prvu parcelu da bi drugu, napušteni voćnjak jabuka, razvio u 11 hektara vinove loze.
Naša prva berba bila je 2009. kaže on. Topla ljeta sa dugim, sunčanim danima pomažu da grožđe dozrije. Manje kiše smanjuje pritisak bolesti. Hladne zime šalju vinovu lozu lagano u stanje mirovanja, ali temperature se ne spuštaju dovoljno da ih ubiju. Pored toga, izolacija područja pomaže u ograničavanju prijetnje filokserom. Johnson uzgaja grožđe na vlastitom korjenu za vina sa “čistim i punim okusima”, kaže on. Intenzitet sunčeve svjetlosti, rezultat uzgoja grožđa na 610 metara nadmorske visine na 49. paraleli geografske širine, kombinuje se u stvaranju vina sa novim otiskom okusa, kaže on.
Ovdje uspjevaju mnoge uobičajene sorte hladne klime. Pinot Noir je najviše zasađena sorta, a slijede ga Gewürztraminer, Pinot Gris, Chardonnay i Riesling, svi prikladni za burgundski i alzaški vinarski stil koji proizvođači preferiraju. Vina već osvajaju nagrade na kanadskim takmičenjima. Za sada se većina vinogradarstva odvija se u toplijem dijelu doline. Iako GI obuhvata planinsko područje više od 1,982.960 ha, vinogradarstvu odgovara samo njegov mali dio: zasađeno je samo 38 ha. Međutim, promjenjiva klima može pomoći perspektivi za ovaj mali region.
Japan
Ayana Misawa prolazi kroz svoj vinograd, namješta voštanu zaštitu od papira koja štiti grozdove sorte Koshu od kiše. Kaže da je takva pažnja prema detaljima snaga japanskog vinarstva. Vinogradi su dobro održavani, a podrumi održavani čistima, kaže ona. Misawa je glavni vinar vinarije Grace, imanja njene porodice koja se nalazi u planinskoj prefekturi Yamanashi, jugozapadno od Tokija na ostrvu Honshu. Japanska vinska industrija datira unazad 150 godina, a Misawa porodica osnovala je Grace 1923. godine. Najveća vinska regija u zemlji, Yamanashi, može se pohvaliti sa gotovo trećinom japanskih vinarija.
Većina se fokusira na autohtone sorte kao što su Koshu i Muscat Bailey A, ali zasad međunarodnog grožđa se povećao, kao i domaća prodaja vina. Misawa vjeruje da je razorni zemljotres u Istočnom Japanu 2011. pomogao promjeni lokalnog mentaliteta. Više nego ikad, japanski potrošači žele podržati japanske proizvode, kaže ona. Japanska vinska novinarka Yoko Obara to naziva “Japan Wine Boom”. Brzo povećanje i novopodignute vinarije pomogle su pronaći novu vrstu kupaca “željnih da prate priče … određenih vinara i kupuju njihova vina”, kaže ona. Misawa opisuje Koshu sa ljubavlju umjetnika. Čisto i vrlo nježno, praćeno sa yuzu, bijelom breskvom, bijelom kruškom i jasminom, kaže ona. “Vjerujem da Koshu otkriva, delikates japanskog potpisa.” Međutim, klimatske promjene mogu promijeniti vinogradarski pejzaž ostrvske države.
Ryugan
U doba mog djeda vrlo je malo vinarija uzgajalo sorte Vitis vinifera jer je bilo teško dobiti punu zrelost, kaže Misawa. Regija Yamanashi razmatra sorte… Syrah i Tempranillo, kaže ona, uprkos lokalnoj tradiciji proizvodnje bijelog vina. Ipak, sa 20% ukupne japanske proizvodnje, Koshu ostaje najvažnija sorta. Nagano, druga po veličini regija, takođe ima planinski teren i vinograde sa visokim nadmorskim visinama kako bi se osujetio porast temperature. Ali učestalost tajfuna i količina kiše povećali su se, kaže Toru Konishi iz Villad’est Winery.
Kao i u Grace, Villad’est postavlja zaštitu na grozdove sorte Pinot Noir prije obilnih kiša. Iako surova klima frustrira neke, Konishi kaže da ona primorava vinare da napustiti ambicije bogatih, punih stilova u korist suptilnih, nježnih izraza koji dopunjuju japansku kuhinju. Ostale sorte pronađene u Naganu uključuju Merlot i Ryugan, grožđe vinifera porijeklom iz Azije koje se koristi za suva, kvalitetna vina.
Na hladnom, sjevernom ostrvu Hokaido, koje je poznato po skijalištima i toplim izvorima, neustrašivi vinari zasadili su njemačke i druge hladne klimatske sorte. Snježne, ledene zime prisiljavaju uzgajivače da zagrću čokote vinove loze radi zaštite.
Uprkos teškim uslovima, otvorio se nalet vinarija. Burgundski vinar Etienne de Montille probio se na jugu Hokaida kako bi eksperimentisao sa sortama Pinot Noir i Chardonnay. Dugoročno gledano, ostrvo bi moglo dokazati najklimatskiju vinsku regiju u zemlji. Iako je japansko vino raznoliko i razvija se, Obara vjeruje da ga “brza poboljšanja u kvalitetu” guraju na nivo svjetske klase.
Pogledati i:
- https://ovinu.info/sorte-grozdja-za-uzgoj-u-regionima-sa-hladnijom-klimom/
- https://ovinu.info/vinski-region-svijeta-90-glavnih/
Izvor: https://www.winemag.com/. Naslov orginala: New Frontiers of Viticulture: Emerging Wine Regions Around the World (Nove granice vinogradarstva: Vinske regije u nastajanju širom svijeta). Objavljeno: 19.02.2021, by Lauren Mowery. Prevod: Dragutin Mijatović
