Razmišljanja o održivom upravljanju vinogradima. Održivost je danas samo pojam koji se često spominje. U početku se održivost odnosila na stepen u kojem poljoprivredno preduzeće zavisi od resursa van farme. Ovo je važno jer su svi poljoprivredni ekosistemi, za razliku od prirodnih ekosistema, inherentno nestabilni i neodrživi bez upotrebe resursa iz vanjskih izvora (fotol. 1). Ovo važi kako za vinovu lozu (Vitis vinifera), tako i za druge kulture.
Kasnije su se u raspravu o održivosti uključila i pitanja zaštite okoline i društva. Danas koncept održivosti ima različita značenja za različite ljude. Po mom iskustvu, većina ciljeva zaštite okoline i društva povezanih sa održivošću ostvaruje se indirektno kada uzgajivači grožđa dizajniraju, razvijaju i upravljaju svojim vinogradima radi dugoročne profitabilnosti. To se događa iz više razloga.
Konzistentno profitabilni vinogradi dobro koriste resurse na licu mjesta, što ograničava njihovu zavisnost o vanjskim inputima. Istovremeno, kada su inputi potrebni, oni se pažljivo primjenjuju unutar vinograda radi optimalne efikasnosti i povratka investicije, što minimizira uticaje na okolinu izvan lokacije. Ove i druge aktivnosti koje utiču na dugoročnu profitabilnost zavise od dobro informisanih, kompetentnih menadžera i dobro obučene, zadovoljne radne snage koja ima pozitivne odnose sa kupcima grožđa, dobavljačima materijala i usluga podrške, industrijskim udruženjima, susjedima i drugima u zajednici.
Ako se zaštita okoline i društvena odgovornost postižu indirektno putem dobro vođenih vinogradarskih poslova, koji bi onda trebao biti primarni cilj održivosti? Vjerujem da je održivost dosljedan uzgoj grožđa najveće moguće vrijednosti i osiguravanje da vrijednost roda premašuje troškove proizvodnje. Drugim riječima, održivost leži u ukupnosti napora usmjerenih na dugoročnu profitabilnost.
Dugoročna profitabilnost
Postizanje dugoročne profitabilnosti podrazumijeva promišljen odabir materijala i praksi, kao i njihovu primjenu u odgovarajuće vrijeme i odgovarajućim intenzitetom. Ovaj cilj takođe zahtijeva pažljivo upravljanje finansijama i imovinom vinograda, uključujući vinovu lozu, infrastrukturu, ljudske resurse i prirodne resurse. Iako nije tako očigledno, strateški marketinški napori su komponenta održivosti jer stvaraju trajan i pozitivan utisak o poslovanju, što ima ekonomsku vrijednost. Najvažnije je da održavanje profitabilnosti poduhvata uzgoja vinove loze zahtijeva da svi ovi napori budu integrisani u dugoročni plan upravljanja, koji služi kao vodič.
U nastavku slijedi nekoliko misli o dvije ključne tačke održivog upravljanja vinogradima – prirodnim resursima i vinovoj lozi. Od tri prirodna resursa – vazduh, voda i zemljišta – prva dva su ”tekućine” koje teku kroz vinograd. Iako se čini da su od privremenog značaja za vinograd, njihova zloupotreba može se obiti o glavu nepažljivom vinogradaru (npr. zagađene podzemne vode). Osim toga, oni su od velikog značaja za zajednicu izvan vinograda. Stoga ih treba koristiti mudro i etički.
Za razliku od vazduha i vode, zemljište je trajna karakteristika i među najskupljim dugoročnim investicijama za vinogradarske poslove. Kao rezultat toga, prinos po jedinici zemljišta je ključan za održivost. Srećom, uzgajivači grožđa mogu direktno uticati na dobrobit svog zemljišta kroz aktivnosti upravljanja tlom.
Razmišljanja o održivom upravljanju vinogradima
Među faktorima zemljišta, plodnost tla i obrada tla su najvažniji za dugoročnu profitabilnost. Bez intervencije upravljanja, uklanjanje hranljivih materija i gubitak organske materije zbog stalnih prinosa, te gubici tla zbog erozije, degradirat će i plodnost i obradu tla. Stoga, održive aktivnosti upravljanja tlom uključuju redovno dodavanje hranljivih materija i organske materije, te mjere očuvanja tla, kao što su postrni usjevi i smanjena obrada tla (foto 2).
Višegodišnja priroda vinove loze čini njihovo zdravlje i produktivnost dugoročnim problemima. Oni se dijelom utvrđuju prilikom osnivanja vinograda. Na primjer, priprema tla koja značajno smanjuje štetočine koje prenosi tlo i eliminiše fizička ograničenja za izduživanje korijena uveliko poboljšava izglede za održivost. Slično tome, vinova loza bez bolesti na podlozi pogodnoj za lokaciju značajno doprinosi konzistentnoj profitabilnosti. Konačno, razmaka sistema: uzgojni oblik-naslon-tip rezidbe koji optimizira proizvodnju grožđu po jedinici zemljišta i po jedinici lisne površine uz minimalne unose je temelj održivosti vinograda (foto 3).
Dugoročna održivost vinove loze takođe ovisi o nastavku aktivnosti upravljanja nakon što je vinograd uspostavljen/podignut. Vinogradi se moraju zaštititi od štetočina, bolesti i jakih stresova koji dovode do propadanja čokota vinove loze i smanjene profitabilnosti. Od njih, rak, poput odumiranja loze (Eutypa Dieback), obično predstavlja najveću zabrinutost.
Ukratko, održivost je suštinska karakteristika vinogradarskih preduzeća usmjerenih na dugoročnu ekonomsku isplativost. Takav napor uključuje pažljivu brigu o prirodnim resursima i dugotrajnoj imovini, posebno tlu i vinovoj lozi/vinogradu.
Pogledati. https://ovinu.info/upravljanje-vinogradima-poslije-cvjetanja/
Stan Grant: Thoughts on Sustainable Vineyard Management. Izvor: https://lodigrowers.com/thoughts-on-sustainable-vineyard-management/. Prevod i obrada teksta: Dragutin Mijatović
