Viognier

sorta

Sinonimi. U Francuskoj, Viognier je poznat i pod nazivima Bergeron, Barbin, Rebelot, Greffou, Picotin Blanc, Vionnier, Petiti Vionnier, Viogné, Galopine, and Vugava bijela. Unatoč naoko indikativnim sinonimima ili morfološkim oznakama, dovodi se u zbunjujuću vezu sa sortama Altesse, Chouchillon (Faux Viognier) ili Vugava. Prema analizama DNK iz 2008. godine postoji veza potomstva sa sortom Mondeuse Blanche, kao i prisan odnos sa sortom Freisa.

Izvor. Viognier je iz južne Francuske, u okruzima doline Rone (Rhône Valley), Condrieu i Château-Grillet. Sorta je prvi put predstavljena 1781. u dolini Rhone. Neki vjeruju da je vinovu lozu izvorno u Francusku donio rimski car Probus iz regije Dalmacija gdje se sada uzgaja pod imenom Vugava bijela. Površine koje su sada zasađene Viognier-om povećavaju se u cijelom svijetu.

Karakteristike sorte

  1. Opis. Grozd: srednje je veličine, dug i cilindričan sa širokim ramenima, dobro ispunjen do kompaktan, srednje duge peteljke. Bobica: mala, okrugla do ovalna, žute i jantarne boje kada je zrela, izrazito aromatičnog okusa kada je potpuno zrela. List: srednje veličine, većinom trodjelan sa širokim U-peteljkinim sinusom i smanjenim inferiornim bočnim sinusima; zupci oštri, srednje dužine, liska blago izbočene površine, lagana do umjereno obrasla dlačicama na naličju. Vrh maladog lastara: pučinast do bjelkast sa bijelim rubom, zeleni, mladi listovi sa blagim brončanim nijansama.
  2. Rast i prilagodljivost tlu. Viognier je sorta umjerene bujnosti, ali može biti i bujnija u plodnijim zemljišnim uslovima. U Francuskoj se sadi na strmim, plitkim granitnim tlima. Na sjevernoj obali Kalifornije obično se sadi na dubokim, aluvijalnim tlima. Viognier nije dobar izbor za plitka, suva tla. Čokot je slabo otvoren, sa tankim, visećim lastarima kojima je potreban oslonac.
  3. Podloge. U Francuskoj se Viognier najčešće razmnožava na podlozi 110R. U Sjedinjenim Državama, u primorskim dijelovi podloge su Teleki 5C, SO4, 3309C, a podloga 101-14 Mgt koristi se u priobalnim regijama.
  4. Klonovi. Postoje certifikovani francuski klonovi, ENTAV-INRA® 642. (Rhone Valley), 1042 (Arfeche) i 1051 (Loire Valley). Nedavno je rigostrovano više klonova (FPS 02, FPS 03, FPS 04, FPS 05, FPS 06, FPS 08).
  5. Proizvodnja. Viognier je sorta umjerenog do dobrog prinosa. U Francuskoj su prinosi među najnižim od svih prinosa vinskog grožđa, prosječno oko 3,25 tona na 1 ha. U Kaliforniji su zabilježeni prinosi od 3,75 do 10 tona na 1 ha u primorskim regijama. Najplodniji obalni vinogradi mogli bi u dobroj sezoni dostići rod od 12,5 tona na 1 ha.
  6. Berba. Viognier je rana sorta, koja dozrijeva otprilike u isto vrijeme kao i Chardonnay, do sredine septembra. Berba krajem septembra može dati više šećera da bi se zadovoljili zahtjevi mnogih vinara za zrelost od 25 do 26° Brixa.

Ostale karakteristike

  1. Uzgojni oblik i rezidba. U Francuskoj se koristi Guyot sistem. U Sjedinjenim Državama se koriste i sistemi kondira i luka, lukovi naročito u hladnijim regionima. Često korišteni sistem je dvokraka kordunica sa malim rastojanjima rodnih čvorova (10 do 15 cm), a svaki kondir nosi po dva okca. Rezidba na lukove je rijeđa, tada se ostavljaju dva luka, dužine do 75 cm, sa 8 do 12 okaca, zajedno sa ostavljenjem kondira sa po dva okca za zamjenu. Viognier je dobro prilagođen sistemu sa vertikalno postavljenim lastarima, ali dobro ide i sa standardnom bilateralnom žičanom konstrukcijom oblika “T” ili “Y”.
  2. Naslon i upravljanje zelenom masom čokota. U Kaliforniji vertikalno postavljeni sistemi lastara funkcionušu dobro. Neki uzgajivači pokušali su podijeliti zelenu masu čokota na dubljim tlima, ali izgleda da vinova loza nije dovoljno jaka za ovaj sistem, osim na vrlo plodnim tlima ili sa najbujnijim podlogama poput 140Ru, 110R, 1103P ili Freedom.
  3. Problemi sa insektima i bolestima. Viognier je umjereno osjetljiv na pepelnicu. Francuzi ga smatraju otpornim na Botrytis. Čini se da iskustvo Kalifornije to i potvrđuje.
  4. Ostale karakteristike. Viognier može imati grozdove sa malim i velikim bobicama (poznate kao “kokoške i pilići”). Da bi se postigli maksimalni okusi, ovu sortu treba saditi u toplim predjelima, poput visokih regiona definisanih po Winkler-u, Zona II, Zona III i Zona IV, za potpuno sazrijevnje i veće nakupljanje šećera do 24° Brix.

Najskuplje vino

  1. Upotreba sorte u vinariji. Viognier proizvodi vrlo mirisna vina (cvjetne i voćne arome) dobre kiselosti, taninske strukture i relativno visokog alkohola. Najbolji primjeri koji se proizvode prilično su jednostavni i čisti, često od fermentacije u posudama od nerđajućeg čelika do boce. Kada se pravilno postupa, ta vina dobro ostare u boci. Tehnike korištene za Chardonnay (burad za fermentaciju, malolaktička fermentacija, starenje na talogu) mogu prikriti jedinstveni okus i miris ove sorte, vjerovatno zbog visokog sadržaja terpena u grožđu. Međutim, neki vinogradari radije koriste fermentaciju u hrastovom buretu kao alternativni i poželjni vinski stil. Viognier se ponekad miješa sa sortom Syrah (do 20%) kako bi dobivenom vinu dao više mirisa i elegancije. Neki francuski dvorci smatraju Viognier vina jednim od najboljih i najskupljih bijelih vina na svijetu. Pogledati i: https://ovinu.info/18-plemenitih-sorti-grozdja/
Više pogledati na:

Naslov orginala: Viognier – Wine Grape Varieties in California. Izvor: http://iv.ucdavis.edu/; Text: Glenn McGourty. Prevod: Dragutin Mijatović