Filozofija vina-života i ljubavi. Ima li vino svoju filozofiju? Može li to biti umjetnost? Nova knjiga bavi se ovim pitanjima i mnogim drugim.
Jednom sam tokom večere imao trosatni razgovor o prirodi termina terroir. Pomislili biste da bih to bila prava osoba za recenziju knjige profesora filozofije Dwight Furrow “Ljepota i kvasac: filozofija vina, života i ljubavi” (“Beauty and the Yeast: A Philosophy of Wine, Life and Love”).
Ali zapravo sam na rubu potencijalne publike ove knjige, jer taj razgovor često ne vodim. Vjerovatnije ću potrošiti tri sata u razgovoru o bejzbolu. Ako želite znati hoće li vam se ova knjiga svidjeti, razmislite u kojem biste od tih trosatnih razgovora radije sudjelovali. Priznajem da sam dosta obradio knjigu koja je napisana u stilu negdje između akademske filozofije i djela za širu publiku. Ali ovo je dobar znak: kad Furrow piše o temama koje me zanimaju, smatram da je njegov rad pronicljiv i podstiče na razmišljanje. Furrow posebno piše o mnogim aspektima pisanja o vinu.
Metaforički deskriptori – filozofija vina-života i ljubavi
Njegov odjeljak o upotrebi metafora u bilješkama o probanju daje nekoliko izvrsnih stavova. On brani upotrebu izraza poput “žilav” i “promišljen” za ocjenu vina. Tvrditi da Sauvignon Blanc sadrži pirazine gotovo je tautološka; ta je aroma dio onoga što definiše Sauvignon Blanc. To je previše generički opis da bi bio koristan čitaocima vinskih kritika koji žele znati koje su relativne vrline određenog vina. Čitaoc mora znati kako aroma i okus zajedno stvaraju sveukupni dojam o vinu, račun koji neće pružiti nijedna lista hemijskih spojeva ili aroma estera …
Čak i metaforični deskriptori arome voća i povrća pružaju nam samo ograničeni pristup onome što vino čini ugodnim. Ako uživate u vinu Cabernet Sauvignon iz regiona Napa, to vjerovatno nije zato što imate fetiš (fiksaciju) za arome crne trešnje. Vinskim piscima potreban je robusniji rječnik ako žele raditi svoj posao, a neizbježno će biti i metaforičan i uključivati holistička i estetska svojstva pojedinačnih vina koja opisuju.
Mislim da bi najbolje tržište za ovu knjigu mogli biti vinari. Prva napomena koju sam o tome napisao bila je: “Vinarima će se svidjeti umjetnička rubrika.” Furrow preispituje šta “umjetnost” znači, da li vino može biti umjetnost. Ako kolaž pronađenog materijala može biti umjetnost, ili je ekološki komad Andy Goldsworthy u šumi umjetnost, onda je umjetnost za vinara da sastavi vino koje izražava njegove namjere.
Možda ćete primijetiti da ova definicija ne govori ništa o grožđu imanja ili niskim intervencijama u vinogradu, jer čak ni slike Jackson Pollock-a nisu niska intervencija. Ovo je rasprava koju želim uz večeru sa nekim vinarima koje poznajem i nekima će učiniti cijelu knjigu vrijednom.
Prirodna reakcija
Uz to, Furrow također piše: “Zbog toga su zanatske metode proizvodnje vina i ideologija koja se odupire industrijskim vinarskim procesima koji prikrivaju ili iskrivljuju uticaj porijekla toliko važni za očuvanje statusa vina kao predmeta ljubavi. Bez te povezanosti sa porijeklom, vino riskira da postane samo još jedna roba, sigurno ugodna i prihvatljiva, ali bez dubine značenja za kojom ljubitelji vina žude i zbog toga nije sposobno ispuniti obećanje da će se popeti na ljubavnu ljestvicu (skalu).”
Furrow zauzima stav o prirodnom vinu sa kojim se snažno slažem. Iako nije signalizirao je li glou-glou chugger ili mrzitelj, on piše: “Činjenica da je okus vina važan za raspravu o njemu, s ciljem uvjeravanja drugih, znači da vino nije samo preferencija već pokušaj, iskusite nešto od istinske vrijednosti i uvoza. Da li je prednost Minute Maid ili Sunkist, onda bi argumenti bili izvan tačke. Svi u vinskom svijetu trebali bi pozdraviti ovu polemiku oko prirodnog vina, jer je to znak da vino nije samo roba, već umjetničko djelo vrijedno naše posvećenosti.”
I sviđa mi se njegova definicija ljepote u vinu: “Ljepota u vinu čulno je primamljiva dramatizacija značajnih varijacija”. Istina je: odlično vino mora imati tipičnost za svoju regiju i sortu grožđa, ali ako sva vina Barolo imaju isti okus, nijedno ne bi bilo zanimljivo. Fascinantna su zbog toga kako (koliko) se razlikuju jedno od drugog.
Estetika vina
Međutim, moj nivo interesa dramatično opada kad god se odmaknem od vina kako bi razgovarao o aspektima filozofije. Jedna od relikvija njegove akademske pozadine je stil predstavljanja prethodnih pisaca, a zatim opširnog raspravljanja o njihovim teorijama. Nisam pročitao Burnham-ovu i Skilleås-ovu “Estetiku vina” (“The Aesthetics of Wine”), i nisam uzeo ovu knjigu u susret raspravi o njihovoj knjizi, ali citirane su na 27 zasebnih stranica.
Ali mi smo to što jesmo, a Furrow je u srcu akademik. Počasni je profesor filozofije na koledžu San Diego Mesa. Takođe je plodan vinski bloger u Edible Arts. Pio je puno vina tokom nastanka ove knjige, a neki od najprikladnijih odlomaka su oni na kraju svakog poglavlja, kada navodi vina koja su nadahnula njegove misli.
Furrow je profesor kojega vinski kritičar izazivaju i zapaženo je kako opisuje dužnost vinskog kritičara. Primarna svrha vinske kritike je da pomogne u ocjeni vina otkrivanjem onoga šta treba cijeniti. Čini se da je pisanje knjige njegov pokušaj da ispuni ovu svrhu za čitav svijet vina.
Pogledati i: https://ovinu.info/filozofija-vina/
Izvor: https://www.wine-searcher.com/. Naslov orginala: Wine Philosophy-Beauty and the Yeast. Objavljeno: 23.03.2021. by W. Blake Gray. Prevod: Dragutin Mijatović
