Čovjek protiv mašine. Da li je bolje brati ručno ili mašinski? Mnogi od nas vole zamisliti da grožđe beru veseli seljaci, nježno polažući dragocjene grozdove u pletene košare prije nego što se smjeste za obilan ručak u vinogradima.
Etikete vina često naglašavaju “ručno ubrano” kao znak kvaliteta. Za većinu vina na tržištu danas, a posebno na cjenovno osjetljivijem kraju tržišta, mašine za berbu igraju veliku ulogu u berbi grožđa.
Možete li osjetiti razliku? Međutim, to obično nije pitanje kvaliteta, a malo ko u trgovini vinima mogao bi razlikovati vino po okusu mašinski obranog grožđe od grožđa ubranog rukama. Osim što bi primjenio nagađanja zasnovana na stilu. Na kraju, izbor mašine ili ručnog branja češće se odnosi na praktične i finansijske faktore.
Naučno-fantastična čudovišta u vinogradu – čovjek protiv mašine
Mehanički berači podsjećaju na neku vrstu naučnih čudovišta u vinogradu koji gutaju čokote vinove loze. Berači opkoračuju čokote u redu, udarajući uz pomoć gumenih ili stakloplastičnih šipki. Sve kako bi ih prodrmali i odvojili zrele bobice od peteljke. Bobice se spuštaju na transportere, koji ih potom dopremaju do prikolice za transport do vinarije. U sofisticiranijim mašinama kompresori za vazduh mogu ukloniti i neželjeno lišće i dijelove lastara. Neke zalutale bube i komadići vinove loze će neizbježno završiti sa obranim bobicama. Istraživanje i razvoj nastavljaju se brzo kretati – u toku su tehnike odabira zdravih bobica.
Razvoj šezdesetih. Mašine za berbu prvobitno su razvijene 1960-ih u SAD-u, ali su berači grožđa koji su radili u sindikatima blokirali njihovu komercijalnu upotrebu. Njihovo postojanje pripalo je istraživaču u Australiji po imenu John Possingham. On je uočio budući potencijal takvih uređaja i poslao kolegu da nabavi ove prototipove mašina.
I tako je Australija postala prvo veliko tržište za mehaničke kombajne. Početkom 1970-ih, omogućio je proizvođačima da razmišljaju na veliko i nastave sa sadnjom parcela od 200 do 400 hektara u region Riverland (Južna Australija). Tako ogromni vinogradi jednostavno ne bi mogli postojoti bez mašina. Nije bilo velikih populacionih centara dovoljno blizu da obezbijede dovoljno radne snage.
Tehničko rješenje za socijalno-ekonomska pitanja
Mašine su danas uobičajene u većini zemalja proizvođača vina. Radna pitanja (dostupnost, troškovi rada, režijski troškovi socijalne pomoći, birokratija, pa čak i pooštravanje zakona o zapošljavanju ilegalnih imigranata) često su bili pokretački faktor u porastu mašina.
Pa čak i u istočnoj Evropi gdje je nezaposlenost velika, a radna snaga jeftina (na primjer berač u Moldaviji može zaraditi samo 100 evra mjesečno). Radnici često radije putuju i rade na berbi voća i povrća u Španiji ili Italiji, umjesto da se oslanjaju na nekoliko sedmica rada na jesen na branju grožđa.
Prednosti i nedostaci mehaničke berbe
Današnje mašine prešle su veliki put i danas proizvođači prepoznaju da mehanička berba ima mnogo prednosti u odnosu na staromodno ručno branje. Jedno je da mašine mogu brzo obrati velike površine u optimalnoj zrelosti prije nego što se vremenski uslovi pogoršaju, pomažući tako u sprečavanju gubitka prinosa.
Mašine mogu raditi i 24 sata dnevno, a što je najvažnije beru i noću kada je hladno – posebno korisno u vrućim regijama. Ovo pomaže u zaštiti voćnih aroma, usporava procese poput posmeđivanja koji oštećuju sok i smanjuje troškove hlađenja u vinariji. Zaista, istraživanje provedeno na Novom Zelandu 2011. godine otkrilo je da je Sauvignon Blanc, koji se bere mašinski, imao veći nivo tiola. To su aromatičnih jedinjenja koja ovom vinu daju sortni karakter.
Naravno da postoje i nedostaci: mašine nanose veću štetu vinovoj lozi i grožđu fizičkom traumom odvajanja bobica sa peteljke To je posebno izraženo kod krhkih sorti grožđa poput Pinot Noir.
To može biti problem ako su transportne udaljenosti velike ili po dnevnoj vrućini, dok bobice nezaštićene plivaju u supi od soka i prljavštine. Ekstrakcija neželjenih gorkih fenola; omogućavajući prevremenu oksidaciju i uništavajući osjetljive molekule arome. Većina mašina ostavlja peteljke na čokotu tako da nema potrebe za uklanjanjem nečistoće u vinariji, ali i ograničava način proizvodnje vina. Određeni stilovi vina zahtijevaju čitave grozdove.
Na primjer, u regionu Šampanja se tradicionalna koš presa oslanja na praznine stvorene od peteljkovine grožđa kako bi sok mogao brzo izlaziti. Posebne tehnike poput karbonske maceracije zahtijevaju cijele grozdove, a proizvođači finih bijelih vina često preferiraju presanje cijelih grozdova. Tada postoje problemi sa troškovima: kupovina mašine može koštati 100.000 do 200.000 evra.
Nepogodni vinogradi
I konačno, mnogi vinogradi jednostavno nisu pogodni, bilo zato što su previše strmi ili zato što je sorta vinove loze ili sistem uzgoja neodgovarajući. Mašinama su potrebne uredno postavljeni, vertikalno postavljeni špaliri sa stubovima i žicama. Treba imajte na umu da bi presađivanje vinograda po mjeri moglo koštati i 15.000 evra po hektaru. Betonski stubovi nisu ni idealni jer lako pucaju. Mašine se ne mogu nositi sa starim čokotima ili pergolama koje su tako česte na mjestima poput italijanske regije Veneto.
Ručno branje nije samo zbog romantike. Mnogi proizvođači grožđa i dalje beru ručno, ne samo radi romantičnosti i pravim PR slikama, već radi stvarne prednosti. Ručna berba grožđa u gajbe ili korpe nesumnjivo je nježnija i ograničava prerano oštećenje grožđa. Takvo će grožđe u boljem stanju preživjeti duža putovanja.
Vinari će imati na raspolaganju čitav niz mogućnosti – probiranje ili ne, zavisno je njihovom vinskom stilu. Dobro obučeni berači mogu lako odabrati zdravo grožđe dok idu dalje, ostavljajući za sobom nezrele ili trule grozdove. I obratno, oni mogu brati pojedinačno bobice grožđa prema potrebi za određena slatka vina plemenite truleži poput Tokaji, Sauternes i Trockenbeerenauslese. A ljudi se mogu kretati na strmim padinama gdje mašine ne mogu, iako će im na mjestima poput regije Mosel Valley trebati uprtači (konjska oprema?).
Ručna berba: romantika nasuprot stvarnosti
Ali izbor ručnog branja ima i financijskih loših strana – neke procjene ukazuju da ručno branje košta 2-3 puta više po toni od branja mašinom, jer se radnici moraju platiti, a često se mora osigurati prevoz do autobusa, smještaj i hrana.
Prema dr Rolf Klein (https://blog.drinktec.com/), dok bi ručno branje jednog hektara trajalo oko 250 radnih sati-što može postići 30 berača u jednom radnom danu. Mašina za berbu može pokriti istu površinu za samo nekoliko sati (do 5 sati). Troškovi uključeni u proces ručnog branja kreću se od 1.800 do 2.500 evra po hektaru u poređenju sa između 550 i 600 evra sa mašinskom berbom. U složenom svijetu vinarstva treba uzeti u obzir toliko faktora, a kako grožđe dolazi od čokota do vinarije, bilo ručno ili mašinski brano, samo je jedan mali dio priče.
Autor teksta, Caroline Gilby je magistar vinarstva i naučnik po struci. Ona je vinski pisac sa strašću prema vinima srednje i istočne Evrope i saradnik u nekoliko knjiga o vinu, časopisa i web stranica.
VIDEO:
Machine Grape harvesting. Pellenc Optimum Grape Harvester – https://www.youtube.com/watch?v=WBmFH7fNxnA
Hand Grape Harvesting In Italy, Red Wine | Vendemmia A Mano, Uve Rosse
Izvor: https://www.thewinesociety.com/. Naslov orginala: Man Vs Machine: The Challenges Of Harvesting (Čovjek protiv mašine: izazovi berbe). Objavljeno: by Caroline Gilby. Prevod: Dragutin Mijatović
Pogledati i: https://ovinu.info/berba-grozda/
