Pedeset nijansi zelene – najbolje prakse za vinogradarstvo

nauka vinograd vinogradarstvo vinova loza zdravlje

Najbolje prakse za vinogradarstvo. Povećavanje biološke raznolikosti u vinogradima sve se više prepoznaje kao sredstvo za uklanjanje nekih tekućih izazova sa kojima se suočavaju uobičajnije pojave, poput epidemije štetočina i bolesti.

Strategije zasnovane na biološkoj raznolikosti obično se nazivaju „zelena infrastruktura“. Olaf Schelezki, Wendy McWilliam i Anna-Kate Goodall sa novozelandskog univerziteta Lincoln predlažu neka pitanja oko ovih strategija, posebno iz perspektive Novog Zelanda, uoči australijskog simpozija o temi „ozelenjavanje vinograda“ ove godine.

Najbolje prakse za vinogradarstvo

Novozelandski međunarodni položaj i popularnost je njegova čista i zelena slika. To podupire brendiranje i prodaju naših proizvoda, uključujući naša vina. Stoga je od suštinske važnosti da podržavamo i ojačamo ovaj imidž podržavajući naše trenutne uspjehe u pogledu usvajanja održivih praksi – kako bismo ih učinili što održivijima uz istovremeno povećanje profitabilnosti.

Strategija poljoprivrede za efikasnost

Brojne studije dokumentuju uticaj na okoliš i gubitak otpornosti povezan sa konvencionalnim dizajnom vinograda i upravljačkim praksama koje rezultiraju značajnim vanjskim unosom vode, đubriva, pesticida i / ili fosilnih goriva (Cerejeira et al. 2000, Komarek et al. 2010).

Strategija poljoprivrede za efikasnost / supstituciju popularno se primjenjuju za smanjenje ovih inputa i njihovih uticaja na međunarodnom nivou. Na primjer, jedna takva strategija je povećati efikasnost upotrebe pesticida (Spadaro i Gullino 2005), a druga zamjena sintetičkih organskim inputima (Villanueva-Ray et al. 2014). Međutim, mnoga su istraživanja pokazala sumnjiva ili samo ograničena poboljšanja ovih strategija (Point i sar. 2012). Nadalje, neki se uticaji, poput niske podrške autohtonoj biološkoj raznolikosti, ne rješavaju. se 

Na Novom Zelandu vinogradi su vrlo uspješno usvojili najbolju praksu vinogradarstva zahvaljujući naporima održivih vinogradara, Sustainable Winegrowers-New Zealand (SWNZ). Međutim, iako se ova praksa uglavnom fokusira na praćenje i minimiziranje upotrebe štetnih hemikalija, fosilnih goriva i otpada, drugi izazovi su, poput velike osjetljivosti vinograda na epidemije štetnika i bolesti, te opadanja kvaliteta tla. Ovim pitanjima je potrebna pažnja jer povećavaju ranjivost vinograda na nepovoljne ekonomske i vremenske događaje poput suše, toplotnih ekstrema i jakih oluja događaja za koje se predviđa da će se češće javljati sa klimatskim promjenama. Povećavanje biološke raznolikosti u vinogradima sve se više doživljava kao dugoročno sredstvo za uklanjanje ovih tekućih problema.

Održivi certifikatori i poljoprivrednici

Naučnici, održivi certifikatori i poljoprivrednici na Novom Zelandu, u Australiji i širom svijeta sve više predlažu poljoprivredne strategije utemeljene na biološkoj raznolikosti kako bi nadopunile, a ponekad i potpuno zamijenile one povezane sa konvencionalnim proizvodnim sistemima (Duru i sar. 2015). U vinogradima ove strategije mogu uključivati dodatne proizvodne sisteme izvan zasada vinove loze, obnavljanje vegetacije gdje nema vinove loze ili plovnih putova, nazvane zelena infrastruktura (Green Infrastructure-GI).

Na primjer, studije pokazuju da GI pruža povećanu otpornost kroz poboljšano održivo snabdijevanje vinove loze vodom i stanište korisnih insekata u kontroli migrirajućih štetočina (Novara i sar. 2013, Danne i ostali, 2010, Bengtsson i sar. 2005, Shields et al. 2016, Orre-Gordon i dr. 2012). Međutim, uprkos naučnoj podršci GI prednosti, postoji nekoliko studija koje pokazuju primjenu GI u vinogradima (posebno u konvencionalno oblikovanim vinogradima) ili njegovoj koristi u vinogradima. Unutar vinograda GI se može sastojati od bilo koje vegetacije bez vinove loze, uključujući postrane usjeve, zaštitne pojaseve, nisko žbunje, travnate površine oko vinogradskih blokova ili zasađene površine povezane sa podrumskim vratima ili ulazima. Takođe može uključivati plovne putove, poput potoka (i njihovih prioblanih terena), nasipa ili močvarnih područja. Većina vinograda ima neke od ovih elemenata, iako vlasnici vinograda možda ne mogu to prepoznati kao vrijednost te stoga nisu namjerno dizajnirani kako bi maksimizirali svoje koristi.

Ozelenjavanje vinograda

Na primjer, oni mogu biti dizajnirani tako da podržavaju korisne organizme za poboljšanu kontrolu štetočina (Danne i sar. 2010), poboljšanje kvalitete tla (Ripoche i sar. 2011) i mikroklime za podršku rasta vinove loze (Shields et al., 2016). Takođe mogu biti dizajnirani za smanjenje zagađenja nitratima unutar površinskih i podzemnih voda (Novara i sar. 2013), poboljšanje autohtone biološke raznolikost (Bengtsson i sar. 2015), povećanje otpornost vinograda na epidemije štetnika, smanjenje prenosa patogena i zaštite uticaja nepovoljnog vremena (Nicholas i Durham 2012).

Na Novom Zelandu implementirani su neki od ovih GI elemenata (domaća vegetacija do podrumskih vrata i u redovima vinograda), kao u vinskoj regiji Waipara kroz program Greening Waipara. Malo je studija, ako ih ima, ocijenilo dizajn i djelotvornost ovih GI elemenata. Međutim, kako bi postigli maksimalnu korist od vinograda i vinogradarskih zajednica, potrebno ih je oblikovati kao integrisane GI mreže na farmama i vinskim regijama u svrhu podrške određenim funkcijama, a ne kao izolovane komponente i na ad hoc način (McWilliam i Robinson , u pregledu).

Ukratko, ozelenjavanje vinograda može pružiti mnoge koristi jednostavnim suzdržavanjem od korištenja ili kontrole primjene štetnih hemikalija. I dok postoji neizvjesnost u pogledu prednosti ozelenjivanja kada se primjenjuje na vinograde, postoji mnogo dokaza koji potkrepljuju njegove koristi u drugim proizvodnim sistemima na međunarodnom nivou, pokazujući njegov potencijal ne samo ublažavanja utcaja na okoliš, već i pružanja drugih prednosti, poput zelenog brendiranja i povećanja ekološke i ekonomske otpornosti.

Pedeset nijansi zelene

Novozelandska i australijska vinogradarska industrija imaju priliku nadograditi GI na trenutnim uspjesima u pogledu usvajanja održivih praksi i voditi ozelenjavanje vinograda na međunarodnom nivou, uključujući ne samo jednu nijansu zelene, već pedeset! U tom smislu, Univerzitetski centar za vinogradarstvo i enologiju Lincoln (Lincoln University Centre for Viticulture and Oenology), i Škola pejzažne arhitekture (School of Landscape Architecture) nastoje pomoći unapređivanju nauke i primjene zelene infrastrukture unutar vinograda Novog Zelanda i Australije. Naše istraživanje ima za cilj pružiti uvid u izazove povezane sa naukom, dizajnom, primjenom i upravljanjem te razviti smjernice za najbolju praksu za vinogradarstvo.

Kao prvi korak mi smo domaćin prvog australijskog simpozijuma za ozelenjivanje vinograda 2020, u saradnji sa Bragato Research Institute (www.vineyardgreening.com). Pozivamo istraživače i praktičare sa Novog Zelanda i Australije da se okupe na Univerzitetu Lincoln u julu 2020. godine kako bi istražili i procijenili znanost, dizajn i upravljanje ozelenjivanje vinograda kako bi podržali profitabilne, održive i potporne sisteme u proizvodnji grožđa. Omogućujući ovu platformu, nadamo se da ćemo podstaknuti nova partnerstva između naučnika, vlasnika i menadžera vinograda kako bi ublažili prelaz sa konvencionalnog na višu bioraznolikost sistema u proizvodnim vinogradima.

Anna-Kate Goodall pohađa master studije: upravljanje prirodnim resursima i ekološko inženjerstvo na Univerzitetu Lincoln. Ona provodi istraživanja, mogućnosti i barijere za ozelenjivanje vinograda; Olaf Schelezki je predavač na univerzitetu Lincoln na odsjeku za vino, hranu i molekularne bionauke; i Wendy McWilliam starija je predavačica na Landscape Ecology na Školi za pejzažnu arhitekturu na Sveučilištu Lincoln.

Pogledati i: https://ovinu.info/pet-odrzivih-vjestina-za-ulazak-u-vinogradarstvo-21-vijeka/

Naslov orginala: Fifty shades of green – the need to redefine best practice viticulture. Izvor: https://winetitles.com.au/; Objavljeno: 07.01.2020. Prevod: Dragutin Mijatović. Ključne riječi: vinogradarstvo, ozeljavanje vinograda, zelena infrastruktura

References

  1. Bengtsson, J.; Ahnstrom, J. and Weibull, A. (2005) The effects of organic agriculture on biodiversity and abundance: a meta-analysis. Journal of Applied Ecology 42(2).
  2. Cerejeira, M.J.; Silva, E.; Batista, S.; Trancoso, A.; Centeno, M.S.L and Silva Fernandes, A. (2000) Simazine, metribuzine and nitrates in ground water of agricultural areas of Portugal. Toxicol. Environ. Chem. 75.
  3. Danne, A.; Thomson, L.J.; Sharley, D.J.; Penfold, C.M. and Hoffmann, A.A. (2010) Effects of native grass cover crops on beneficial and pest invertebrates in Australian vineyards. Environ Entomol. 39 (3).
  4. Duru, M.; Therond, O. and Tares, M. (2015) Designing agroecological transitions: A review. Agron. Sustain. Dev. 35.
  5. IPCC 2007. Climate Change 2007: Synthesis Report. Contribution of Working Groups I, II and III to the fourth assessment report of the intergovernmental panel on climate change. Geneva, Switzerland: IPCC.
  6. Komarek, M.; Cadkova, E.; Chrastny, V.; Bordas, F. and Bollinger, J.C. (2010). Contamination of vineyard soils with fungicides: a review of environmental and toxicological aspects. Environ Int. 36 (1).
  7. McWilliam, W. and Robinson, M. (Under review) To what extent are biodiversity strategies and designs implemented within certified wine grape production systems. Agronomy for Sustainable Development.
  8. Nicholas, K.A. and Durham, W.H. (2012) Farm-scale adaptation and vulnerability to environmental stresses: Insights from winegrowing in Northern California. Glob. Environ. Chang. 22.

Nastavak…

  1. Novara, A. ; Gristina, L. ; Guaitoli, F. ; Santoro, A. and Cerda, A. (2013) Managing soil nitrate with cover crops and buffer strips in Sicilian vineyards. Solid Earth 4.
  2. Orre-Gordon, S.; Jacometti, M.; Tomkins, J.-M. and Wratten, S.D. (2013) Viticulture can be modified to provide multiple ecosystem services, in: Wratten, S., Sandhu, R., Cullen, R., Constanza, R. (Eds.), Ecosystem Services in Agricultural and Urban Landscapes. Wiley-Blackwell, Oxford.
  3. Ripoche, A.; Metay, A.; Celette, F. and Gary, C. (2011) Changing the soil surface management in vineyards: Intermediate and delayed effects on the growth and yield of grapevine. Plant Soil 339.
  4. Shields, M.W.; Tompkins, J-M.; Saville, D.J.; Meurk, C.D. and Wratten, S. (2016). Potential ecosystem service delivery by endemic plants in New Zealand vineyards: successes and prospects. Peer J, 4, e2042.
  5. Spadaro, D. and Gullino, M.L. (2005) Improving the efficacy of biocontrol agents against soil borne pathogens. Crop Protection 24 (7).
  6. Villanueva-Rey, P.; Vazquez-Rowe, I.; Moreira, M.T. and Feijoo, G. (2014) Comparative life cycle assessment in the wine sector: biodynamic vs. conventional activities in NW Spain. Journal of Cleaner Production 65. doi.org/10.1016/j.jclepro.2013.08.026.
  7. Winkler, K.J.; Viers, J.H. and Nicholas, K.A. (2017) Assessing ecosystem services and multi-functionality for vineyard systems. Front. Environ. Sci. 5 (15) doi.org/10.3389/fenvs.2017.00015.