Je li vino umjetnost? U slučaju da niste čuli loše vijesti, vino je u problemima. Ne nužno vinogradi opustošeni vremenom ili uzgajivači zabrinuti zbog klimatskih promjena – iako i oni imaju svoje probleme – već cijela kultura uvažavanja vina. Ljudi ga piju manje. Mlađe generacije okreću se žestokim pićima, koktelima u limenci, žestokim mineralnim pićima ili potpuno preskaču alkohol. Vino, nekada srce estetske zabave, u opasnosti je da postane… samo još jedno piće.
Ovaj kulturni pomak postavlja hitno i iznenađujuće filozofsko pitanje: može li vino biti oblik umjetnosti? Jer ako može, to mijenja sve u načinu na koji bismo se trebali odnositi prema njemu – i moglo bi ponuditi put naprijed za održavanje relevantnosti vina.
Jedan od najupečatljivijih događaja u svijetu umjetnosti u posljednjih 150 godina je koliko su se divlje proširile granice „umjetnosti“. Više se ne ograničavajući samo na uljane slike i mramorne torzoe, svijet umjetnosti prihvatio je sve. Od džeza do performansa, grafita do video instalacija, pronađenih objekata do čitavih okruženja. Muzej moderne umjetnosti u New Yorku jednom je izložio Jaguar XKE roadster – ne samo kao industrijski dizajn, već kao umjetničko djelo. (Odluka koja ima malo više smisla ako ste ikada vidjeli jedan u pokretu, po mogućnosti dok ste slušali Miles Davis-a.)
Je li vino umjetnost?
Umjetnost više nije definisana određenom vrstom objekta, već vrstom iskustva koje pruža. Nije važno ono što gledate, već kako se s tim bavite. Ako je umjetnost pružanje estetskih iskustava koja nas pokreću, uznemiruju, oduševljavaju ili podstiču na razmišljanje, onda vino više nego ispunjava uslove. Jer, budimo iskreni – niko ne piše bilješke o degustaciji votke.
Neki će insistirati da je primarna funkcija vina opijanje. Ali ako je cilj opijanje, vino je urnebesno neefikasno. Skupo je, sporo se pije i često se konzumira u malim gutljajima. Želite opijanje? Postoje brži i jeftiniji načini da se to postigne, a da se ne raspravlja o terroiru. Uzbuđenje koje vino donosi nije poenta – ono je dio ambijenta. Poput svjetlosti svijeća ili dobro odabrane playliste, ono otvara vrata percepciji, umjesto da je uništava.
Ta blaga dionizijska zamućenost, istorijski gledano, često je bila dio estetskog divljenja. Istorija umjetnosti puna je referenci na ekstazu, zanos i izmijenjena stanja. Ako smo došli do vjerovanja da se umjetnost mora cijeniti potpuno trezveno, izgubili smo nešto bitno. Ne samo o umjetnosti, već i o načinu na koji se ona kreće kroz život.
Umjetnost ima budućnost
Dakle, šta je u pitanju kada se vino naziva oblikom umjetnosti? Poprilično. Umjetnost ima budućnost jer se stalno obnavlja. Ona iznova izmišlja formu, preispituje tradiciju, iznenađuje svoju publiku. Ne očekujemo da će slikarstvo ili muzika ikada biti “završeni” kao kulturni oblici. Ali možemo li isto reći za vino? Ako je vino samo roba – ako ga svedemo na profile okusa i cijene – ono rizikuje stagnaciju. Poput soka od narandže. Ili guacamolea koji se dugo drži na polici.
Ali ako je vino umjetnost, onda je njegova budućnost širom otvorena. Nove sorte grožđe, nova mjesta, novi stilovi, nove provokacije – vino postaje medij za ekspresivnu inovaciju. Poziva na znatiželju, razboritost i maštu.
Dakle, nema sumnje da je vino svakodnevni predmet. Ali ono je i sredstvo estetskog iskustva. I kao i svaka velika umjetnost, nagrađuje pažnju koju mu posvećujete. Ako želimo da vino napreduje u decenijama koje dolaze, moramo prestati da ga tretiramo kao puko piće. I početi da ga tretiramo kao prelijepu, neposlušnu umjetničku formu kakva već jeste.
Pogledati i: https://ovinu.info/umjetnost-degustacije-vina-u-digitalnom-dobu/
Dwight Furrow: Is Wine Art? Yes, If You Want Wine to Have a Future (Je li vino umjetnost? Da, ako želite da vino ima budućnost). Izvor: https://foodandwineaesthetics.com/. Objavljeno: 10.06.2025. Prevod i obrada teksta: Dragutin Mijatović
