Prinos. Ne morate se predugo zadržavati u krugu vinara da biste mogli čuti riječ “prinos “, a opšte je mišljenje najbolje da je manji. Prinos grožđa obično se izražava u tonama po hektaru ili hektolitrima po hektaru. Prvo je težina ubranog grožđa, a drugo količina vina koje se proizvede.
[Mnogi među nama mogu napraviti grubu konverziju uzimajući u obzir sok dobijen iz tone grožđa: obično će to biti 700 litara po toni, mada to može biti više za mašinsko ubrano bijelo grožđe, i manje za grožđe sitnih bobica koje nisu napukle, a ni iscijeđene.]
Prinosi su čvrsto ukorijenjeni u pojmovima kvaliteta vina, a pretpostavka je da visokorodni vinogradi daju niži kvalitet od onih sa niskim rodom. U ovoj generalizaciji ima prilično malo istine, ali, kao što je to često slučaj sa vinom, vrag je u detaljima.
Za početak vinogradi su zasađeni različitom gustinom.
To znači da vinograd koji daje 10 tona po hektaru i sa 2.400 čokota/ha ne može se lako uporediti sa vinogradom koji daje isti prinos, ali sa 10.000 čokota/ha (ovo je najveća gustina sadnje koja se obično nalazi kod vinove loze 1 m između čokota i rastojanje između redova od 1 m). Svaki čokot nosiće vrlo različite količine grožđa.
Drugo, vinogradarska mjesta se razlikuju. Vinogradi u rodu na dubokim tlima i puno vode će proizvesti puno lišća. Ova velika zelena masa bit će tvornica koja proizvodi puno šećera, a jaki čokoti moći će proizvesti više grožđa nego manja zelena masa na čokotima na kamenitom terenu sa malo hranjivih sastojaka i slabom dostupnošću vode. Teoretski, barem će vinograd na plodnim tlima imati potencijal za davanje većeg prinosa. Ovdje nailazimo na vinogradarsku složenost.
Velika zelena masa-razvijeni čokoti često stvaraju sjenu, a zasjenjivanje okaca-pupoljaka na lastarima smanjuje rod prediviđen za sljedeću godinu. To je zato što je sudbina pupoljka koji koji se razvija, može dati ili viticu ili cvast grozda, određena izlaganjem suncu koju je pupoljak imao u prethodnoj sezoni. Ako je vinova loza dovoljno snabdijevena i sa puno vode, onda ona nastavlja sa razvojem lastara i lišća, umjesto da usmjeri svoju pažnju na razvoj ploda.
Niski ili visoki prinosi.
Drugo pitanje je da su niski prinosi ponekad rezultat bolesti, lošeg upravljanja ili nedostajućih čokota (bolesti debla, koja predstavlja gljivični napad na čokot vinove loze). Ti niži prinosi nemaju nikakve veze sa kvalitetom. Neki vinski stručnjaci su čak iznijeli da je ovaj navodni odnos prinosa i kvaliteta grožđa mit. Ne bih išao tako daleko. Za početak, mnogi apelacioni sistemi imaju gornje granice koje se smanjuju sa svakim nivoom kvaliteta. Na primjer, u region Bourgogne primjenjuju se sljedeći maksimalni prinosi:
- Grand Crus: crne sorte 35-37 hl/ha; bijele sorte 40-64 hl/ha
- Premier crus: crne sorte 40-45 hl/ha; bijele sorte 45-68 hl/ha
- Village appellations: crne sorte 40-45 hl/ha; bijele sorte 45-70 hl/ha
- Regional appellations: crne sorte 50-69 hl/ha; bijele sorte 55-75 hl/ha
Ovdje je jasno vjerovanje da vrhunski kvalitet nije kompatibilan sa visokim prinosima i da smanjenje prinosa može dovesti do povećanja kvaliteta. To ne znači da postoji fiksna veza između prinosa i kvaliteta. Ali čak i izvan poziva sa fiksnim pravilima, vinogradari shvataju da moraju postići ograničen rod ako žele postići visok kvalitet. Sugerisati da je ova veza mitska znači nagovijestiti da ti uzgajivači namjerno ograničavaju svoje prinose zbod neuspjeha za višim nivoima. Da li bi to bilo tako jednostavno …
Neki vinogradi su prirodno male rodnosti, pogotovo oni sa starim čokotima. Ali mnogi vinogradi imaju potencijal da daju visoke prinose, i vinogradari intervenišu poput odustajanja od prorjeđivanja u vrijeme šarka (kad grožđe promijeni boju i bobice počnu omekšati) ili kraćeg orezivanja kako bi se smanjio broj rodnih lastara. Vinogradari ovdje sa razlogom smanjuju prinos uklanjanjem više grozdova nego što je potrebno. Dakle, ako bi stvarno mogli orezati jače i još ostvariti svoje ciljeve kvaliteta, vinogradari bi to i učinili. Ovakva vrsta kolektivne gluposti, ako je to tako, ne bi dugo izdržala pred ekonomijom.
Dobro vinogradarstvo.
Dobro vinogradarstvo zasigurno može dati dobre prinose grožđa visokog kvaliteta. Puno toga zavisi od lokacije, sorte, stila vina, starosti vinograda i gustine sadnje i sezone rasta. Uostalom, ne želite sjedeći čekati visok prinos, lagano sazrijevanje i da počnu jesenska kiše.
Dobro vinogradarstvo je u postizanju odgovarajućeg prinosa. Za neke stilove vina razumno visoki prinosi mogu biti u potpunosti kompatibilni sa visokim kvalitetom. Na primjer, u Šampanji se neka slavna vina proizvode se od velikodušno orezanih čokota.
A u novozelandskom regionu Marlborough, najskuplji vinogradi su oni koji daju i visok kvalitet i izdašnu količinu grožđa, poput onih u donjem Wairau, koji su poznati po izrazito aromatičnim osobinama vina sorte Sauvignon Blanc, sa visokim prinosima od oko 20 tona po hektaru.
I smanjenje prinosa ispod određene tačke može biti kontraproduktivno: zrenje može nastupiti prebrzo, što rezultira pretjerano bogatim alkoholnim vinima. Čini se da postoji tačka ispod koje se ništa više ne može postići smanjenjem prinosa. Gdje nas to ostavlja? Visoki prinosi mogu dovesti do razrijeđenih vina koja nemaju intenzitet ili sortni karakter. Smanjenje prinosa može opet dovesti do koncentrovanijih vina sa više karakteristika.
Za svaki vinograd i sortu i za svaki stil vina postoji optimalan prinos koji uravnotežuje kvalitet i količinu, a kvalifikovano vinogradarstvo nastoji pronaći taj nivo, što može zavisiti i od svake sezone rasta. Pročitati i: https://ovinu.info/procjena-prinosa-grozdja-2/
Naslov orginala: What's all this talk about ‘yields’? Izvor: https://wineanorak.com/; Objavljeno: 03.01.2020. by Jamie Goode. Prevod: Dragutin Mijatović
