Perceptivna ekspertiza u degustaciji vina? Kada razgovaram o degustaciji vina s ljudima koji rijetko piju vino, oni često kažu da jednostavno nemaju osjetljivo nepce potrebno za uživanje u vinu. Ovo je uobičajena zabluda koja šteti sposobnosti vina da pronađe nove kupce. Učinkovita degustacija vina uopšte se ne svodi prvenstveno na perceptivnu ekspertizu.
U svijetu vina, perceptivna ekspertiza se obično shvata kao sposobnost detektovanja, prepoznavanja i kategorizacije aroma. Praksa slijepe degustacije i potreba za pružanjem tačnih opisa u bilješkama o degustaciji zahtijeva sposobnost odvajanja aroma i senzacija u kategorije i podkategorije, kao što je predstavljeno u uređajima kao što je aroma točak.
Ove prakse ostavljaju nam utisak da se vino ne doživljava prvenstveno sintetički, što je u oštroj suprotnosti sa načinom na koji doživljavamo vizualne objekte. Vizualne objekte doživljavamo kao cjeline – automobil na parkingu, kip u parku itd. – razlažući ih na zasebne kvalitete samo kada je to potrebno. Ali čak i kada je potrebno identifikovati zasebna svojstva – npr. prepoznati automobil kao crven ili kip kao veliki – nije potrebna nikakva analiza. Naše vizualno iskustvo nam daje pouzdane, odmah dostupne informacije bez ikakvog dodatnog napora, obuke ili znanja.
Nije tako sa vinom.
Da bismo pravilno doživjeli vino, moramo prevladati sintetičku percepciju – doživljaj objekta kao cjeline – odvajanjem pojedinačnih aroma od pozadine. Degustacija vina, barem onakva kakva se trenutno praktikuje, inherentno je analitička i većina ljudi jednostavno nije navikla analizirati senzorno iskustvo na taj način.
Ali postoji niz istraživanja koja ukazuju da početnici mogu steći ovu sposobnost kategorizacije uz skromnu količinu obuke, posebno zato što su uređaji poput aroma točka tako lako dostupni. Ali naravno, to jednostavno prepoznavanje aroma nije ni cilj ni svrha perceptivne ekspertize. Takođe se mora dodijeliti značenje tim aromama i povezati ih sa sortama, regijama i procjenama kvaliteta. Ovo je prava srž ekspertize u degustaciji vina i radi se o konceptualnom znanju, a ne o percepciji.
Perceptivna ekspertiza u degustaciji vina?
Određene arome mogu imati nekoliko konotacija ovisno o tome šta se proba i kontekstu u kojem se degustacija odvija. Da biste cijenili vino, morate identifikovati ispravnu konotaciju. Na primjer, tradicionalno, najbolja crvena vina odležavaju u hrastovim bačvama, ali mnoga vina nižeg kvaliteta takođe će pokazivati arome hrastovine, tako da se nečije znanje o vinskom svijetu mora primijeniti kako bi se iz prisustva hrastovine izvukao pravi zaključak. Arome tartufa ili zelene, biljne note mogu biti mana kod nekih vina, ali pokazatelj kvaliteta kod drugih. Zemljane ili životinjske note mogu biti znak bakterijske infekcije ili pametnog vinarstva. Razumijevanje onoga što pijete nije stvar percepcijske oštrine, već posjedovanja konceptualnog znanja za izvođenje tačnih zaključaka o kvalitetu.
Postoje dobre i loše vijesti u ovom oslanjanju na konceptualno znanje. Gotovo svako može naučiti razlikovati arome uz samo skromnu količinu vježbe i obuke. Loša vijest je da, kako biste stekli znanje potrebno za razumijevanje onoga što mirišete i probate. Morate puno čitati i promišljeno piti, obraćajući veliku pažnju na ono što osjećate i bilježeći mentalne ili fizičke bilješke kako biste pomogli pamćenju. To je puno (vrlo ugodnog) posla, ali gotovo svako to može učiniti.
Ali ovaj analitički pristup degustaciji vina, iako neophodan, ima i lošu stranu. Nakon analize vina, ako ga želite istinski cijeniti, morate ga ponovo sastaviti i sintetički ga doživjeti. U našoj revnosti da savladamo analitičku degustaciju, često to zaboravljamo i naše divljenje pati. Tu dolazi do izražaja estetska ekspertiza.
Pogledati i: https://ovinu.info/o-sintetickoj-prirodi-degustacije-vina/
Dwight Furrow: How Important is Perceptual Expertise in Wine Tasting? (Koliko je važna perceptivna ekspertiza u degustaciji vina?). Izvor: https://foodandwineaesthetics.com/. Objavljeno: 09.12.2021. Prevod i obrada teksta: Dragutin Mijatović
