Poruke u boci 4. Bradati muškarac sa dijamantskim prstenovima, kojem zamalo ne popucaju šavovi Armani smokinga, jednom rukom vas hvata oko ramena. Drugom rukom stavlja svežanj gotovine u vaše ruke, sijajući ponosno. Prelijepa neznanka u ponoćno plavoj haljini skida niz antičkih bisera, namiguje vam mašući rukom i govori. “Hajde da unovčimo ovo i zabavimo se večeras.” Čak vas je i vratar nakratko zaustavio na ulasku, lukavo vam rekavši. “Štedio sam ovo već neko vrijeme ovako” i bacio vam malu ciglu od zlatne poluge.
Ako se ne možete sjetiti kada vam se posljednji put ovako nešto dogodilo, onda je prošlo predugo otkako ste bili na večeri sa mnoštvom ljubitelja vina. Zaboravili ste, ili možda nikada niste iskusili, kako će, u nedostatku i najmanje provokacije ili sugestije, neko izvući prašnjavu flašu vina Palmer iz 1961. Izvući mrvljivi čep prije nego što i pomislite da izgovorite: “Oh, nema potrebe…”
Prekrasan fenomen
Šta nam donose poruke u boci 4? Tokom proteklih nekoliko mjeseci, kroz nekoliko stepeni odvojenosti, ili jednostavno od ljudi koji su mi iz vedra neba slali neželjene e-mailove. Pozivali su me u domove i restorane da večeram sa ljudima koje sam jedva poznavao. U ovakvim prilikama u kojima je vino bilo naglašeno obeležje skupa, obično se donese lijepa boca. Moja lijepa boca na kraju bude vino male proizvodnje iz poslednje decenije. Mnogi gosti – a posebno domaćini – uvjek stižu naoružani flašama od kojih mi oči iskoče, a moj jezik visi više nego malo.
Ova velikodušnost je zaista prekrasan fenomen. Fenomen koji prodire kroz neobično širok spektar ličnosti koje čine psihološku topologiju javnosti koja voli vino, od geekova preko entuzijastičnih početnika do Barona. Čak i najveći vinski snobovi na svijetu (oni od kojih izađem iz sobe da bih pobjegao, nakon nekoliko minuta razgovora o tome koliko sam glup što mislim da su vina Clape Cornas bolja od Chave Ermitage) će mi oduševljeno sipati, kao strancu, 600 dolara vrijedan njihov drevni Sauternes. Zajedno ćemo zatvoriti oči i uzdahnuti. Šta je s tim? Kao da vinski ljudi djeluju poput naših ranih romantizovanih i neukih vizija takozvanih primitivnih kultura, gdje se gostu daje raskošna gozba, mjesto za spavanje i jedino ćebe u kući.
Ličnosti u istoj priči
Postoji nešto dublje od pojačanja ega koje tajnoviti kolekcionar dobija od stranca širom otvorenih očiju koji cijeni njegovu prašnjavu bocu. Nešto fundamentalnije od osećaja pedantnosti koji elitista dobija od nečijih uzdaha oduševljenja dok proba njegovo savršeno vino od 100 poena. No bitnije od samopotvrde može biti predstavljanje boce iz najdubljeg podruma, u svijetu vinopija nejednakih mišljenja i iskustva. Dijeljenje vina sa strancima i prijateljima je, bez obzira na udobnost flaše u vremenima usamljenosti, suština pijenja vina.
Svi vole vino iz različitih razloga i svi imaju jedinstven odnos prema njemu. Na kraju krajeva vjerujem da dijelimo svoje vino jer dijelimo našu ljudskost. Pokažite mi kulturu koja ne slavi dobre stvari u ovom kratkom životu okupljajući se da jedete i pijete, a ja ću vam pokazati prekidače za uključivanje i isključivanje skrivene iza njihovih ušiju. Veza koju vino stvara između naših srca nije naša kontrola. Umjesto toga, prisiljava nas nešto zapetljano u vinu. Naš drevni odnos prema njemu i poljoprivredni život koji je bio naša ne tako davna kolektivna prošlost.
Na kraju svakog ljeta ponavljamo akcije koje se provode otkad pamtimo. Akcije koje i dalje nose sjeme svoje prvobitne svrhe. Brinemo o sebi, svojim porodicama i onima na koje smo vezani okolnostima i slučajnostima. Kada berba grožđa počne, ljudi širom sjeverne hemisfere ustaju prije zore i vraćaju se u polja kako bi ubrali nagrade vrijednog sezonskog rada među čokotima vinove loze. Ovogodišnja berba se kuje dok pričamo.
Sve je to počelo prije nas – Poruke u boci 4
Dok je većina nas, uključujući i vas, zaista udaljena od te berbe koliko i do bikova koji su nas snabdijevali finim rebrima koje smo sinoć jeli. Bocama koje smo gurnuli iznad frižidera, ispod stepenica ili 2000 boca walk-in rashladnih jedinica. Sve to je dio priče koja je počela prije nas, a koja će se nastaviti sve dok postoji mali komad zemlje koji može izdržati lozu.
Dakle, kada se ta boca pojavi niotkuda da bi je otvorile nepoznate ruke. Kada dođu stranci noseći darove ranih berbi. Vrijedi se prisjetiti koliko smo sretni što smo otkrili ono što volimo, a zove se vino. Sve je ukusnije kada se dijeli.
Naslov orginala: Messages In a Bottle: Characters In The Same Story. Izvor:https://www.vinography.com/. Objavljeno: 08.09.2005. by Messages in a Bottle. Prevod: Dragutin Mijatović
POGLEDATI I: https://ovinu.info/poruke-u-boci-3-vinska-komedija/
Dobro je znati-ako niste znali? Jedna od prvih stvari koje većina ljubitelja vina početnika čuje je „u frižideru držite samo bijela ili pjenušava vina“, a „crvena uvijek treba poslužiti na sobnoj temperaturi“. Iako su u mnogim slučajevima karakteristike crvenog vina najbolje izražene na toplijim temperaturama, postoje izuzeci. Najbolja crvena vina koja se mogu probati rashlađena su obično laganog do srednjeg tijela sa niskim nivoom tanina, kao što su vina Beaujolais-a i ona proizvedena od grožđa sorte Pinot Noir. Nemojte se bojati eksperimentisati ili pitati svog poslužitelja vina koju bi temperaturu preporučili! Najbolji savjet: ‘sobna temperatura’ je vjerovatno hladnija nego što mislite. Idealne temperature za serviranje crvenih vina kreću se od 13˚-18˚C (55˚-64˚F).
