Plavac mali

Plavac mali. Najznačajnija je sorta podregije Srednja i južna Dalmacija, gdje je nalazi u većini vinogorja, a naročito u vinogorjima Brač, Hvar, Pelješac i Korčula na kojima su ujedno neki od čuvenih položaja za uzgoj ove sorte (Dingač, Postup, Sv. Nedjelja, Ivan Dolac itd.). Plavac mali raširen je i na području Kaštela, Konavala i u makarskom primorju.

Plavac mali

Prema registru proizvođača grožđa i vina, na trećem je mjestu po zastupljenosti u sortimentu Republike Hrvatske (iza Graševine i Malvazije istarske) i jedna je od dalmatinskih sorti čija populacija nije ugrožena. Sorta je značajno zastupljena i u mladim zasadima pa je trend populacije uzlazan.

Opis sorte

Čokot je srednje bujan do bujan. List srednje velik, pentagonalan, petodijelan. Gornji bočni sinusi duboki i preklopljeni, a donji plići i otvoreni. Sinus peteljke u obliku slova „U“ ili lire, često preklopljen. Lice lista mjehurasto naborano, tamnozeleno, a naličje vunasto dlakavo, izraženih nerava, posutih rijetkim čekinjastim dlačicama i crvenkastih uz peteljkinu tačku. Cvijet je dvopolan. Grozd malen do srednje velik, srednje zbijen, piramidalan, često sa krilcem. Bobica srednje velika, okrugla, mekog, sočnog mesa i neobojenog soka. Pokožica tamnoplavo-crna, čvrsta, prekrivena pepeljkom. U zrelosti su bobice često nejednako obojene i dozrele. Rodi redovno i dobro, dozrijeva vrlo kasno. Potencijal kvaliteta je visok, ali jako varira u odnosu na položaj.

Istorija uzgoja i značaj sorte Plavac mali

Plavac mali oduvijek se smatrao hrvatskom autohtonom sortom, što je u novije vrijeme i nedvojbeno potvrđeno. Sinonimi: crljenak mali, crvenak, pagadebit crni, zelenak, zelenac, greštavac, šarac. Genetičkom analizom utvrđeno je da je nastao spontanim ukrštanjem sorti Crljenak kaštelanski (Zinfandel, Primitivo) i Dobričić. Smatra se da je u poređenju sa drugim dalmatinskim sortama relativno mlada sorta te da se zbog svojih dobrih obilježja, prije svega dobre i redovne rodnosti, malih uzgojnih zahtjeva i manje osjetljivosti na gljivične bolesti, proširio u uzgoju na račun svog roditelja Crljenka kaštelanskog.

Bulić, pišući svoju ampelografiju početkom 20. vijeka, navodi da je već tada Plavac mali bio glavna sorta za dobijanje vatrenih crvenih vina. Uz crvena vina, od Plavca malog nerijetko su se proizvodili opoli (rose), vina dobijena brzom preradom crnog grožđa, a u nekim područjima od prosušenog grožđa proizvodio se i prošek. Vino sorte Plavca malog prvo je vino sa zaštitom geografskog porijekla u Republici Hrvatskoj. Plavac mali je zbog kasnog dozrijevanja tipična sorta toplog juga. Rodi redovno i dobro. Dozrijeva vrlo kasno i zbog toga traži dobre položaje, takve gdje se u vegetaciji nakupi velik broj sunčanih sati i temperature. Na škrtim tlima i položajima povoljne ekspozicije, a naročito ako su okrenuti moru, prinosi su niži, ali sadržaj šećera, obojenost i aromatski profil grožđa omogućuje proizvodnju vrhunskih vina. U uslovima plodnog tla i kraških polja često rodi preobilno te se tada od njega dobijaju vina prosječnog kvaliteta. Sorta je poznata i izvan Hrvatske pa joj je i pozicija na tržištu vrlo povoljna. S obzirom na starije literaturne navode, ali i novija iskustva, Plavac mali vrlo je pogodna sorta za proizvodnju prošeka pa bi valjalo podstaknuti širenje ove proizvodnje.

Pogledati i: https://ovinu.info/rasprostranjenost-svjetskih-sorti-vinove-loze/ i https://ovinu.info/sorte-grozdje-putovanje-svijetom/

Izvor: Popis tradicijskih sorti vinove loze u Dalmaciji. Naslov orginala: Plavac mali. Pripremio za sajt: Dragutin Mijatović