Poruke u boci-2. Naslagani akimbo u uglu mog kuhinjskog stola, sada nagnut pod pomalo ludim uglom, je dvomjesečna gomila časopisa, žurnala, novinskih stupaca i biltena o vinu. Moja žena je to od milja nazvala “Čudovište”, ali nema pojma koliko je to zastrašujuće. Ne čuje ga kako laje iz dana u dan: “Ljeto je, a ti ćeš piti ovo.” Jeste li čuli ovaj poziv sa police za časopise u kafiću? Iz vaših dnevnih novina? Od one gomile literature ispod vašeg kauča?
Ako ne, dozvolite mi da vam uštedim bol i završim sa tim u jednom ili dva paragrafa. Sada, molim vas, istrgnite gornji dio između perforacija i možemo nastaviti sa uživanjem u kratkom ljetu uz naše vino, umjesto obrnuto. Zašto se čini da svijet vrvi savjetima o sezonskom ispijanju vina, ne znam. A zašto je užasno koncentrisan ljeti je još veća misterija. Možda su pulsevi pisaca vina posvuda usklađeni sa sokom koji teče u samim lozama, i kako eksplodiraju zelenilom u junu i julu, tako i naša pera pune entuzijazmima.
Vino govori
Što se mene tiče, jedini savjet koji vam treba o ljetu i vinu će doći iz samog vina. Slušajte pažljivo, jer vino govori. Naš odnos sa plodovima vinove loze star osam hiljada godina znači da nas vino prilično dobro poznaje. Provelo nas je kroz najteža vremena, pružajući utjehu, komfor, razgovor i, naravno, zajedništvo. Pa zašto ne vjerovati svemu što je u vašoj čaši?
Ljeto je, kaže vino, duh onoga čega se sjećate kao dijete – sloboda koju nosi gotovo beskrajan dan tokom kojeg su se zamišljeni svjetovi mogli stvarati i osvajati prije nego što konačno padne sumrak. Ljeto klizi boso i kikoće se niz uske zarasle staze zelenila. Ljeto je mjesto gdje stičem svoja najranija čulna sjećanja koja još uvijek šapuću uz vino. Oguljena zelena kora vrbovog štapa, svježe pokošena trava, nezrele crvene kupine koje naboraju usta, mokro blato korita potoka i poljsko kamenje napuklo od vrućine.
Poruke u boci-2
Vino čini ljeto suprotnim odgovornosti. Flaša postaje izgovor za razgovor koji možete razvući danima, noseći istu odjeću. Dobra čaša će uvijek odobriti skakanje u jezero umjesto tuširanja, okretanje dok gledate u nebo u zvijezde ili hodanje duž željezničke pruge dok ne pobjegnu s ruba svijeta.
Vino je oduvek bilo Alisino staklo za tečnost za čovečanstvo. Oslikava nas nazad prema nama samima, čineći naše razgovore blistavom empatijom, simpatijom i razumijevanjem, ali nam takođe daje moć da prodremo na površinu i istražimo krajolik osjetila, sjećanja i istoriju.
Nema boljeg vremena za nostalgiju od tople nedjelje u julu, a ništa ljepše za podijeliti je sa prijateljima i flašom omiljenog vina. Izlijte svima uspomene na prošle avanture i nekoliko snova o novim. Možda imamo mnogo toga da naučimo o vinu, ali imamo još mnogo toga da naučimo od njega.
Naslov orginala: Messages in a Bottle: The Dog Days of Wine. Izvor: https://www.vinography.com/. Objavljeno: 11.07.2005. by Messages in a Bottle. Prevod: Dragutin Mijatović
PROČITATI I: https://ovinu.info/poruka-u-boci-1/
Dobro je znati-ako niste znali? 17. vijek. Ne samo da je vino bilo najhigijenskije od svih pića, već se moglo i čuvati. Voda za piće je bila oskudna u gradovima. Alkohol nije bio dostupan. Nije bilo ni kafe. Evropljani su živjeli u zlatnom dobu vina. Pojava vode za piće u velikim gradovima, bum destilacije alkoholnih pića i dolazak novih zavodljivih proizvoda poput kafe, čaja i čokolade, koji su postajali lako dostupni u Velikoj Britaniji i Francuskoj, gurnuli su vino u sporednu ulogu skoro čitav vijek (https://www.torres.es/).
