Vinogradarsko tlo

vinograd vinogradarstvo vinova loza zemljište

Vinogradarsko tlo. Jamie Goode razmatra neka pitanja upravljanja zemljištem, za koja se sada smatra da su kritični elementi vinogradarenja.

Jedan od velikih pomaka u vinarstvu bio je sve veći naglasak na tlo. Lutanje vinogradima sada je opasno jer su pune rupa dizajniranih da se pokaže profil tla. Tamo gdje je vinar nekada bio bog, sada se kaže da se vino pravi u vinogradu. Pojavile su se zanimljive rasprave. Kako upravljati korovom u vinogradu? Uobičajeni herbicid glifosat sada je demoniziran, a mnogi više vole da obrađuju zemljište. Ali, postoji i argument da obrađivanje tla nije ni održivo, a ni-najbolji način. Šta je sa ‘mrtvim’ tlima? Život tla se shvata kao važan faktor- ali što je sa sušnim područjima u kojima ima vrlo malo organskog materijala u tlu? Mogu li ta tla dati dobro vino? Treće, postoji stalno pitanje upotrebe bakra. Plamenjača je rasprostranjen problem i oni koji organski vode vinograde, bakar koriste za liječenje, zbog nedostatka efikasnih alternativa. Koliko je bakar loš za tlo?

Herbicidi i suzbijanje korova

Kao vinogradar za Villa Maria, a zatim generalni direktor Craggy Range Vineyards-a na Novom Zelandu, Steve Smith je u svoje vrijeme koristio obilje herbicida, kao što je to pravilo za konvencionalno vinogradarstvo. Njegov trenutni projekt je Smith & Sheth, plan projekta je biodinamički vinogradi Pyramid Valley (Sjeverni Canterbury). “Daleko sam se odmakao od ideje da su herbicidi dobra stvar”, kaže SmithKalifornijska porodična vina Jackson takođe smanjuju upotrebu herbicida. “Mi smo 100% bez glifosata i koristimo košenje površine i plitku obradu tla, gdje zapravo dodajete organski materijal nazad u tlo, a ne oštećujete ga”, kaže Chris Carpenter, generalni direktor Jackson-ovih vinograda u regioni Napa Valley. “Dinamika načina na koji ove hemikalije borave u tlu i mijenjaju okolinu tla nije u potpunosti razumljiva, a neke od njih su vrlo specifične za određene tipove tla.”

Ludost modernog vinogradarstva

Ted Lemon iz Littorai (Sonoma), koji je poznat po svom vinu Pinot Noir “kaže da je dio problema sa herbicidima taj što oni modifikuju sastav vrsta. Ono što raste poslije često su u ekologiji nazvane biljke tipa kolonizatora – vrlo žilave stabljike kojih se vrlo teško riješiti i izgraditi otpornost na herbicide.” Takođe ističe da u konvencionalno vođenim vinogradima, gdje se herbicidi koriste već dugi niz godina, sve što raste u vinogradu je mahovina. “Postoji definitivno smanjenje raznolikosti vrsta. Ovo je, po meni, velika ludost modernog vinogradarstva, da vjerujemo da veliki svjetski vinogradi i njihovi čokoti žive u nekom čarobnom loncu, i u stanju su da napreduju sami, odriču se svih gljivičnih i mikoriznih odnosa sa vrstama sa kojima su se razvijali hiljadama godina.” U vinogradima koji ne upotrebljavaju herbicide sada je uobičajeno ili uzgajati postrne kulture ili jednostavno dozvoliti rast trava, koje se mogu kontrolisati košenjem. Ali u samom redu dijelenje prostora sa korovom značajan je izazov za čokote. Raspravlja se o tome je li najbolja opcija preokrenuti tlo (obrađivati) ili to ne praktikovati.

Obrada tla

“Ovo nije samo pitanje vina, već i opšte pitanje poljoprivrede”, kaže Smith, koji je proveo tri godine kao Chancellor of Lincoln University, poljoprivrednog univerziteta u Canterbury (Novi Zeland). “Postoje dva izazova u vezi sa organskom proizvodnjom. Jedan od njih je obrada tla. Obrada tla nije samo denaturisanje organskih materija u tlu, već i oslobađanje ugljenika. U svijetu u kojem želimo sekvencirati (izolovati) ugljenik, to nije dobra stvar. Druga stvar je da za obradu koristimo pakleno puno energije.” Dakle, metode organske proizvodnje mogu stvoriti veći emisiju ugljenika nego kada se koriste agrohemikalije. “Tu je zanimljiva suprotnost”, kaže Smith. Obrada. “Neslažem se time iz mnogo razloga”, kaže kalifornijski vinogradar Randall Grahm. “Ono što je najvažnije, postoji nevjerovatna količina korisne mikrobiološke aktivnosti u prvih nekoliko cantimetara zemljišta koja se u stvari žrtvuje kada se tlo obrađuje.” Njegov izazov su glodari, koji žive u režimu bez obrade. “Imamo ogroman problem sa glodarima, zemljišne vjeverice, poljski miševi i štakori. Zemljišne vjeverice su najrazornije. “Posadio sam 900 čokota sorte Grenache i one su izvadile oko 850 komada, a one su uništile i oko četvrtine sadnica u rasadniku. “Imam osobu koja ulovi 20 komada na dan, ali nikako da pobijedimo u ovom ratu.”

Kompost

Jason Lett (Oregon's Willamette Valley) još je jedan pristalica održavanja vinograda bez obrade. “Imamo 50-godišnju iskustvo ne korišćenja obrade u našem izvornom vinogradu”, kaže on, iako priznaje da su potrebni mlađi čokoti jer se stari ne mogu nositi sa konkurencijom. “Ali u ekologiji postoji ovaj princip raspodjele niše (utočišta)”, kaže on. “Jednom kada vinova loza uspostavi svoj korijenov sistem, korjenje crpi hranu iz tako različitih izvora ne samo iz površinskog materijala tako da konkurentski faktor izostaje.” Lett misli da je strah od biljne konkurencije pogrešan. “Kada sam se 2005. vratio u vinograd, posvuda sam postavio kompost”, prisjeća se on. “Otac me je pitao zašto, odgovorio sam kao iz udžbenika, zato jer svih ovih godina iz tla iznosimo toliko azota, kalijuma i fosfora.” Rekao je: “Nemisliš li da prvo moraš provjeriti?” Uradio sam analize i nije bilo nedostataka. Mineralizacija koja se odvija prirodnim procesima lako je zamijenila ono što iznesemo grožđem.

Lett kosi između redova, a zatim ima još jednu specijalnu kosilicu za košenje ispod čokota u redu. Za razliku od nekih, on ne praktikuje posebne postrne kulture, već dopušta da prirodno rastinje krene svojim putem. “Pokrivač je zapravo raznolik u našem izvornom vinogradu”, kaže on. “Pod lozom ima 15 do 20 vrsta. Susjedni vinograd, koji se obrađivao do 2011., ima manje raznolikosti: osam ili devet vrsta u zajednici sa vinovom lozom.” Sarađuje sa Kaye Shek, istraživačicom sa University of Oregon, koja proučava mikorizne i gljivične zajednice u vinogradima. “Jedna od najuzbudljivijih stvari koje je pronašla iz našeg vinograda je to da se mikorizne zajednice koje se nalaze odmah ispod čokota veoma razlikuju od onih između redova”, kaže Lett. “Čokoti se bave poljoprivredom, Stvaraju asocijacije koje su im potrebne. Vrlo se razlikuje od onoga što bi bilo pod zemljom u režimu obrade.”

Život tla

Lako je shvatiti pojam života tla kada je u pitanju duboko zemljište, bogata ilovača tamne boje puna zemljišnih glista. Ali mnoge vodeće vinske regije na svijetu imaju mršava, kamenita tla koja izgledaju neprimjereno za život, u sušnim regijama sa malo godišnjih padavina. Znači li nedostatak organskog materijala, a samim tim i života tla, da ove regije ne mogu dati zanimljivo vino? “Možete dobiti odlična vina sa tla sa gotovo nikakvom organskom materijom”, kaže Smith. “Mnogo je regiona širom svijeta u kojima tla sa niskom organskom materijom i biološkom aktivnošću stvaraju nevjerovatna vina.” Lemon kaže da je to moguće, ali nije idealno. “Odlično vino može se proizvesti i sa zemljišta sa vrlo niskom organskom materijom sve dok su prinosi vrlo niski”, kaže on. “Ali još bolja mogu biti proizvedena kada se život tla poboljša.”

Smith dodaje da su u regionu Central Otago najizazovnija vina za piće dobijena sa kamenitih zemljišta. “Najveća vina koja dolaze iz ovog regiona proizvode se na tlima koja zapravo imaju pristojnu strukturu tla, a u mnogim slučajevima imaju i pedogenog krečnjaka.” Ali oni koji govore o “mrtvim” tlima koriste malo hiperbole. Čak i tlo najbezživotnijeg izgleda ne bi bilo sterilno. Zapravo je prilično teško sterilisati tlo ako nemate autoklav ili ne upotrebljavate moćnu kombinaciju dezinfekcijskih sredstava.

Je li bakar održiv?

Ekološka poljoprivreda oslanja se na bakar radi suzbijanja plamenjače, što je značajan problem u mnogim regijama. Još nisu pronađene efikasne alternative. Problem je, bakar je toksičan. “Ali kako Pasteur kaže, doza čini taj otrov”, povrđuje alzaški vinogradar Olivier
Humbrecht. “Bakar je mikro-element neophodan za život, ali ako ga je previše postaje otrov.”

Smith kaže da je bakar efikasan antibiotik i da su nivoi koji se sada koriste niži nego ranije. “Utiče na mikrobiologiju, tako da morate biti jako oprezni. Samo ste izbrisali i dobre i loše stvari, pa kako ćete vratiti dobre stvari opet? Morate o tome razmišljati kao o biološkom sistemu.” Carpenter Jackson Family Wines kaže da su znakovi problema sa bakrom lako prepoznatljivi, rijetko viđeni, te da bi bakar trebalo koristiti prema tipu tla. “Sve zavisi od pH tla, temperature, pristupačnosti vode i provjetravanja.” Humbrecht se slaže. “Tlo sa normalnom količinom organske materije može primiti viši nivo, jer ima kapacitet za fiksiranje više bakra”, kaže on. “Isto je i sa alkalnim tlima – mogu fiksirati više.” Njegov je stav da ako uzgajivači ostanu pod trenutno dozvoljenim prosječnim nivoom bakra od tri kilograma po hektaru godišnje, to neće predstavljati problem za tlo. Ne postoji savršen način upravljanja vinogradima. Ali sada je jasno da je upravljanje zemljištem ključ uspjeha. Za promjeni, pogledati i: https://ovinu.info/vinograd-od-ideje-do-podizanja/

Naslov orginala: The dirt on vineyard soil. Izvor: https://www.wine-business-international.com/. Slika: by Neslihan Gunaydin on Unsplash. Objavljeno: 15.06.2020. by Jamie Goode. Prevod: Dragutin Mijatović