Istorija vina – 25. dio – Srednji vijek. Nedugo prije hapšenja i smrti, Isus je okupio svoje apostole oko stola ukrašenog hljebom i vinom. On im najavljuje da će novi savez između Boga i njegovih vjernika biti zapečaćen žrtvom njegovog vlastitog tijela i njegovom prolivenom krvlju. “Uzmite i pijte”, rekao je prije nego što je dodao posudu sa vinom prisutnima, “ovo je moja krv, prolivena za opraštanje svih grijeha.
Vino u hrišćanskoj liturgiji u srednjem vijeku
Od tog dana, Posljednja večera se ponavlja u svakoj euharistijskoj slavi i, prema tajanstvenom principu transupstancijacije, vino tada postaje krv Hristova. Trentinski sabor je uspostavio i formalizirao dogmu o transupstancijaciji 1542. godine. To kao odgovor na odbacivanje žrtvene prirode obreda na početku protestantske reformacije. U ranim danima hršćanstva, obred se služi noću, a obrok je bio ponavljanje Posljednje večere. Uz porast vjernika, održavana je i svečanost. Pod Karlom Velikim (768.-814.) vjernici su donosili svoje vino i svoj ljeb svešteniku na posvećenje. Pričest se odvijala kroz ova dva elementa: hljeb i vino.
U 12.-13. vijeku samo je sveštenik imao pravo na obredsko vino. Čini se da je tada ovo vino bilo crveno (danas je bijelo), s obzirom na boju krvi Sina Božjeg, ali i tako da ga je nemoguće pomiješati sa vodom. Ipak, kao simbol čistoće, voda je zaista odbačena iz liturgije od kada su les Aquariens (Vodolije) proglašeni jereticima u 3. vijeku jer su u sakramentu Euharistije zamjenili vino vodom. Grožđe izvor obredskog vina mora da je silom smrvljeno (mučenje grožđa je analogno Hristovom, kako kaže „Mistična presa“), pritiskom, a ne mučenjem, što isključuje sok. Za ovaj sakrament se ne smije koristiti ni šira, ni kuvano vino, ni miješano vino.
“Mistična presa”
U srednjem vijeku pa sve do 16. vijeka, fermentacija vina se smatrala procesom transformacije u kojem se čisto odvaja od nečistog i suptilno od gustog. Ova koncepcija bila je vezana za hršćansku simboliku euharistije, žrtve tijela i krvi Hristove predstavljene hljebom i vinom, koji postaju izvor vječnog života i otkupljenja vjernika koji se pričešćuje.
Tema mistične prese pojavljuje se u slikarstvu, minijaturi ili vitražima u 15. vijeku. U vrijeme kada pojam žrtve zauzima glavno mjesto u hrišćanskoj pobožnosti. Inspirisan je stihom iz proroka Izaije (63, 3) i biblijskom epizodom Čudesnog grozda iz Kanaana, koje izaslanici koje je Mojsije poslao da istraže ,donose nazad grozd toliko težak da ga dvojica moraju da nose pomoću motke (Nb, 13). Hristovo tijelo je predstavljeno ponekad kako leži pod točkom prese, ponekad stoji i gazi grožđe, a njegova krv se mješa sa sokom. Ova slika se posebno širila u Francuskoj i zemljama sjeverne Evrope sve do 17. vijeka.
- Slika, lijevo: Presa, ilustracija iz Tacuinum sanitatis, oko 1390-1400, od Albucasis-a (latinsko ime za iračkog ljekara iz 11. vijeka Ibn Butlâna), NAL 1673, folio 76. Bibliothèque nationale de France, Paris. © BnF Paris
- Slika, desno: Prikaz alegorije Mistične prese u Spiegel des Lindens Christi, 15. vijek, Ms 306, folio 1. Bibliothèque de la Ville de Colmar. © Photo de la bibliothèque
Izvor: https://www.inrap.fr/. Naslov orginala: Archeologie du vin: Histoire du vin – Moyen Age – Mythes et religions (Arheologija-Istorija vina-Srednji vijek-Mitovi i religije). Prevod: Dragutin Mijatović
Pogledati i: https://ovinu.info/istorija-vina-24-dio-srednji-vijek-kultura-i-drustvo/
