Poruke u boci 5. Tokom priređivanja vinskih večera, posjećivanja i održavanja degustacija vina i samo ispijanja vina u javnosti, na kraju puno pričam sa ljudima o vinu. Sve više se mnogi od tih razgovora okreću temi „edukacije o vinu“. To različitim ljudima znači različite stvari, ali uopšteno, od početnika do stručnjaka, čini se da ljudi žele više od toga. Ne traže nužno da njihove komšijske trgovine počnu održavati nastavu ili da ja pokrenem online vinski univerzitet, ali me često pitaju: „Kako mogu naučiti više o vinu?“
Nakon što sam prebolio svoju početnu blagu sramotu što me smatraju autoritetom za sve što se tiče vina (da, još uvijek nisam sasvim naviknut na to), obično sam odgovorio na pitanje govoreći ljudima da nema ništa loše u tome da pohađate časove ako ste za to zainteresovani. Uglavnom mogu da ukažem da je najlakše jednostavno probati mnogo više vina. Ali sam shvatio da, iako je ovo jednostavan način za mene da odgovorim na pitanje, jedva da je koristan. Mislim, hajde, moj dnevni posao je kao poslovni konsultant, zar ne? Trebao bih biti u mogućnosti da pružim malo strukturiraniji pristup za one koji su zainteresovani da se private ove teme.
Bez daljeg odlaganja iznosim svoje gledište o fazama kroz koje svaki vinopija-ljubitelj vina treba da prođe na svom (namjernom ili slučajnom) putu ka ozbiljnom učenju o vinu, šta god to za njega značilo. Može se početi u bilo kojoj fazi, i ostati u bilo kojoj fazi neograničeno. Neka putovanja nikada ne prođu prve korake, dok druga odlučno napreduju do posljednjeg. Ali ako ste ozbiljni u vezi s tim, ovo je put koji preporučujem. Ako niste ozbiljni u tome, možda je dovoljno da znate u kojoj ste fazi i da se time zadovoljite.
FAZA 1: Crvena, bijela, ružičasta ili mjehurići
Poruke u boci 5. Jedan od prvih izbora koji većina onih koji piju vino je da li vole crveno ili bijelo vino. Ne morate se odlučivati u jednom ili drugom smjeru (mnogi vole oba), ali znati da se to dvoje razlikuje po okusu – i odlučiti da li vam se jedno sviđa više od drugog – važan je prvi korak. Oprobati se sa ružičastim i pjenušavim vinom takođe pomaže da se izgradi temelj preferencija-prioriteta.
FAZA 2: Sorte grožđa – tip vina
Poruke u boci 5. Vrijeme je da počnete učiti o različitim sortama grožđa, ili “kultivar-ima”, i kako se manifestuju u vinu. Na osnovnom nivou to podrazumijeva probavanje barem sledećih tipova vina, Bijela: Chardonnay, Sauvignon Blanc, Pinot Gris, Crvena: Pinot Noir, Merlot, Cabernet Sauvignon, Zinfandel i Syrah. U ovoj fazi samo pokušavate da naučite imena, zapamtite ih, shvatite da su različitog okusa i da steknete osjećaj kako ti okusi variraju. Naručite ih uz večeru, ili kupite bocu i donesite je kući, ali probajte ih sve i vidite hoćete li imati neku sklonost. Posebno je korisno probati ih jedno pored drugog (nekoliko bijelih ili nekoliko crvenih). Ljubazni vlasnik vinoteke ili konobar može biti od koristi da vas usmjeri prema pravoj boci za vaš raspon cijena ili jelo koje jedete.
FAZA 3: Razlike – Poruke u boci 5
Onda kada se možete sjetiti razlike između različitih sorti-tipova vina, nadamo se da ste počeli formirati preferencije-šta više volite. Možda volite Merlot, ali ne marite toliko za Cabernet. Možda ste odlučili da ste više Sauvignon Blanc osoba nego Chardonnay osoba. U ovom trenutku imate mnogo terena za pokrivanje. Ima puno stvari o kojima treba naučiti: proizvođači, berbe, regije i ne zaboravimo sve druge sorte grožđa i miješana vina.
Iskreno, najbolji način da ispunite ovo znanje je okusiti, okusiti, tj. probati. I ne mislim samo da tražite od somelijera da nasumice odabere vino za vas za večerom, ili da popijete čašu nečega za što nikada niste čuli u baru. Najbolje obrazovanje koje možete dobiti u ovom trenutku će doći ako sjednete sa više vina i uporedite ih jedno pored drugog.
Postoje dva načina za nastavak: ili odlazak na organizovanu degustaciju vina (ako vam je to zgodno ili privlačno) ili prisustvovanje ili vlastito organizovanje degustacija. Ovo drugo mi je mnogo draže, ponajviše zato što pruža priliku da zajedno probate više vina istog tipa (većina vinarija ne pravi pet različitih vina Chardonnay, na primjer).
Evo kako to funkcioniše: okupite grupu (najmanje šest) prijatelja i neka svi dođu na degustaciju. Svako treba da ponese bocu vina od iste sorte, a sve boce treba da budu otprilike u istom cjenovnom rangu. Kada ljudi stignu, jedna osoba treba da umota boce u pojedinačne smeđe papirne vreće ili u aluminijsku foliju sa vidljivim samo vratom boce, napiše broj trajnim markerom i izvucite čep. Sjednite za sto ili u dnevnu sobu, dajte svima komad papira (već pripremljen degustacioni list), olovku, čašu za vino i počnite, ne piti već pijuckati vino jedno po jedno.
Degustacija vina – Poruke u boci 5
Degustacija uključuje nekoliko osnovnih koraka. Pogledajte boju vina, pomirišite, zavrtite ga u čaši, pomirišite vino opet, pijuckajte-uzmite malo vina, progugljajte ga u ustima, a zatim progutajte ili ispljunite (sada je dobro vrijeme da naučite pljuvati — naučit ćete mnogo više ako to učinite, jer ćete moći probati više vina). Zapišite šta mislite. Vinu možete dati ocjenu, možete mu dati palac gore ili dolje, možete napisati kakvog je okusa ili mirisa, nije važno. Prođite kroz sva vina, zatim razgovarajte o njima kao grupa i vidite šta se ljudima svidjelo, a šta ne.
Nakon što probate sva vina, vadite ih jedno po jedno iz ambalaže, a pored napomena koje ste napravili o tom vinu upišite godinu berbe, vinariju, gdje je proizvedeno i koliko košta boca. Nije bitno šta radite sa bilješkama, mada preporučujem da ih sačuvate (ili još bolje, da držite svesku gdje ih sve spremate). Važna stvar koju treba da pokušate da dobijete od ovih aktivnosti je rastuća sposobnost da zapamtite koji stil vina volite, koje vinarije mislite da prave dobro vino. Gradite čulnu memoriju za okus različitih vina.
Ovakve degustacije su najbolji način da se zaista shvati sorta ili određeni region, kao i da se prilično konačno odluči da li volite određeni tip vina. Očigledno, što više fleksibilnosti imate u iznosu u evrima koji možete potrošiti na ove degustacije, to ćete imati više prilike da zaista shvatite raspon mogućnosti u datom tipu vina.
U ovoj fazi posebno je korisno pridružiti se vinskom klubu, što će imati za rezultat isporuka nekoliko boca svakog mjeseca da ih probate. Popijte ih i koristite ona koja su dobra za lansiranje novih regija, proizvođača i sorti.
FAZA 4: Dubina
Istraživanje različitih sorti, proizvođača, vina i stilova u trećoj fazi može se nastaviti još dugo. Postoji mnogo vina i ima mnogo toga da se nauči. Činjenica da Italija ima preko 1.000 različitih sorti grožđa dovoljno je da ozbiljni student koji uči o vinu dobije migrenu. Ali kada ste izgradili osjećaj kakvog je okusa, dobar (za vas) Chardonnay, ili volite papreni ili džemasti stil vina Zinfandel, vrijeme je da počnete da gradite dubinu svog znanja.
U ovom trenutku nije dovoljno znati kakav je okus određenih vina – morate početi učiti zašto. Ovdje dolazi do pravog napora samoobrazovanja i gdje morate locirati resurse za sebe, bilo da su to web stranice, knjige, ljubazne vinoteke, putovanja, časovi ili osoblje u omiljenoj sali za degustaciju. U ovom trenutku, da biste napredovali dalje, morate izgraditi znanje u nekoliko oblasti:
Rječnik-Vokabular. Poruke u boci 5. Mora početi učiti izraze koji se koriste za opisivanje vina: šta je „talog“, što znači „zapušeno“, koja je razlika između vina specifičnog naziva i vina bez imena. Sjajni izvori za ovo uključuju knjige, prijatelje koji imaju više znanja od vas i detaljnije časove o razumijevanju vina.
Vinarstvo-Proizvodnja vina-Winemaking
Morate imati osnovno razumijevanje o tome kako se vino proizvodi: berba grožđa, odstranjivanje peteljki, drobljenje, hladno natapanje, primarna fermentacija, sekundarna (malolaktična) fermentacija, starenje u buretu (ili ne) i flaširanje. Očigledno ne morate biti u stanju da to zaista uradite, niti morate biti u mogućnosti da pohađate kurs iz toga, ali bi trebalo da znate kojim redosljedom su koraci i osnovne izbore koje vinar donosi tokom procesa. Ukloniti ili ne ukloniti peteljkovinu, fermentisati u buretu ili fermentisati u tanku, itd. Najbolji način da to naučite je da odete u vinariju i dobijete obilazak objekata od nekoga ko može usput objasniti proces. Uvodne knjige o vinu ljudi kao što su Andrea Immer ili Hugh Johnson (ili čak Wine For Dummies) takođe pružaju odlične informacije.
Vinske regije-vinogradarske regije-Wine regions
Morate početi učiti koja vina dolaze iz različitih regija i početi se baviti zastrašujućim francuskim sistemom da biste shvatili da Burgundy znači Pinot Noir i Chardonnay, da Bordeaux znači mješavina Cabernet Sauvignon, Merlot, Cabernet Franc, Petite Verdot i Malbec. Barolo dolazi iz Pijemonta (Piedmont), Italija. Australijski Shiraz je isto grožđe, ali drugačiji stil od vina Rhone Valley ili California Syrah.
Najbolji način je pretplatiti se na pristojan vinski časopis kao što je Decanter, Wine Enthusiast ili Wine Spectator, koji tokom godine obično objavljuje priče o glavnim vinskim regijama svijeta. Trebalo bi i početi svjesno probati vino sa ovih prostora. Do ovog trenutka ne biste se trebali bojati da povremeno potrošite 20, 30 ili čak 40 evra na bocu vina (iako je vaše svakodnevno pijenje vina na pristupačnijem nivou).
Komponente okusa i arome–Components of taste and aroma
Morate naučiti kako da idete dalje od odluke da li volite vino ili ne, ili da je jedno bolje od drugog. Morate početi graditi vokabular kako biste opisali ono što probate; naučiti prepoznati okuse i mirise, kao i nedostatke u vinu. Morate da počnete da ih usklađujete sa svojim rastućim razumijevanjem proizvođača, regija i godina. Vi želite da naučite šta se dešava sa okusima vina tokom vremena.
Jedno od najboljih pomagala koje će vam pomoći da izgradite vokabular je točak aroma ili tabela za degustaciju. To je alat koji se obično prodaje u većim vinotekama i koji navodi različite okuse i arome u vinu. Iznenadili biste se koliko vam olakšavaju da smislite prave riječi kojima biste opisali ono što proba ili mirišete. Nakon nekog vremena ovaj alat vam neće trebati svaki put kada sjednete da ozbiljno probate vino, ali je u početku nevjerovatno koristan.
Promišljeno uparivanje vina i hrane – Deliberate pairing of wine and food
Konačno, iako postoje određene smjernice koje su prihvaćene, ne postoji jednostavan način da naučite kako uskladiti hranu i vino, tako da svi moraju naučiti kroz eksperimentisanje. U ovom trenutku u procesu, ne samo da treba da obraćate pažnju na to kakav je okus vina do detalja – trebalo bi da pokušate da shvatite kako se ono ponaša protiv različitih vrsta hrane. Naručivanje vinskih parova u restoranima ponekad je korisna vježba, a stvaranje vlastitog još više. Dakle, to izgleda kao prilično zastrašujuća lista stvari, zar ne? Mnogo je, ali ovo znanje možete izgraditi polako.
Prvo, morate početi bilježiti; ne samo brze bilješke poput onih koje ste vodili na grupnim degustacijama vina kojima ste prisustvovali ranije (i još uvijek ih možda pohađate) u svom obrazovanju. Već i detaljne bilješke o degustaciji koje opisuju vina po njihovoj boji, mirisu, te po njihovom okusu i osjećaju u vašim ustima. Trebate početi zapisivati što je moguće više konkretnih informacija o vinima koje pijete. Ako znate ili ste naučili nešto o tome kako je proizvedeno, zapišite to. Ako znate nešto o tome gdje je uzgajana sorta i kakvo je vrijeme bilo, zapišite. Gradite vinski časopis koji može, ali i ne mora biti nešto na šta ćete se pozivati u budućnosti. Ali što je najvažnije, prisiljavate sebe da posvetite pažnju vinu na detaljan i sistematičan način.
Kupovina vina na duže
U ovoj fazi preporučujem svesrdno da namjerno počnete sa kupovinom vina sa namjerom da ih zadržite neko vrijeme. Čak i ako nije ekonomski isplativo kupiti vina koja će se garantovano poboljšati sa godinama, ipak je važno naučiti šta vrijeme čini vinu. Najlakši način da to učinite je da ga sami čuvate u podrumu. Kupite kutiju vina koje ste probali i svidjelo vam se i za koje ste vi ili neko drugi utvrdili da će zapravo preživjeti nekoliko godina. Pričekajte nekoliko godina, a zatim počnite otvarati bocu svake godine, upoređujući je sa bilješkama iz prethodne godine.
FAZA 5: Poznavanje vina
Iskreno, mnogi ljudi su ekonomski spriječeni da ikada dođu do ove faze. Nivo iskustva koje je izgrađeno na ovom nivou može doći samo sa sredstvima da se zaista kupe i ispijaju vina. Dosljedno, širine i dubine u glavnim vinskim regijama i kroz mnoge godine berbe. U ovoj fazi aktivno tražite i iskusite punu paletu vinskog svijeta. Na taj način gradite i produbljujete svoje lične preferencije za vino i razumijevanje standarda prema kojima se sva vina mjere.
Morate probati vina regiona Bordeaux u sadašnjim berbama i prošlim godinama, samo da biste znali da li vam se sviđaju ili ne; isto tako velika vina iz cijelog svijeta. Morate znati kakvog je okusa odležali Burgundy? Kako se na nepcu osjećaju vrhunski Barolo i Brunello? Šta čini Riesling svjetske klase i još mnogo toga.
U ovoj fazi trebali biste posjedovati i aktivno održavati podrum koji je usmjeren ka vašem uživanju i kontinuiranom obrazovanju. Kupujete vina za piće sada, kao i vina koja ćete namjerno odlagati godinama, a vrlo je moguće da kupite vino i u svrhe ulaganja. Većina ljudi koji su došli do ove tačke u svom samoobrazovanju toliko su strastveni za vinom da ne mogu a da ga ne sakupljaju-kolekcionari.
Ne samo da nastavljate da učite imena vinarija i njihovih vina. Tako učite da obratite pažnju na to ko su vinari i kakav je specifičan okus vinograda, nezavisno od vinarija i vina. Trebali ste ići dalje od traženja svojih omiljenih vinoteka, i umjesto toga trebali biste pronaći svoje omiljene uvoznike.
Master of Wine
U ovom trenutku (iako ranije svakako relevantno i zabavno) važno je zaista posjetiti svoje omiljene vinske regije i naučiti ne samo o tome kako se vina proizvode, već i kako se sorte uzgajaju. Ozbiljni student će učiti o tome kako geologija, topologija i klima utiču na grožđe i implikacije na vino kao gotov proizvod.
Konačno, bilo da bi se ugurali u ovu fazu, bilo kao zabava ili zanimanje, neki ljudi biraju da studiraju i dobiju jedan od naprednih certifikata u vinu. Bilo diplomu majstora somelijera – Master Sommelier ili majstora vina – Master of Wine. Ovo je posebno korisno ako ste zainteresovani za rad u vinskom ili restoranskom poslu. Ovo je za neke samo način da nauče što je više moguće o temi za koju su strastveni znatiželjnici.
Očigledno, ne postoje jasne linije razdvajanja između ovih faza. Pravila o njihovom poretku, ili aktivnosti i znanja koja moraju biti dio jedno naspram drugog. Imam prijatelja koji je napravio svoje prve pohode na učenje o vinu pijući odležali Bordeaux iz podruma svog oca. Moj djed je preminuo prošle godine nakon što je zaista došao do toga da je odlučio da mu je ružičasto vino najdraže.
Faza 6. Vinar-Winemaker?
Pretpostavljam da postoji čak i šesta faza koja bi se mogla nazvati “Vinar-Winemaker”. To je za ljude koji su naučili dovoljno da zapravo prave stvari koje bi mi ostali rado pili, ili mogu savjetovati ljude koji to rade.
Odlučite gdje se nalazite, a zatim odlučite kuda idete i pobrinite se da bez obzira na to kako to radite, da se usput zabavite. Ne postoji pogrešan način da volite i učite o vinu, i ne dozvolite da vam neko kaže drugačije. Ja volim na svoj način! Put do cilja posut je trnjem, a ne ružama.
Izvor: https://www.vinography.com/. Naslov orginala: Messages In a Bottle: The 5 Stages of a Self Education in Wine (Poruke u boci: 5 faza samoobrazovanja o vinu). Objavljeno: 06.10.2005. by Messages in a Bottle. Pripremio: Dragutin Mijatović
POGLEDATI I: https://ovinu.info/sta-je-to-vino/
Dobro je znati-ako niste znali? Ako vino miriše na mokri karton, to je 2,4,6-Trihloranizol (TCA). To je „miris plute“ koja ima tendenciju da utiče na vino ispod čepa. Međutim, može biti prisutna čak i ako vino nije ispod čepa (iako rijetko). Ne brinite, nije otrovno.
