Zimsko mirovanje vinove loze

klima vinograd vinova loza

Zimsko mirovanje. Period mirovanja je faza u ciklusu rasta vinove loze koja se javlja nakon pada lišća, i traje od kasno u zimu do ranog proljeća. Period mirovanja pomaže vinovoj lozi da podnese hladne zimske temperature i ima važan uticaj na cvjetanje vinove loze i vegetativni rast u proljeće. Tokom perioda mirovanja, vinova loza mora biti izložena dovoljnim satima hladne temperature kako bi se kretanje pupoljka i normalan rast pojavili u proljeća naredne sezone.

Sve dok je vinova loza u fazi endomirovanja, može se aklimatizovati na hladno ledeno vrijeme i preživjeti niske temperature.

Zimsko mirovanje. Šta se dešava sa vinovom lozom? Iako se može činiti da se ništa ne događa sa vinovom lozom tokom perioda mirovanja, to nije tačno. Malo aktivnosti se dešava – vinova loza diše, na primer – da bi se održale osnovne metaboličke funkcije. Tokom perioda mirovanja, vinova loza preživljava na osnovu rezervi ugljenohidrata uskladištenih tokom prethodne vegetacije, uglavnom kao skrob, u stalnim drvenastim dijelovima čokota, kao što su korijen, deblo i kraci. S obzirom na to da mora proći period mirovanja sa svojim uskladištenim rezervama od pada lišća pa do rasta novih izdanaka u proljeće, izuzetno je važno dobro pripremiti vinovu lozu za perod odmora. Period mirovanja nije jednostavno stanje u razvoju biljaka, postoje dvije vrste mirovanja tokom zime, odnosno endo-mirovanje i eko-mirovanje.

Endo-mirovanje. 

Naziv endo-mirovanje dolazi od grčke riječi endo i znači unutra. Stoga, endo-mirovanje je faza u kojoj rast kontrolišu regulatori rasta biljaka u pupoljcima (okcima). Regulator rasta biljaka koji igra ključnu ulogu u regulaciji metaboličkih promjena i odgovoran za ulazak vinove loze u endomirovanje i tako preživljavaju zimske temperature, naziva se abscisinska kiselina (ABA-abscisic acid). U ovoj fazi mirovanja vinova loza neće rasti čak ni pod povoljnim uslovima sredine, kao što je adekvatna vlaga, duža dužina dana i više temperature.

Endomirovanje se aktivira kraćim danima (signal fotoperiodizam) i hladnijim temperaturama na kraju vegetacije. Nakon pada lista, a kasnije i daljnjeg pada temperature, vinova loza se podvrgava brojnim procesima kako bi se pripremila za niže temperature. Po opadanju lišća okca su već pripremljena za niske temperature. Tada su okca umjereno hladna. Zbog toga proces aklimatizacije počinje mnogo prije nego što se pojave temperature smrzavanja. Međutim, okca nastavljaju da dobiju otpornost od početka niskih temperatura i kroz najhladniji dio zime.

Da bi se loza pripremila za hladnu zimu, smanjuje se nivo vode u raznim tkivima procesom dehidracije kroz kretanje vode u međućelijske prostore, i akumulaciju šećera i kompleksa proteina koji vežu vodu i služe kao krioprotektanti. Na taj način, sadržaj ćelija neće formirati ledene kristale i prouzrokovati smrzavanje na niskim temperaturama.

Vremenski period kalenja

Tokom faze endomirovanja, uslovi hlađenja (specifična količina hladnoće) vinove loze moraju biti zadovoljeni da bi vinova loza krenula u sledećoj sezoni. Ako to nije slučaj, može doći do odloženog kretanja pupoljka ili produženog mirovanja. To kasnije može imati uticaja na cvjetanje i rast vinove loze, a time i na kvalitet i količinu grožđa.

Da bi vinova loza prešla iz endomirovanja u ekomirovanje, ona mora biti izložena hladnim temperaturama tokom određenog vremenskog perioda. Vremenski period potreban za kalenje varira među sortama grožđa. Iako još uvijek nije sasvim jasno koliko časova kalenja je potrebno za prelaz vinova loza u kretanje, vinova loza u poređenju sa drugim višegodišnjim vrstama, kao što su trešnje ili breskve, treba kraće hlađenje.

Stručnjaci za vinogradarstvo iz Kalifornije navode da je većini sorti grožđa potrebno samo oko 150 sati hlađenja, dok je Dokoozlian u svojoj studiji utvrdio da je potrebna minimalna izloženost od 200 sati za postizanje komercijalno prihvatljivih uslova kretanja loze sorte Perlette (Vitis vinifera L.). Imajte na umu da su jedinice za hlađenje sati vremena provedenog iznad tačke smrzavanja. Temperature ispod nule ne utiču na potrebu hlađenja, ali povećavaju hladnoću. U endomirovanju vinova loza je hladna, što znači da dokle god je u toj fazi, ima sposobnost da se aklimatizuje na hladno ledeno vrijeme

Ekomirovanje. 

Druga faza mirovanja naziva se ekomirovanje, faza u kojoj uslovi sredine ne dopuštaju da loza kreće. U ovoj fazi biljka je zapravo spremna za rast, ali niske temperature sprječavaju razvoj pupoljaka u okcu, stoga u ovoj fazi niska temperatura blokira razvoj pupoljaka.

Kada se pojave više temperature-toplije vrijeme, biljka će početi rasti. I kada to učini, više se ne može prilagoditi hladnijim temperaturama. Budući da vinova loza dostiže fazu ekomirovanja u većini umjerenih područja do rane zime, može se dogoditi da se zbog neuobičajeno toplog vremena loza krene prerano. To može biti pogubno za vinovu lozu, pogotovo kada nakon razdoblja toplog vremena dođu hladna zahlađenja. Zbog klimatskih promjena, u budućnosti se očekuje nekoliko takvih ekstrema, a uzgajivači grožđa morat će pronaći način da preovladaju takve ekstreme i zaštite lozu od izmrazavanja.

Imajte na umu da osim temperature postoje i drugi faktori koji utiču na vrijeme kretanja vinove loze, kao što su raznolikost, temperatura tla, genotip podloge, praktične radnje, vrijeme zimske rezidbe i svaka primjena regulatora rasta. Dok je određena srednja temperatura vazduha (iznad 10 ° C) neophodno potrebna kako bi vinova loza krenula, takođe različita mjesta igraju važnu ulogu. Neke sorte zahtijevaju više toplote nego druge da bi pupoljak krenuo. Kretanje pupoljaka takođe zavisi od temperature tla u zoni korjena vinove loze: više temperature znače ranije kretanje, pa izbor mjesta i upravljanje tlom igraju važnu ulogu u kretanju pupoljka.

 Zaključak. 

Zimsko mirovanje ima važnu ulogu u ciklusu rasta vinove loze, jer pomaže vinovoj lozi da podnese hladne temperature i osigura kretanje pupoljaka i normalan prolećni rast. Tokom zime se javljaju dva tipa mirovanja – endomirovanje i ekomirovanje. Dok u fazi endomirovanja loza neće rasti čak ni pod povoljnim uslovima uzgoja zbog regulatora rasta biljaka u pupoljcima vinove loze. Nakon što su zadovoljeni zahtjevi za hlađenje i loza uđe u fazu ekomirovanja, temperatura je ta koja sada utiče na rast loze. Zbog toga je neophodno pratiti kretanje temperatura u vinogradima i u zimskom periodu, jer one utiču na prinos koji dolazi u jesen naredne godine.

Pogledati i: https://ovinu.info/priprema-vinove-loze-za-zimski-odmor/

Za pročitati:
F. Parada et al. (2016) Differences in respiration between dormant and non-dormant buds suggest the involvement of ABA in the development of endodormancy in grapevines. Journal of Plant Physiology 201 (2016) 71–78.
Winter dormancy and chilling in woody plants. By M. Longstroth from Michigan State University Extension, 2013 (online).
Tharaga et. al. (2016) Impacts of climate change on accumulated chill units at selected fruit production sites in South Africa. ActaHortic.2016.1130.9

Understanding grapevine growth. Bud dormancy and budburst. AWRI 2010. RTP 0021.
Cold Hardiness and Dormancy. By Linda Jones McKee at Wines & Vines, 2016 (online).

Dokoozlian, N.K. (1999) Chilling temperature and duration interact on the budbreak of ‘Perlette’ grapevine cuttings. HortScience October 1999 vol. 34 no. 6 1-3.

Naslov orginala: Grapevines during winter dormancy;  Izvor: http://www.evineyardapp.com/;  Objavljeno: 04.02.2016.;  Prevod: Dragutin Mijatović