Ravnoteža čokota središnji je pojam u proučavanju vinogradarstva gdje se fiziologija vinove loze i proizvodnja grožđa u vinogradu spajaju. Ovaj koncept uveden je davno, a dalje su ga definisali istraživači vinogradarstva širom svijeta.
Primjeri ravnoteže čokota vinove loze ključni su za proizvodnju grožđa i proizašli su iz istraživanja tokom prošlog vijeka. Nelson Shaulis razvio je uravnoteženu metodu orezivanja koja ocjenjuje odluke o orezivanju zasnovane na dovođenju čokota u ravnotežu (Shaulis, 1966). Brojni istraživači su dalje definisali ovaj koncept ravnoteže pokušavajući razumjeti uticaj proizvodnih praksi na održivi rast i razvoj čokota, uključujući uticaje upravljanja zelenom masom (zelena rezidba), uticaj na cvjetanje i zametanje bobica, uticaj na mirovanje i zimsku otpornost, prinos i kvalitet grožđa. Danas se nastavljaju studije kako bi se proizvodnja i fiziologija dalje razumjeli povezani sa ravnotežom čokota vinove loze.
Koncept ravnoteže čokota često je lakše razumjeti u teoriji nego usavršiti u praksi. Obučeni vinogradari znaju da se ravnoteža čokota definiše kao stanje u kojem se vegetativni i reproduktivni rast dovodi do najuravnoteženijeg čokota. Za razliku od vinske ravnoteže, koja je subjektivniji koncept, ravnoteža čokota mjeri kapacitet rasta vinove loze kroz prinose grožđa i veličinu-bujnost čokota (površina lisne mase ili težina rezidbom odbačene loze) i ima neke uopštene smjernice za razumijevanje da li je loza (čokot) u dobrom stanju (tj. bujna ili slabo bujna).
Naslov orginala: Basic Concept of Vine Balance. Izvor: https://grapes.extension.org/. Objavljeno: 20.06.2019. by Grapes, Patty Skinkis, Oregon State University. Prevod: Dragutin Mijatović
