Carstvo irskog vina. Da budemo pravedni, to praktično ne postoji, ali irska vinska scena može jednog dana probuditi barem trunku pažnje. Ako Engleska može proizvoditi pjenušava vina, a Japan može uzgajati Pinot Noir, zašto Irska ne može to isto pokrenuti? Pa, nekoliko stvari djeluje protiv Irske. Irska je prilično sjeverno, izvan dosega većine sorti Vitis vinifera. Također je vlažno kao i uvijek, pod onim što izgleda poput beskonačnog i turobnog oblaka.
Klima se, naravno, mijenja i u svakoj zemlji postoje avanturističke duše. U tom smislu, postoji barem treptaj potencijala kada je u pitanju irsko vino. Kao što je hippest bend onaj za koji niko nije čuo, možda će se pojaviti i najzastupljenija vinska scena koja se još nije formirala. Nisam ovdje da to objavim kao sljedeću veliku stvar; daleko od toga. Ali ako se trendovi nastave i prevladava zanimanje za nepoznato, barem će doći do određenog rasta u ovoj, sada nepoznatoj areni.
Trenutno sorte koje najbolje stoje u Irskoj su otporne sorte, poput sorte Rondo. Hibridna crna sorta nastala je 1960-ih. Ircima se posebno sviđa otpornost na plijesan i mraz. Postoje i druge sorte, poput sorti Gewurztraminer, Cabernet Sauvignon i Merlot, ali ove sorte se obično uzgajaju zagrtanjem zimi ili sa nekim tzv kotačima za klimatski uzgoj (climatic training wheels). Irsko vino je malo, ali sa očaravajućim ekosistemom. Mikro-scena pomalo liči na istraživanje Marsa ili neke nove nautičke rute stvorene topljenjem ledenih kapa, a industrija se prvi put rađa oko svakog novog ugla.
Vino postoji u određenoj mjeri privatno, s tim da mali proizvođači prave dovoljno vina za svoje komšije i nemaju javnu degustaciju vina ili sistem putovanja (vinskih cesta). Postoje neophodna voćna i vina bobičastog voća koja obično asociraju na hladna i vlažna mjesta. Ali postoji i više od toga. Jedan od zanimljivijih likova o irskom vinu je David Llewellyn. Vožnja rolerom na njegovim vinogradarskim avanturama koje vodi, sam za sebe, vrijedi pratiti na društvenim medijima.
Keltsko selo
U Njemačkoj je radio 1980-ih, prije nego što je započeo sa vlastitim irskim vinogradom 2002. godine. Nakon nekoliko pokušaja i grešaka, stvorio je svoju etiketu Lusca vino, keltsko selo u kojem se nalazi (Lusk, oko 19 km sjeverno od grada Dublin). Njegove sorte koje kasnije zriju imaju koristi od sintetičkog pokrivača, koji sprečava kišu i stvara i skladišti toplotu. Llewellyn obavlja sve ručno, od prerade do flaširanja. On čak stvara sadni materijal kako bi ga drugi mogli kupiti i koristiti. Oduvijek, snabdjevači poput Wines of the Green pronašli su koristi od njegovog posla, kojeg čak mogu i otpremiti u inostranstvo.
I drugi su zainteresovani, i to već neko vrijem
e, poput prijatnog Thomas Walk Vineyard-a ili male radnje za koju se priča da je završena u Mallow-u za Longueville House. Pojavljuje se još nekoliko malih vinograda i to na livadama. Dovoljno je da Evro komisija sada Irsku navodi kao službenu zemlju proizvođača vina. I začudo, u gradu Kinsale u okrugu Cork postoji Međunarodni muzej vina.
Anegdote poput ovih su same po sebi intrigantne, ali takođe sugerišu da će se možda, samo možda, dogoditi scena svega ovoga. Ako ljudi poput Llewellyn-a i dalje dijele svoje rezultate i stvaraju održivu vinovu lozu da bi ih drugi sadili, on će možda tek postati irski pionir u proizvodnji vina, za nekoliko generacija od sada. U međuvremenu ćemo uživati u dobrom viskiju ili lageru, ali nećemo biti šokirani kada u narednim godinama pronađemo još nekoliko etiketa vina i povremene pošiljke koje odlaze na kontinentalni dio Amerike.
Pogledati i: https://ovinu.info/engleska-sorte-grozdja-koje-se-gaje/
Naslov orginala: The Tiny But Fascinating Realm of Irish Wine. Izvor: https://www.themanual.com/; Slika: Holly Wilmeth. Objavljeno: 12.03.2020. by Mark Stock. Prevod: Dragutin MIjatović
