Otkrivanje prošlosti. Pijenje vina u drevnoj Troji (Troy) nije bilo ograničeno na više klase, kao što se dugo pretpostavljalo – nešto što je naše novo istraživanje utvrdilo po prvi put. Kolege sa Univerziteta u Tübingen-u i ja smo otkrili da su u vinu uživali i obični ljudi. Nezavisno od proslava više klase i vjerskih rituala. U kasnom 19. vijeku, njemački arheolog Heinrich Schliemann (1822-1890) je iskopao drevni grad Troju. Nadao se da će otkriti rezidenciju Priam-a, kralja grada koji je opsjedala grčka vojska pod Agamemnon-om, kako je ovjekovječio Homer u Ilijadi. Među Schliemann-ovim najistaknutijim dostignućima bilo je – uz identifikaciju samog mjesta Troje – nesumnjivo otkriće takozvanog „Prijamovog blaga“ (“treasure of Priam”).
Nalaz je uključivao nekoliko stotina zlatnih i srebrnih predmeta. Ali tokom svojih iskopavanja, Schliemann je bio opčinjen skromnijim predmetom koji se spominje u Ilijadi – depas amphikypellon (dvoručna čaša). Otkrio je brojne cilindrične pehare sa dvostrukom drškom za koje se smatralo da su čaša koja se spominje u epskoj priči.
Otkrivanje prošlosti
Schliemann je vjerovao da su posude korištene ili za ritualne ponude vina olimpijskim bogovima ili, što je vjerovatnije, od strane kraljevske elite za piće. Karakteristične dvostruke ručke, kako je predložio, omogućavaju da se posude lako prebacuju između učesnika koji sjede jedan pored drugog.
Uprkos žestokom protivljenju mnogim njegovim tumačenjima u savremenim arheološkim istraživanjima, Schliemann-ove hipoteze o običajima pijenja elite iz ranog bronzanog doba postale su trajni narativ.
Dalja arheološka iskopavanja u Troji (u modernoj Turskoj) vodio je Univerzitet u Tübingen između 1987. i 2012. Od tada, moje kolege i ja analiziramo rezultate, fokusirajući se na arhitektonske nalaze i široku lepezu otkrivenih artefakata.
S vremenom su naučne metode imale sve značajniju ulogu, sa posebnim fokusom na analizu organskih ostataka u posudama (organic residues in vessels-ORA). Ova metoda se pokazala posebno vrijednom. Ona pruža uvid u ono što su stanovnici Troje iz ranog bronzanog doba pripremali u svojim loncima za kuvanje i u čemu su uživali iz svojih posuda za piće.
Udubljivanje u vinsku kulturu Troje
Iskopavanja u proteklih 150 godina pokazala su da se upotreba dvoručne čaše za piće prostirala od Grčke na zapadu do Mesopotamije na istoku.
Proizvedene su u različitim oblicima između BC 2.500 i 2.000. Vjerovatno inspirisane sada izgubljenim metalnim prototipovima, osim jednog srebrnog primjerka u Britanskom muzeju (British Museum). Ove keramičke posude su se često izrađivale na grnčarskom točku, što je tehnološka inovacija uvedena sa bliskog istoka u tom periodu.
Mnogi pehari sa dvostrukom drškom pronađeni su ne samo u naseljima već i u grobovima. To je pokazatelj njihovog posebnog značaja u kultu i ritualu. Pisani izvori takođe ukazuju da se vino smatralo posebno dragocjenim u to vrijeme, iako su uglavnom iz udaljenih geografskih regija. Stoga je zaključeno da je samo društvena elita, putem svoje kontrole trgovine na velike udaljenosti, imala pristup njoj.
Za mnoga naselja u unutrašnjosti i u istočnoj Anadoliji, ovo je možda bilo tačno. Međutim, Troja se, kao i mnoga druga nalazišta u Egejskom moru i zapadnoj Maloj Aziji (Asia Minor), nalazila u regiji posebno povoljnoj za uzgoj vinove loze i proizvodnju vina, što znači da bi bila šire dostupna.
Stoga nije iznenađujuće da su dvoručne posude pronađene ne samo u Trojinoj utvrđenoj citadeli sa svojim monumentalnim građevinama, već i u dijelovima vanjskog naselja. Navelo nas je da se zapitamo – znači li to da bi ga farmeri, zanatlije i drugi mogli konzumirati u posebnim prilikama, pa čak i u svakodnevnom životu? Otkrivanje prošlosti.
Otkrivanje prošlosti
Da bismo odgovorili na ovo pitanje, prvo je bilo potrebno naučno dokazati da su pehari zapravo služili za ispijanje vina. Samo zato što se mogu činiti pogodnim za to ne pruža dokaz. U tu svrhu, dr Maxime Rageot je analizirao dva fragmenta iz zbirki Instituta za klasičnu arheologiju u Tübingen na organske ostatke.
Dva grama keramičkog materijala izbušeno je iz unutrašnjih zidova posude. Prikupljeni keramički prah je zatim tretiran rastvaračima kako bi se ekstrahovali jedinjenja lipida i smole. Nakon daljnje hemijske obrade, oni su zagrijani na maksimalno 380°C i potom analizirani. U oba uzorka identifikovano je nekoliko aldarnih (grupa šećernih kiselina) kiselina. Naime, jantarna (succinic), fumarna (fumaric), pirogrožđana (pyruvic), jabučna (malic)i – u značajnim količinama – vinska (tartaric) kiselina.
Vinska kiselina se može tumačiti kao marker grožđa, budući da takve koncentracije nisu dokumentovane u drugom voću dostupnom na Mediteranu. Identifikacija jantarne i pirogrožđane kiseline, koja se obično povezuje sa markerima fermentacije, ukazuje na prisustvo vina (ili sirćeta) dobijenog od zrelog grožđa.
Dakle, Schliemann je bio u pravu: depas amphikypellon se svakako koristio za konzumaciju vina. Ostaje neizvjesno da li je to bilo vezano za vjerske običaje, rituale i javne bankete ili jednostavno ispijanje vina kao dio svakodnevnog života.
Međutim, kada je riječ o tome ko ga je konzumirao, rezultati naše analize zahtijevaju korekciju konvencionalne arheološke perspektive. Čini se da nije samo elita uživala u ispijanju vina – već i običan narod. Za kontra-test, uzorkovane su i dvije jednostavne čaše, koje su se na stotine često pronalazile u Troji ranog bronzanog doba. Rezultati su bili zapanjujući: potpuno isti organski ostaci su identifikovani u oba uzorka.
Vino za sve?
U arheologiji često naizgled beznačajni mali nalazi, kada se posmatraju u širem kontekstu, imaju dubok uticaj. Na osnovu organskih ostataka – neprimjetnih golim okom i uočljivih samo na molekularnom nivou – uloga konzumiranja vina u drugoj polovini 3. milenijuma prije Hrista mora se iz temelja preispitati, barem u slučaju Troje.
Ovdje vino nije bilo rezervirano samo za bogate i moćne. Dvoručni depas amphikypellon nije bio statusni simbol za elitu – to je bila široko cijenjena posuda za piće. Štaviše, za svakodnevno piće, čini se da bi bilo koja vrsta posude bila dovoljna, bez posebnog određenog za taj zadatak.
Da li se i u kojoj mjeri može očekivati pomak u perspektivi na drugim lokalitetima egejskog i anadolskog ranog bronzanog doba. Može se, naravno, definitivno odgovoriti samo uporedivim biomolekularnim analizama. Uostalom, kao i u mnogim slučajevima, ne bi bilo iznenađujuće da se Troy pokaže kao izuzetak koji dovodi u pitanje normu.
ISTORIJA. https://ovinu.info/o-istoriji-vina-9-cinjenica-koje-niste-znali/
Stephan Blum: Uncorking the past: new analysis of Troy findings rewrites the story of wine in the early bronze age. (Otkrivanje prošlosti: nova analiza nalaza Troje prepisuje priču o vinu u ranom bronzanom dobu). Izvor: https://theconversation.com/. Objavljeno: 27.03.2025. Prevod i priprema teksta za sajt: Dragutin Mijatović
