Kako prepoznati dobro vino po boji

Kako prepoznati dobro vino po boji. Gledanje vina u nagnutoj čaši pričinjava nam zadovoljstvo da uočimo koliko je sjajno, kako reflektuje svjetlost i pokušamo odlučiti koja je nijansa boje vina. Na taj način boja je prva privlačnost za potrošača, pozitivno ili negativno utiče na subjektivnu percepciju koju potrošač ima o određenom vinu.

Poteškoća u mjerenju i definisanju boje leži u mogućnosti da objektivno i jednoglasno definišamo boju vina, budući da na isto vino obično primjenjujemo različite kvalifikatore boja ili definišemo istu boju za različite tipove vina. Nadalje, svaka osoba percipira boju na drugačiji način, na osnovu svojih ličnih referenci. Zbog čega je teško objektivno izraziti određenu boju, a da nemate neku referentnu osnovu.

_{Kolorimetrija}

Danas je nauka o kolorimetriji odgovorna za proučavanje fizičkih veličina boja. Treba napomenuti da boja ne postoji kao takva, ono što zaista postoji je osjećaj boje. Ovu senzaciju mozak percipira, nakon što preko oka primi stimulans koji izbija iz tog objekta (vina) kada je osvijetljen. Boja koju naš mozak, čini da pokazuje, nije ništa drugo do obična iluzija, pretpostavka koju stvara naš kognitivni sistem.

Tada možemo reći da je percepcija boje osjet koji će zavisiti od izvora svjetla (zavisno od osvjetljenja, određena boja će biti). Boja će biti takođe i u oku, kao mediju između samog objekta i mozga, koja je zadužena za prikupljanje i obradu ovog sastava stimulusa.

U oku, konkretno u retinalnim čunjićima/konusima, postoje tri pigmenta osjetljiva na maksimalnu apsorpciju, tri primarne boje: crvene, zelene i plave. Kada ovi receptori ne percipiraju nikakav podražaj, mi percipiramo boju kao crnu. Ako svi retinalni čunjići/konusi prime isti podražaj tada ćemo vidjeti raspon od sive do bijele. Kada oko primi podražaje sa različitim sastavom primarnih boja, možemo dobiti svu raznolikost boja koju poznajemo. Tada možemo reći da je mozak mjesto gdje se miješaju podražaji koje oko prima, dajući nam boju.

Svjetlost nastaje elektromagnetnim zračenjem, u određenom rasponu talasnih dužina. Svako od ovih zračenja percipiramo kao boju, zbir svih njih vidimo kao bijelu svjetlost. Vidljivi spektar ovih zračenja počinje nakon nevidljivog ultraljubičastog zračenja na 380 nm i ide do 780 nm gde počinje infracrveno zračenje. Ova skala je ona koja je vidljiva ljudskom oku, zbog čega se naziva vidljivim rasponom.

Apsorbovana boja i talasna dužina (nm): Crvena: 610 do 740; Narandžasta: 590 do 610; Žuta: 570 do 590; Zelena: 500 do 570; Plava: 460 do 500; Indigo: 430 do 400; Ljubičasta: 390 do 430.

_{Kako prepoznati dobro vino po boji}

Postoji graf u kolorimetriji koji se zove Spectrum Locus, gdje možemo predstaviti ovaj par vrijednosti. Oblik ovog grafa je nezatvorena kriva, a spoj njegovih dviju ekstremnih tačaka je poznat kao ljubičasta linija, koja se ne pojavljuje u vidljivom spektru. Izvan ove krivulje nema boja i postoje takozvane imaginarne boje.

Ljubičaste boje se, dakle, ne mogu dobiti miješanjem bijele sa bojom spektra i stoga će se nazivati ​​nespektralnim bojama, odnosno snažno reflektiraju crvenu i plavu, a manje zelenu, i mogu se opisati kao „manje zelene“. “

Iz toga slijedi da tačka, dakle, data vrijednostima ”x” i ”y” bilo koje realne boje, mora nužno biti unutar područja ograničenog krivuljom spektra i pravolinijskim segmentom koji spaja njegove krajeve, formirane ovom tačkom i referentnog posmatrača. Ovaj region se naziva „mjesto kraljevskih boja“.

Na ovaj način, uz mješavinu aditiva od tri pravilno odabrane (prave) komponente, može se dobiti širok spektar boja, ali ne sve.

_{Definisanje boje}

Boja je definisana sa 3 broja (procenti crvene, zelene i plave) i njen sastav će definisati:

• Njen ton ili nijansu, što je način na koji se percipira boja predmeta: zelena, plava….
• Njenu zasićenost, koliko je boja upečatljiva ili dosadna; odnosno; ako je boja slična sivkastoj ili čistoj nijansi.
• Njenu jasnoću, koja predstavlja intenzitet svjetlosti i odgovara vrjiednosti ”Y”. Može da se kreće od 0 (crno) do 100 (bijelo).

Ova tri parametra se mogu izračunati iz vrijednosti X, Y i Z. U slučaju vina, bilo je moguće analizirati boju i na osnovu analitičkih rezultata, uz organoleptičko poređenje, došlo se do niza boja za svaki tip vina.

Stoga, kada obavljamo degustaciju vina po boji, ne smijemo zaboraviti da će se prava boja koja se vidi u vinu dobiti smanjenjem gustoće uzorka boja (hroma), odnosno smanjit će se zasićenost boje i stoga će se njegova svjetlost povećati. Drugi način za postizanje veće senzacije vizuelne stvarnosti ovih boja je da se navedena degustacija boja izvrši prema prozirnoj podlozi, na bijelom referentnom papiru, što će je učiniti sličnijom vinu i poređenjem obje boje (vino i odabrana boja) će biti efikasnije.

_{Kako prepoznati dobro vino po boji – Kako posmatramo boju vina?}

Najbolji način da se ocijeni boja vina je naginjanje čaše (polu pune) između 30 i 45° i posmatranje ruba ili ruba tekućine (u području gdje se ona susreće sa čašom) jer ovdje vino ima manju debljinu a njegove hromatske nijanse postaju očiglednije.

Važno je posmatrati boju pri dobrom jasnom svjetlu (ako je prirodno, mnogo je bolje) na bijeloj pozadini. Degustatori preferiraju bijele stolnjake na stolu kako bi uvijek mogli imati bijelu pozadinu u blizini. Ali list bijelog papira ili salveta takođe funkcioniše. S vremenom i vježbom počet ćemo uočavati razlike između boja jednog i drugog vina.

Da bismo vizuelno definisali vino, prvo ćemo analizirati boju, zatim nijansu, bistrinu i fluidnost, i na kraju, ako postoji, primetićemo prisustvo igličastog ugljen-dioksida.

• boja bijelog vina: bezbojna, zelenkasto žuta, limun žuta, slamnato žuta, zlatnožuta, amber/jantarna.
• boja roze vina: ljubičasto ružičasta; roza malina, roza lososa, ljuska luka.
• boja crvenog vina: ljubičasta, purpurna/grimizna, granat trešnja, rubin, kesten, crijep, smeđa.
• intenzitet: veoma visok, visok, srednje visok, srednji, srednje nizak, nizak.
• izgled: kristalan, sjajan, čist, bistar, mutan, mat.

Primjeri:

• blijedožuto vino, sa zelenkastim odsjajima, svijetlo, tečno sa malo iglica.
• malina ružičasto vino, srednje visokog i svijetlog sloja
• vino boje granata, srednjeg sloja sa ljubičastim, bistrim i svijetlim odsjajima.

Visokim slojem naziva se kada je crveno vino vrlo intenzivno i tamno i srednjim i niskim slojem kada se intenzitet boje smanjuje. Svjetlina se odnosi na kiselost i ph vina, transparentnost i bistrinu za stabilizaciju i filtriranje.

Vino uvijek mora biti čisto i svijetlo, ali je takođe istina da postoji razlika između zamućenosti loše proizvodnje i prirodnih taloga (dest) nastalih dugim odležavanjem u boci, ili slabo filtriranim vinima, što je vrlo tipična prisutnost.

_{Boja vina}

Boja vina potiče od pigmenata koje osiguravaju polifenoli i tanini u pokožici grožđa. Promjenjive su prirode i intenziteta u zavisnosti od zrelosti grožđa, vinifikacije, evolucije, starosti vina, itd… Osim toga, tlo i klima takođe mogu biti uticajni faktori. Boja crvenih vina je zaslužna, posebno, zbog antocijana (antocijanina) i fenolnih jedinjenja. U bijelim vinima pigment dolazi od flavona grožđa.

_{Boje bijelih vina}

Bijela vina imaju osnovne tonove koji se kreću od gotovo bezbojne žute sa zelenkastim odsjajima, do žute, zlatne, pa čak i intenzivnog jantara. Tako možemo govoriti o tri porodice boja: žuto-zelenoj, žutoj i smeđoj: bezbojna, bijela, blijedožuta, zelenkasto žuta, kanarinsko žuta, limun žuta, slamnato žuta, slamnata, zlatno žuta, žućkasta, jonquil, topaz, topaz spaljeni, blijedo zlato, zeleno zlato, fino zlato, novo zlato, staro zlato, crveno zlato, pozlata, drvo, ćilibar, smećkasto, mahagonij, karamela, bajcano.

• Žuta sa zelenkastim tonovima: karakteristična za suva i aromatična bijela.
• Blijedo ili slamnato žuta: tipično za svijetla i voćna bijela vina. Jeftina generička bijela vina obično su gotovo bezbojna, dok mlada imaju tendenciju ka blijedo žutoj boji.
• Žuta sa tendencijom ka zlatu: koja može biti ili od vina koja su odležala i/ili koja su fermentisala u bačvama ili od bijelih vina koja više nisu u optimalnom trenutku potrošnje i koja su ušla u proces dotrajalosti. Ali… kako ih razlikovati? Ključ će biti njegova živost: zlatnožuta je tipična za odležala vina, dok je isti ton, ali prigušen, pokazatelj oksidisanog vina.
• Intenzivno zlato ili ćilibar: karakteristika slatkih vina u zavisnosti od starosti i sadržaja šećera.
• Crvenkasto ili biserno: bijelo vino od crnog grožđa može imati vrlo diskretne crvenkaste ili biserne nijanse, koje se mogu primijetiti samo u poređenju sa drugim bijelim vinima od bijelog grožđa. Ove nijanse su normalne sve dok ne dodiruju roze, jer ćemo tada pričati o “flajanim” bijelim. Neka bijela mogu postati kontaminirana crvenim, slučajno, u kontaktu sa vinarskim materijalima koji sadrže grožđe ili crvena vina i koji nisu dobro oprani.

_{Boje roze vina}

Zavisno o tonu boje, vina mogu imati plave, čak i narančaste tonove, bilo zbog stanja oksidacije ili zbog same prirode koja predstavlja ove tonove: siva, šampanjac, roza, bordo, ljubičasta ružičasta, iskrena ružičasta, božur ružičasta, višnje roze, malina roze, karmin roze, žuto roze, narandžasto roze, ružičaste, crvenkaste, kajsije, ljuske luka, narandže, losos.

• Narandžasto-ružičasta ili “ljuska luka”: karakteristika oksidisanih vina (u procesu dotrajalosti).
• Jagoda ili iskrena rose dobre živosti: tipično za puna i svježa roze vina.
• Roze od maline: tipična za rose najvišeg kvaliteta.

Imajte na umu da su u Francuskoj i ostatku svijeta ružice obično boje lososa ili svijetle boje. Izuzetak je Španija gdje rose imaju intenzivnije i tamnije boje.

_{Boje crvenih vina}

Crvena vina obično variraju od ljubičasto-plave do ciglenocrvene, preko grimizne ili trešnje. U slučaju ovih vina, boja daje jasne indikacije njihovog tipa, starosti i starenja: crveno (svijetlo, tamno), crvenkasto, otvoreno crveno, ljubičasto crveno, mak crveno, trešnja crvena, ribizla crvena, krvavo crvena, vatreno crvena, cigla crvena, narandžasto crvena, žućkasto crvena, smeđe crvena, karmin, rubin, spaljeni rubin, granat, grenadin, crvena, ljubičasta, crnkasta, cigla, slama, oker, kafa.

• Plavo ili ljubičasto: Mlado crveno vino ima svijetle tonove koji se kreću od ljubičastih do rubin, oni takođe mogu biti pokazatelji tipa vina ili terroira. Merlot, na primjer, ima karakterističan plavkasti ton.
• Višnja ili grimizno crvena: tipična za vina sa kratkim i srednjim periodima starenja (u zavisnosti od sorte, vinogradarskog područja i metoda i praksi koje se koriste).
• Crijep, sa narandžastim odsjajem: antocijani (crvena boja vina) nestaju, kombinuju se sa ostalim komponentama i boja vina prelazi u svetlije tonove, kao što su otvoreni granat, narandžasta, cigla i crijep, jer se tanini kondenzuju i poprimaju oker boju i ponekad se talože.

To su boje tipične za vina koja dugo odležavaju (Reserva ili Gran Reserva). Uopšteno govoreći, crveno vino sa malim hromatskim intenzitetom takođe može biti znak da dolazi iz hladne klime, dok dublji tonovi obično ukazuju na toplu klimu. Međutim, za razliku od onoga što se dešava sa bijelim, crvena boja vina sa velikom dubinom boje može ukazivati ​​na to da je to jednostavno mlado vino.

_{Kako prepoznati dobro vino po boji}

Kada vino ima intenzivnu i duboku boju (visok sloj), najvjerovatnije se radi o intenzivnom, robusnom vinu, bogatom taninom i mesnatim. Iako je ovo više zapažanje nego zakon uzroka i posljedice, istina je da nam intenzivna boja crvenog vina govori o njegovoj ekstrakciji. Ali u mnogim slučajevima tvrdoća će više zavisiti o molekularnom sastavu tanina, a ne toliko o njihovom apsolutnom iznosu.

Na primjer, crveno vino sa vrlo malo boje govorilo bi nam o vinu koje bi moglo biti lagano, malog tijela i kratkog nepca, nastalo od vrlo kratke maceracije ili, možda, od loše zrelog grožđa, siromašnog šećerima, pa samim tim i vino sa niskim sadržajem alkohola i malog tijela. Ovo zapažanje može biti istinito u nekim prilikama, ali postoje i crne sorte koje daju malo boje, posebno u sjevernim vinskim regijama. Pinot noir iz Burgundije i Tempranillo mogu biti dobar primjer, jer pokazuju crvene boje sa niskim slojem, ali koje mogu biti zrele, mesnate i bogate.

Određene crne sorte, kao što su Cabernet Sauvignon ili Syrah, daju više različitih vina od drugih sorti.

Naslov orginala: Cómo reconocer un buen vino por su color. Izvor: https://www.vinetur.com/. Prevod i obrada: Dragutin Mijatović

Preporuka za pročitati:

• https://ovinu.info/sta-vam-moze-reci-boja-vina/
• https://ovinu.info/kompletna-slika-boja-vina/  

Život: “Si vis pacem, para bellum.” “Ako želiš mir, pripremi se za rat!