Kineske sorte vinove loze

Kineske sorte vinove loze. Uzgoj grožđa u Kini star je se više od 2.000 godina (Kong 2.004) i grožđe zauzima peto mjesto u proizvodnji voća nakon jabuke, citrusa, kruške i banane. Više od 1.500 sorti grožđa raspodijeljeno je u većini regija zemlje (Wan i sur. 2.008). Površine pod vinovom lozom 2.012. godine bile su veće od 552.000 ha i tada je u Kini proizvedeno preko 8,43 miliona tona grožđa. Godine 2.019 Kina ima 855.000 ha pod vinogradima.

Sorte Vitis vinifera ekološko-geografski podijeljene su u 3 grupe (Convarietas.): pontica, orientalis i occidentalis (Negrulj 1.938). Orijentalne sorte obično uključuju kineske i japanske autohtone sorte, koje su se vjerovatno razmnožavale duž Puta svile (Goto-Yamamoto et al. 2.009).

Autohtone kineske sorte vinove loze. Mnogo starih autohtonih sorti postojalo je u Kini, a neke od njih i danas se uzgajaju u većem broju (Kong 2.004). Autohtone sorte imaju visoku potencijalnu oplemenjivačku vrijednost, pa je važno okarakterisati genetsku raznolikost drevnih sorti grožđa za njihovu dalju upotrebu. Početni napori za procjenu genetske raznolikosti kineskih sorti grožđa temeljili su se na ampelografskim svojstvima (Yin et al. 1.991). Preliminarna istraživanja pokazala su da su različite lokalne sorte pokazale značajnu morfološku varijabilnost. Međutim, malo se zna o genetskoj raznolikosti i odnosima među njima.

^{_{Mikrosateliti – Kineske sorte vinove loze}}

Mikrosatelitski markeri bili su vrlo korisni u analizi genetske raznolikosti zbog svoje reproduktivnosti, kodominancije i polimorfizma (Powell et al. 1.996). U velikoj su mjeri korišteni u grožđu za identifikaciju sorti u kolekcijama, analizu pedigrea ili genetsko mapiranje (Karatas i sur. 2.007; Vezzulli i sur. 2.008; Laucou i sur. 2.011; Moreno-Sanz i sur. 2.011) i vrlo su korisni za razlikovanje genotipova grožđa i utvrđivanje genetske povezanosti među sortama i vrstama Vitis (Riahi et al. 2.012).

Zabilježen je samo ograničen broj mikrosatelitskih podataka o orijentalnim sortama, posebno o kineskim sortama (Goto-Yamamoto et al. 2.009; Guo et al. 2.012a, b). U ovoj studiji, set od 9 mikrosatelitskih markera (This et al. 2.004; Laucou et al. 2.011) korišten je za ispitivanje genetskog polimorfizma i odnosa između glavnih lokalnih kineskih sorti grožđa i nekih novo uzgajanih kineskih sorti. Međunarodne sorte poput Pinot Gris i Cabernet Sauvignon odabrane su kao osnova za upoređivanje.

Tabela 1. Spisak sorti grožđa korištenih u proučavanju

Pogledati i: https://ovinu.info/kina-regioni-sorte-vina/

Izvor: Guo D.-L., Zhang Q., Zhang G.-H. (2013): Characterization of grape cultivars from China using microsatellite markers. Czech J. Genet. Plant Breed., 49: 164–170. Pripremio: Dragutin Mijatović

^{_{Sources 1}}

1. Guo D.L., Zhang J.Y., Liu C.H. (2012a): Genetic diversity in some grape varieties revealed by SCoT analyses. Mo­lecular Biology Reports, 39: 5307–5313.
2. Guo D.L., Zhang J.Y., Liu C.H., Zhang G.H., Li M., Zhang Q. (2012b): Genetic variability and relation­ships between and within grape cultivated varieties and wild species based on SRAP markers. Tree Genetics & Genomes, 8: 789–800.
3. Goto-Yamamoto N., Numata M., Guanghua W., Shi­mamoto T., Hashizume K. (2009): Characterization of oriental cultivars of grapevine using a reference allele system of microsatellite data and assignment test. Jour­nal of the Japanese Society for Horticultural Science, 78: 175–179.
4. Karataş H., Değirmenci D., Velasco R., Vezzulli S., Bodur Ç., Ağaoğlu Y.S. (2007): Microsatellite finger­printing of homonymous grapevine (Vitis vinifera L.) varieties in neighboring regions of South-East Turkey. Scientia Horticulturae, 114: 164–169.
5. Kong Q. (2004): Flora of Chinese grapes. China Agriculture and Technology Press, Beijing. (in Chinese)
6. Laucou V., Lacombe T., Dechesne F., Siret R., Bruno J.P., Dessup M., Dessup T., Ortigosa P., Parra P., Roux C., Santoni S., Varès D., Péros J.P., Boursiquot J.M., This P. (2011): High throughput analysis of grape genetic diversity as a tool for germplasm collection management. Theoretical and Applied Genetics, 122: 1233–1245.
7. Moreno-Sanz P., Loureiro M.D., Suárez B. (2011): Microsatellite characterization of grapevine (Vitis vini-fera L.) genetic diversity in Asturias (Northern Spain). Scientia Horticulturae, 129: 433–440.

^{_{Sources 2}}

1. Negrul A. (1938): Evolution of cultivated forms of grapes. Comptes Rendus de L’Academie des Sciences USSR, 18: 585–588.
2. Powell W., Morgante M., Andre C., Hanafey M., Vo­gel J., Tingey S., Rafalski A. (1996): The comparison of RFLP, RAPD, AFLP and SSR (microsatellite) markers for germplasm analysis. Molecular Breeding, 2: 225–238.
3. Riahi L., Laucou V., Le Cunff L., Zoghlami N., Boursi­quot J.-M., Lacombe T., El-Heit K., Mliki A., This P. (2012): Highly polymorphic nSSR markers: A useful tool to assess origin of North African cultivars and to provide additional proofs of secondary grapevine domestication events. Scientia Horticulturae, 141: 53–60.
4. This P., Jung A., Boccacci P., Borrego J., Botta R., Costantini L., Crespan M., Dangl G., Eisenheld C., Ferreira-Monteiro F. (2004): Development of a standard set of microsatellite reference alleles for iden­tification of grape cultivars. Theoretical and Applied Genetics, 109: 1448–1458.
5. Vezzulli S., Troggio M., Coppola G., Jermakow A., Cartwright D., Zharkikh A., Stefanini M., Grando 170
6. M.S., Viola R., Adam-Blondon A.F., Thomas M., This P., Velasco R. (2008): A reference integrated map for cultivated grapevine (Vitis vinifera L.) from three crosses, based on 283 SSR and 501 SNP-based markers. Theoretical and Applied Genetics, 117: 499–511.
7. Wan Y.Z., Schwaninger H., Li D., Simon C.J., Wang Y.J., He P.C. (2008): The eco-geographic distribution of wild grape germplasm in China. Vitis, 47: 77–80.
8. Yin K.L., Li Y.H., Gan X.L., Dong Y.X. (1991): Studies on differention techniques for grapevine cultivars by am­pelonetry. Journal of South West Agricultural University, 13: 325–327. (in Chinese)