Još jednu čašu. Stuart Walton baca istorijski pogled na upotrebu vina kao afrodizijaka, od grčkog simpozijuma (Greek symposium) do otkrića moderne neuronauke. Muzika može biti hrana ljubavi, kao što vojvoda Orsino predlaže na početku Dvanaeste noći (Twelfth Night), ali vino ljubavi je vino. U davna vremena, njegova uloga u erotskom ponašanju nije bila direktna uloga afrodizijaka kakav će postati u kasnijim epohama.
Na grčkom simpozijumu vino je pažljivo dolijevano u čaše u skladu sa uputama domaćina. Nezaboravnije prilike su proizašle iz prekoračenja tih granica. Epizode zavođenja koje su se događale među predstavljenim parovima u prostoriji bile su zasnovane na tome koliko samokontrole osoba koja pije može pokazati/izdržati pod njegovim uticajem. Bila je to suzdržanost koja je bila seksi, lekcija koja je sveobuhvatno izgubljena u kasnijoj istoriji.
U biblijskoj priči (Postanak 19:31-36), Lotove dvije kćeri zatrudne od oca, ne zbog opscenosti incestuoznog udvaranja, već kroz obesmišljavanja vinom, tako da se ne sjeća ni dolaska ni odlaska, bilo koje žene, ali samo vidi njihov čudesni procvat u trudnoću. Nojevo pijanstvo nakon Potopa (Post 9:20-27) dovodi do nekog neprikladnog golog čavrljanja. Maglovitog sjećanja 600-godišnjeg čovjeka na razvrat, do katastrofalne sramote njegovih sinova.
Dezinhibirajući efekat
Međutim, u rimsko doba, vino je bilo eksplicitno povezano sa seksualnom strašću. Njegovo dezinhibirajuće dejstvo budilo je mlade ljude čija je krv već bila vruća za akte bijesne požude. Prema Plutarhu i Seneki – to opisuje Marka Antonija na njegovom prvom sastanku sa Kleopatrom. Međutim, to je dolazilo sa pratećim opasnostima. Kazne za opijene žene bile su izuzetno stroge, a čak i za muškarce. Vino bi moglo podsticati požudu, ali je razrjeđivalo sjemenu tekućinu, što je rezultiralo smanjenom šansom za zdravo začeće.
Ali se njegovo mjesto u humoralnom medicinskom sistemu srednjovjekovnog perioda i dalje razrađivalo. Razvijali su se načini liječenja vinom kako bi ono bilo pogodnije za uspješan seks. „Pijenje vode sa medom podstiče erekciju, ali još efikasnije u tom pogledu od svih ljekova i hrane je vino“. To savetuje jevrejski lekar Majmonid iz dvanaestog vijeka. Dodavanje sjemenki komorača tokom fermentacije proizvodi eliksir koji ne samo da povećava seksualni apetit, prema Arnaldus de Villa Nova, već i rezultira dobrim zdravim sjemenom.
Kao i kod mnogih drugih erotskih strategija, vještina je bila u procjenjivanju prave doze do istančanosti. Ako je malo vina raspirilo plamen žara, previše je ostavilo korisnika zapanjenim, previše pijanim da bi znao šta radi, ili, što je najvažnije, šta mu se radi. Hrana i vino bili su preduslovi za senzualno nabijenu atmosferu, ali došlo je do tačke preokreta koja je, kada je jednom dostignuta, prevrnula sve naopačke. Šekspirov Porter u Magbetu neprestano ponavlja ono što je već rekao ljekar Rable o alkoholu u spavaćoj sobi. „Sladostrašće/razvratnost, gospodine, ona izaziva i ne izaziva; izaziva želju, ali oduzima učinak”.
Još jednu čašu – Stimulacija hipotalamusa
Moderna neuronauka težila je jačanju drevne ideje da vino ima stimulativni učinak na libidinoznu želju. Alkohol stimulira hipotalamus, dio mozga koji, između ostalih funkcija, reguliše seksualni instinkt. Zaista, pokazalo se da sam njegov miris izaziva seksualni odgovor. Mala količina vina pojačava i produžava erektilni odgovor kod muškaraca, ali, koliko su Rimljani sumnjali, ima akutniji upalni učinak na seksualno uzbuđenje žena. Crveno vino je znatno efikasniji erotski stimulans od bijelog.
Šta god da nauka predloži, ono što je jednako važno kao i sama neurohemija je očekivanje koje stvara percepciju motiva drugog kada su u pitanju vino i romansa. Svakog Dana zaljubljenih, bezbroj hiljada vjeruje u izgled i djelovanje ugljen dioksida u vinu kako bi pobudilo želju ili ga potvrdilo, bez obzira na lični ukus.
Samo vidjeti vino i uhvatiti njegove arome, ili primijetiti iskrenu namjeru koju najavljuje raskošna etiketa, uvod su u afirmaciju želje. A onda postoji mnogo više načina da ga konzumirate nego da ga pijete na konvencionalni način. Tako je mladić saznao na prvom sastanku, čiji je inauguracijski poljubac pored vatre popustio, da neslućeni zalogaj alzaškog sivog pinota saspe u svoja usta. Ni kap nije prosuta.
Naslov originala: Wine in History: Another cup of aphrodisiac (Vino u istoriji: Još jednu čašu afrodizijaka). Izvor: https://worldoffinewine.com/. Tekst: Stuart Walton. Objavljeno: 02.06.2023. Prevod i priprema za sajt: Dragutin Mijatović
PREPORUKA ZA PROČITATI:
Pouka iz života: Kad neko sebe smatra skeptikom, dobro je da ponekad posumnja čak i u svoju skepsu (Sigmund Freud).
