Dobar pisac o vinu. Neko mi je jednom rekao da ništa u vinskim medijima nema pregled stranica kao pisanja o opisivanju vina. Čini se da niko nije siguran zašto je to tako. Možda zato što u vinu svako sebe smatra piscem. Možda zato što su pisci vina laka meta. Moglo bi biti, šapnite, jer čak i kada je ograničeno na temu tako ograničenu i svakidašnju kao što je vino, pisanje je čin koji izaziva mnogo zanimljiviju diskusiju od spravljenja pića.
Bez obzira na razlog, čini se da je razgovor nemilosrdno negativan. Svi su, čini se, nezadovoljni stanjem pisanja o vinu, uključujući i same pisce o vinu. Dakle, u viktorijanskom duhu stalnog samousavršavanja, proveo sam mnogo vremena slušajući i vodeći bilješke. Kao rezultat toga, mislim da sada dobro razumijem šta je potrebno da se bude dobar pisac, i spreman sam ovo podijeliti sa vama.
Pisanje o vinu
Pisanje o vinu kao aktivnost postoji zbog industrije vina i odnos između njih je, zavisno o vašem mišljenju, simbiotski ili parazitski. Kao takav, pisac o vinu prije svega treba cijeniti da samo zbog toga ima posao, i tako podržava industriju. Istovremeno, veoma je važno da dobar pisac o vinu bude novinar koji piše o vinu. Kad kažem novinar, ne mislim na novinara iz stvarnog svijeta, sa platnih spiskova koji nemaju dom sa rotirajućim vratima, već na novinara popularne mašte i holivudskih predanja. Neumorno tragajući za istinom, neustrašivo protiv ustaljenih interesa, herojski razotkrivajući skandale. Sve dok se skandali odnose na ono što tip sa druge strane rijeke radi. I svakako ne skandal onoga što svi rade. Vremena su teška i vinska industrija samo pokušava zaraditi za život. Dakle, dobar pisac o vinu treba zapamtiti svoj simbiotski/parazitski dio u lancu i podržati industriju vina.
Dobar pisac o vinu bi, naravno, trebao biti dobar pisac. Zapravo, pisac o vinu bi trebao biti izvanredan pisac. Jedna je stvar zadržati pažnju čitaoca kada se govori o stvarima od fundamentalnog značaja, visoke složenosti i visceralnog interesa, kao što su politika, umjetnost, lopta koja pogađa mrežu, ili nećete vjerovati kako ovaj glumac sada izgleda. Sasvim je drugo raditi ovo dok uglavnom raspravljate o tome zašto se ovaj napitak vrlo malo razlikuje od tog drugog napitka ako zaista obraćate pažnju. S druge strane, pisac o vinu može pisati o tome koliko je zabavno uzeti drogu bez brige o posjeti policije, barem u većini zemalja.
Dobar pisac o vinu
Dobar pisac treba da bude i dobar komunikator. Ovaj komunikator bi trebao biti u stanju da se pozabavi sa onih 1% koji pije skupo vino i 97% onih koji piju jeftino vino, a zanemari 2% između onih kojima je zapravo stalo do vina. Ono što ova posljednja kohorta pije nije dovoljno skupo da bi zaslužilo podaništvo i nije dovoljno jeftino da bi zaslužilo populizam, pa je odlučeno da su to vinski snobovi koji plaše sve ostale.
Činjenica da su ovih 2% možda jedini koji bi zaista mogli čitati o vinu je nebitna, jer više nema pisanja, nema časopisa i novina. Umjesto toga imamo prazne, plutajuće, web posude bez dna, spremne da se napune sadržajem, tako da bi dobar pisac o vinu trebao biti dobar dobavljač vinskog sadržaja. Šta je sadržaj, nije sasvim precizno, ali čini se da je uglavnom ono što hrani sledeću iteraciju (ponavljanje) platformskog kapitalizma.
Podrazumijeva se da dobar pisac/komunikator o vinu ne bi trebao pisati o vinu, osim ako dobro ne poznaje svoju temu. To znači biti bolji vinogradar od vinogradara i bolji enolog od enologa. Svaka stručnost manje od toga i očito će biti prevareni. Dobro će doći sofisticirano uvažavanje aspekata nauke o klimi, hemije i proizvodnje vezane za vino. Takođe bi trebali imati razumijevanja za politiku i kulturu područja o kojem pišu, jer vino bez konteksta je vino koje ne košta više od nekoliko funti.
Razumijevanje hrane i vina
Dobar pisac o vinu trebao bi duboko razumjeti hranu i veličati užitke za stolom, jer je vino bez hrane samo još jedno alkoholno piće. To je nekako sputano činjenicom da je dobar dio trgovine vinom uvjeren da ne postoje spojevi hrane i vina, a uživanje je tautološko. Možete vrlo dobro uživati u finom vinu Pinot Blanc sa duboko prženim Mars barom (deep fried Mars bar, ispod na slici), ako je to ono u čemu uživaš.
Govoreći o trgovini vinom, dobar pisac bi takođe trebao bolje razumjeti posao sa vinom od ljudi koji na tome zarađuju. Trebali bi razumjeti muke trgovaca i uvoznika, nezavisnih proizvođača i supermarketa, somelijera i prodavača pribora.
Ako imaju vremena, mogu pokušati, kao diverziju, razumjeti muke osobe koja stvarno kupuje stvar. Opterećenje dobrog pisca o vinu donekle je olakšano činjenicom da jedno područje koje ne moraju savladati su epidemiologija i medicina. Zaista, kada su u pitanju nauke o životu, dobar pisac o vinu trebao bi biti predani skeptik prema medicinskom mišljenju i samostalno istraživati ili, alternativno, biti kejnzijanac (Engleski ekonomista Keynes). Na duge staze, svi smo mrtvi.
Generalista i specijalista, dobar pisac o vinu
Dobar pisac o vinu treba da bude generalista. Nema smisla pričati o piću ako nemate solidno razumijevanje bogatog i raznolikog svijeta vina. Bez sveobuhvatnog pogleda, neko je jednostavno regionalni zagovornik i navijačica, sa malo toga što bi ga razlikovalo od PR marioneta. Čak i ako su nečija srca i postupci čisti, nema smisla imati mišljenje o Burgundiji ako ne probate redovno Chardonnay koji se proizvodi u Kanadi, Oregonu, Meksiku, Čileu, Argentini, Urugvaju, Južnoj Africi, Italiji, Rumuniji, Indiji, Kini, Japanu, Australiji, Novom Zelandu i, naravno, Engleskoj.
Vino je toliko bogato, raznoliko i kompleksno da dobar pisac o vinu mora imati lokalno znanje, govoriti jezik i idealno živjeti u regiji koju pokriva. Kako je malo vjerovatno da pisac o vinu ima beskonačan broj klonova, koji vode beskonačan broj života, da pokrije skoro beskonačan i sve veći broj vinskih regija, dobar pisac o vinu tada mora biti specijalista.
Kako je piščeva dužnost prije svega prema njegovim čitaocima i istini, dobar pisac o vinu mora iskoristiti svoje lokalne veze i razumijevanje vinogradara kako bi obavijestio čitaoce da su neke berbe zaista grozne i da ih je najbolje izbjegavati. Zatim, mora u seosku kafanu, gdje će njegovi sumještani sigurno proslaviti njegovu jasnoću, tačnost i poštenje.
Kako dobar pisac o vinu, pretpostavlja se, piše za publiku negdje drugdje, možda daleko, on takođe mora imati dubinsko razumijevanje svojih čitalaca, slično govoreći jezik i dijeliti kulturu. Izazov je biti na dva mjesta i sudjelovati u dvije kulture u isto vrijeme, pa bi se dobar pisac o vinu trebao odlučiti za neku vrstu Perzefona aranžmana (Persephone je bila boginja kraljica podzemlja, žena boga Hada).
Dobar pisac o vinu ne bi trebao biti kritičar
Najvažnije od svega, dobar pisac ne bi trebao biti kritičar. Biti kritičar je čin vrhunske arogancije. Ko je, uostalom, pisac o vinu da kaže šta je dobro, a šta loše. To je privilegija dozvoljena samo ljudima koji imaju to znanje, proizvođači vina, koji vam mogu dati iskren i jasan odgovor. Dobro vino je ono koje proizvode i prodaju, a loše vino je ono koje svi drugi proizvode i prodaju.
Kako, međutim, svako pisanje zahtijeva selekciju, a time i implicitnu kritiku, to je malo teško postići. Možda pisac o vinu može razmisliti o odabiru regija i vinarija nasumično, a zatim se pobrinuti da jezik i opis budu neutralni i neobavezujući. Privlačnost takve strategije čitaocima nije u potpunosti istražena.
Ako se dobar pisac o vinu spusti na kritiku, on više nije tako dobar pisac o vinu. On se barem može spasiti od potpune samodegradacije držeći se podalje od rezultata (broj poena). Široko je prihvaćeno da je rezultat najniži oblik kritike vina: aludira na naučnu tačnost; stvara krute hijerarhije; briše složenost i nijanse.
Svi se rugaju piscima o vinu koji se pretvaraju da poentiraju, i preziru njihove metode, tehniku i kompetenciju. Svi znaju da je to samo prazan marketing i hype (promocija). Zanimljivo, to je i ono što će svi pitati prvo i posljednje, što će svi prokomentarisati i čega će se svi sjetiti iz bilo kojeg pisanja o vinu.
Degustacijske zabilješke
Ipak, postoji jedna stvar koju svi mrze više od ocjene vina, a to je degustacijska zabilješka. Ono što bi pisac o vinu trebao pisati o vinu, ako ne bi trebao napisati bilješku o degustaciji i dati ocjenu ostaje nerazjašnjeno. Možda je najbolji pisac o vinu dobar interpretativni plesač. Ako je pisac o vinu potvrđen i želi da nastavi sa bodovanjem pojedinačnih vina, onda je od vitalnog značaja da ova procjena bude pravedna.
To znači ukinuti neozbiljnost vrtloga-šmrkanja. Dobar vinski kritičar treba da proba vino više puta, u različitim scenarijima i tokom njegovog životnog vijeka. Koliko je poznato, teško je predvidjeti koliko će vino odležavati. Dobar vinski kritičar je vinski isljednik koji će o vinu govoriti samo kada sigurno prođe vrhunac. (Nažalost, vodič za kupovinu koji je trebalo preporučiti tek treba da se isproba za komercijalni potencijal).
Štaviše, hedoničko zadovoljstvo koje će vinopije dobiti od određene boce počiva na bezbroj varijabli, od porijekla, hrane, konteksta, raspoloženja. Dakle, da bi bila korisna potrošaču, dobar pisac o vinu ne treba da piše kritiku uopšteno i apstraktno. On treba da bude pored svakog ljubitelja vina kao rimski pregustator. Tek nakon što je napravio pun profil tog vina, precizne okusne sklonosti pijenja i psihosomatsko stanje tog ljubitelja vina.
Konačno, i najvažnije od svega, dobar pisac o vinu ne bi trebao imati sukob interesa. To je isključivi prerogativ svih ostalih u trgovini vinom. Dobar pisac o vini ne bi trebao voditi događaje, prodavati naljepnice, prihvatiti gostoprimstvo. Pa čak ni biti prijatelj sa bilo kim u vinskom biznisu, jer će sve to očigledno stvoriti perverzne podsticaje. Zaista, dobar pisac o vinu ne bi trebao ni da dobije uzorke, jer osoba koja proba više od 5.000 vina godišnje, može biti pokolebana obećanjem da će popiti malo vina.
Da li postoji dobar pisac o vinu?
Dakle, dobar pisac o vinu trebao bi sam kupiti vino i biti potpuno imun na uticaj cijene na percepciju kvaliteta. Kako nijedan članak napisan o vinu nikada neće platiti troškove nabavke boca kako bi to djelo bilo vrijedno čitanja. Idealan pisac o vinu je stoga osoba neovisnih sredstava, koja posluje sa značajnim trajnim neto gubitkom. On je ipak dovoljno posvećen umjetnosti da isporuči proizvod profesionalnog kvaliteta. Nejasno je zašto bi neko trošio vrijeme, trud i novac na promociju tuđih poslova. Čini se da je dobar pisac o vinu (sada u potpunosti) “podržao industriju vina”.
Dakle, evo ga. Ovo je sve što je potrebno da se bude dobar pisac o vinu. Da budem iskren, nisam ih još upoznao i ne znam pouzdano da postoje. Ali ako ta osoba postoji, ako postoji neko ko ima novinarski žar mladog Bob Woodward-a, cijeni prirodu David Attenborough-a i razumijevanje poslovanja Michael Lewis-a.
Neko ko može prenijeti geomehanička svojstva toskanskog tla generaciji Z i učiniti bumere uzbuđenim zbog prirodnog vina. Neko ko istovremeno ima lokalno znanje o spavaćoj ćeliji i globalni pogled na The Economist. Najviše od svega, neko sa Temidinom jasnoćom u prosuđivanju i Astrejinom čistoćom u svojim motivima. Čovječe, ako ta osoba postoji, stvarno se nadam da neće protraćiti svoje ogromne moći i izuzetne talente pišući o fermentisanom soku od grožđa.
Naslov orginala: The Good Wine Writer. Izvor: https://timatkin.com/. Objavljeno: 22.06.2022. by Peter Pharos. Foto: by Jon Tyson on Unsplash. Prevod: Dragutin Mijatović
POGLEDATI I:
- https://ovinu.info/kako-razgovarati-o-vinu/
- https://ovinu.info/kako-pisati-o-vinu/
- https://ovinu.info/kako-uzivati-u-vinu-da-vino-ucinimo-nezaboravnim/
Dobro je znati-ako niste znali? “Deep fried Mars bar” je čokoladna torta marke Mars prelivena tijestom, a zatim pržena u ulju. Jelo je nastalo u prodavnici čipsa u Škotskoj kao novitet.
