Frankovka. Vino je vjerovatno mnogo više od napitka u kojem su mnogi uživali i uživaju, ono je bilo konstanta kroz istoriju.Vino je bilježilo uspon i pad carstava; imalo je religiozne oznake; s vremena na vrijeme je mijenjano za nešto drugo, i pravili su ga ljudi iz svih sfera života. Članak pod gornjim naslovom Frankovka je dio orginalnog članka pod naslovom Blaufränkisch Uncorked: Bull’s Blood – A legacy.
Ovog puta iskorak u istoriju različitih vinskih stilova vodi novinara Samuel Squire u Mađarsku, gdje saznaje za legendu o vinu Egri Bikavér, koje se obično proizvodi od grožđa sorte Blaufränkisch (Frankovka), poznata pod mnogo različitih imena. Poznato je oko 120 sinonima sorte, pogledajmo nekoliko: Blauer Lemberger, Limberger (Germany); Franconien Noir, Limberger Noir, (France); Franconia Nero (Italy); Borgonja, Frankovka, Frankovka Modrá (Croatia); Burgundy, Early Black, Great Burgundy, Moravian Black, Black Franconian (Austria); Borgona (Peru); Burgundy Mare (Romania); Sura Lisičina (Serbia); Frankovka Modrá (Slovakia); Frankovna Crna (Slovenia); Frankovka (Czech Republic); Kékfrankos, (Hungary), Blue French, Limberger Black, The Wide-Leafed (USA).
Austrougarski korijeni
Istorija, nama savremenom narodu, govori o položaju zemlje kakava je nekada bila. Vino je bilo uključeno u bezbroj istorijskih događaja, trenutaka u vremenu i sa značajnim pojedincima koji su ostavili traga na našoj vremenskoj traci. Mađarska država bila je, u jednom trenutku svoje istorije, jedna od najznačajnijih evropskih vinarskih zemalja. Istorija zemlje zapetljana je u paukovu mrežu rata, industrijalizacije, migracija, bolesti, carstava i komunističkih ideologija, koje su sve imale udjela u napredovanju posebno jednog vina – Bikova krvi (Krv bika-Bulls Blood).
Vinogradarske prakse u Mađarskoj mogu ići do 2000 godina unazad. Neki istoričari vjeruju da bi se vinarstvo i vinogradarstvo u Mađarskoj moglo odvijati još rimsko doba, ali neki vjeruju da to seže čak u treći i četvrti vijek pne. Tokom ere Svetog Rimskog Carstva, 896. godine nove ere, mađarska plemena napala su ono što danas znamo kao Mađarsku, donoseći sa sobom svoja znanja o vinogradarstvu i vinarstvu, nastavljajući mađarski razvoj vinarstva.
Frankovka (Blaufränkisch): od vinskog grožđa do bikove krvi
Crveno vino tamne boje, sorte Blaufränkisch, čvrsto je vezano za Austro-Ugarsko Carstvo. U modernoj sjeveroistočnoj Mađarskoj, vinarska regija Eger podijeljena je na dva okruga koji obuhvataju grad Eger – stari plemenski grad Mađara – i okolna sela. Prema istraživanju pisca Tivon Johnson o Von Vino, monasi iz 11. vijeka donijeli su i zasadili grožđe dok su naseljavali novoosnovanu biskupiju. Ali, u 13. vijeku Mongoli su napali Mađarsku i uništili većinu stanovništva. Grad je bio u ruševinama.
Kralj Béla IV (koji je vladao od 1235. do 1270.) pozvao je belgijske domoroce (poznate kao Valoni) da nasele Eger kao dio njegovih napora da obnovi zemlju. Johnson kaže da su upravo Valonci imali značajnu ulogu u povećanju proizvodnje vina u području Eger. Uveli su nove metode proizvodnje vina i sadili öokote na padinama brda oko grada nakon invazije. Do 16. vijeka vinogradi su rasli širom regije Eger i okolnih sela. Eger je postao glavni centar za izvoz vina. Međutim, taman kad su stvari krenule dobro, Osmanlije su napale Eger sredinom 1500-ih, produžavajući nacionalnu istoriju sukoba.
Legenda o vinu Egri Bikaver
Do ovog trenutka u regiji su dominirale bijele sorte. Sorta Blaufränkisch, u Mađarskoj poznata kao Kékfrankos, jedna je od sorti grožđa koja se koristi za miješanje istorijskog – i legendarno poznatog vina Egri Bikavér. Ova legenda pojavila se 1552. godine, kada su osmanske snage napadale dvorac Eger bitkom epskih razmjera. 150.000 turskih vojnika borilo se i čudom izgubilo od 2.000 austrougarskih vojnika, predvođenih kapetanom dvorca Eger István Dobó.
Johnson kaže da postoje mnoge priče oko porijekla imena Egri Bikavér, ali opsada grada Eger je možda najčešća. Prema legendi, mađarski vojnici iscrpljeni sedmicama neprestanih borbi molili su da im nešto utoli žeđ. István Dobó, kapetan dvorca Eger, poslužio ih je vinom iz podruma dvorca. Iznureni vojnici nezasito su pili, prolijevajući crveno vino po licu, prljajući pritom bradu, brkove i oklop. Kada su se vratili u bitku sa Turcima, glasine su se počele širiti među osmanskim snagama. Turci su vidjeli kako je crvena tečnost zaprljala lica austrijskih i mađarskih vojnika, a šire se glasine da su pili bikovu krv, za koju su mislili da je izvor njihove velike snage.
Mnoge priče kruže oko vina Egri Bikaver, ali još jedan zaokret u legendi o vinu bio je da je zapravo bilo pomiješano sa bikovskom krvlju kako bi ojačalo mađarske trupe u vrijeme osmanske invazije. Svi ovi uticaji, i više od toga, iznjedrili su izvanrednu mađarsku vinsku kulturu, koja je ugrađivala vinarske prakse drugih kultura, uključujući i zapadnoevropske.
Mađarska i sorta Frankovka
Prema Johnsonu, unatoč tome što je upola manja od Floride, Mađarska (s površinom od oko 93.000 km²) obuhvaća raznoliki niz teroira i može uzgajati širok spektar sorti grožđa. Danas preko 70% proizvodnje vina daju bijele sorte. Blaufränkisch je jedna od glavnih crnih sorti grožđa ukompovana u vino Egri Bikavér, ime što u prevodu znači Bikova krv iz Eger-a. U Mađarskoj pod komunističkom vladavinom nakon Drugog svjetskog rata sva su se vina proizvodila više usmjerena na količinu nego na kvalitet, a Egri Bikavér nije bio izuzetak.
Vino je sve u mješavinama. Nekad se proizvodio od različitih sorti, sa različitih tla i u mješavinama različitog omjera. Još prije 20 godina, Egri Bikavér nalikovao je bordoškim mješavinama, sa samo malom količinom autohtonog austrougarskog grožđa umiješanog u vino. Međutim, trend se mijenja sa upotrebom više sorte Blaufränkisch u mješavini. Pored toga, proizvodi se više pojedinačnih sortni vina Blaufränkisch.
Sorta nudi vino srednjeg tijela, lijepe elegancije, sa primjetnim slojevima plavo-crnog voća, bilja i nekih nježnih začina. Suvlasnik vinarije Hahndorf Hill (Australija), Larry Jacobs, kaže da je struktura tanina u vinu, iako obilna, “savršeno elegantna za vino sa područja Australije”. U vinogradu je relativno laka sorta za održavanje i čini se da je vrlo pogodna za uzgojni oblik VSP-a. Prilično je rodna sorta, lastari rastu uspravno, pri čemu svaki lastar obično daje po dva manje rastresita grozda, srednje zbijenih bobica.
Pogledati i: https://ovinu.info/cetiri-nove-sorte-grozda/
Izvor: www.https://winetitles.com.au/. Naslov orginala: Blaufränkisch Uncorked: Bull’s Blood – A legacy (Frankovka otvorena: Bikova krv – naslijeđe). Objavljeno: 15.03.2021. Prevod: Dragutin Mijatović
