Poruke u boci-13

Poruke u boci-13: Bolja polovina mog nepca

filozofija vina vinarstvo vino zabava

Poruke u boci-13. Čuo sam kako moja žena govori nešto nevjerovatno. To je samo nekako iskočilo, ležerno. “Dušo, brinem se da ne kupujemo dovoljno dobrog crvenog vina da bismo dugo ležali.”

Poruke u boci-13

Zamalo mi je ispao tanjir. Ovo je bio ekvivalent ljubitelja vina bilo kojem broju besmislenih fantazija. Ljubitelj sporta čija žena traži mnogo veći televizor i odgovarajuće tetovaže njegovog omiljenog tima. Veganska djevojka, koja iznenada nudi da pripremi vrhunska rebra kod kuće; ili preseksualni tip Woody Allen-a čija supruga predlaže da počnu raskalašeno ponašanje sa supermodelima. Ja sam najsrećniji čovek na svijetu, zar ne?

Miris grožđa

Poruke u boci-13. Kada smo se prvi put sreli, Ruth je jednostavno bila spremna da zadovolji moje interesovanje za vino. Povremeno je uživala u čaši, ali nije mnogo razmišljala o tome. Kad smo zajedno pili ili večerali, davao bih joj čašu bijelog vina i, poput željnog šteneta, pitao sam je našta vino miriše. Neko vrijeme njen zbunjeni odgovor je bio „Grožđe. I alkohol.” Čitav ritual kovitlanja, njuškanja i probanja bio je malo više nego zabavan.

Tolerisala je neizbježno vađenje moje bilježnice iz džepa kaputa svaki put kada bismo naručili čašu ili flašu u restoranu. Bila je i smirena nekoliko minuta koje sam proveo u pisanju bilješki. Ipak, nastavila je da proba sve što sam joj dao. Kada sam započeo svoj blog o vinu otprilike godinu dana nakon što smo počeli da se zabavljamo, mislim da je prihvatila da je taj fanatizam dio mene.

Kad god bi nam spremala večeru, zatekao bih svoju svesku i olovku kako stoje pored prazne čaše za vino. U iščekivanju boce koju bih donio iz podruma i bilješki koje bih škrabao dok je ona gledala, pila svoje vino koje bi i dalje uglavnom samo mirisalo na grožđe.

Prvi tračak da je Ruth započela dugoročnu vezu ne samo sa mnom, pojavio se tokom našeg tronedeljnog putovanja u Toskanu. Ovo je na početku bio pomalo nervozan poduhvat, ne samo zato što je to bilo prvo zajedničko putovanje. Već i zato što nisam imao pojma kakva je zapravo njena tolerancija na degustaciju vina i obilazak vinograda.

Ja sam, naravno, imao smiješno velike fantazije da probam svako vino u regionima Chianti, Montepulciano i Montalcino. Ali sam nervozno znao da postoji trenutak u kojem će Ruth vidjeti da sam prešao granicu našeg odmora i pretvoriti se u neko sebično vino, avanturu u kojoj nije bila zainteresovana da učestvuje.

Brunello

Za čudo, taj trenutak nikada nije došao. Umjesto toga, gledao sam kako se moja djevojka zaljubljuje u Brunella. Tome je, bez sumnje, doprinijelo savršeno vrijeme i vrhunac proljetnog zelenila na poljima Toskane. Ona je na kraju predložila da kupimo torbu kako bismo kući mogli ponijeti trideset dvije boce koje smo prikupili na našem putovanje. Zabava koju smo imali na tom putovanju, zajedno sa potpunom spremnošću da mi pomogne da provučem sve te boce vina kroz tri aerodroma. Prilično me je uvjerila da je to žena sa kojom se trebam oženiti.

Trebao sam znati da sam u nevolji kada je njeno iskustvo početnika u Toskani pokazalo da preferira najfinija i najskuplja Brunello vina. Bila je dovoljno slatka kada sam joj rekao da sebi vjerovatno ne možemo priuštiti tu bocu Soldere iz 1999. Ali sada mi je jasno da je ona koja danas pije vino počela cvjetati, čak i tada.

Poruke u boci-13

U nekoliko godina nakon tog putovanja, sa zadovoljstvom i ponosom sam gledao kako Rutin vokabular i iskustvo sa vinom raste. Drago mi je da mogu uzeti malo zasluga za ohrabrenje i nekoliko dobrih boca usput. Njena sposobnost da sada prepoznaje arome kao što su paljeni bijeli sljez i bobice kapara (Capparis spinosa) dolazi iz njenog vlastitog fokusa i pažnje na svoju strast koja raste.

Naravno, nisam ni sanjao da će ona tako brzo cijeniti ljubav koju sam proveo deset godina gajeći. Prošlo je zapravo samo jedanaest mjeseci između vremena kada je predložila da se držimo vina ispod 40 dolara na listi restorana. Ali u trenutka kada mi je u kući prijatelja (koji je bio posebno velikodušan sa svojim velikim podrumom) dala svoju napunjenu čašu i tražila da zna: „Zašto nemamo ovakvog vina u našem podrumu?“

Poruke u boci-13

Pokušao sam da objasnim da nije bilo tako lako doći do boce Beringer Chabot Vineyard Cabernet iz 1981. Ali ona mi se nasmijala i predložila da imam viška nekoliko boca vina Zinfandel i Chardonnay od četrdeset dolara koje ne pijemo baš previse brzo, a to neko mora da želi. Mrzim to priznati, ali bila je u pravu. Naše nedavno putovanje u Argentinu pokazalo je da njena izdržljivost da se vozi po prirodi od jedne vinarije do druge nikada neće biti problem u našem braku. Ona već sama čita o novozelandskim vinogradarskim regijama?

Za sada, Ruth nije došla do tačke u kojoj joj je udobno da sama ode u podrum i uzme bocu za piće. Pretpostavljam da to vrijeme nije daleko, s obzirom na to da je nedavno počela da naziva neke boce „svojim vinom“. Čak ni ne mislim da će je moj strateški organizacioni sistem podruma (totalni haos) mnogo usporiti kada konačno počne da silazi dolje.

Kada se ipak spusti u sporednu sobu podruma, pretpostavljam da je prilično jasno da je bolje da spremimo neke dobre boce. Nisam dugo bio oženjen, ali znam da je dobra ideja spriječiti ženu da brine. Nikad nisam zamišljao da će to značiti kupovinu Bordeaux futures (Bordo sutrašnjice).

Naslov orginala: Messages In a Bottle: The Better Half of My Palate (Poruke u boci: bolja polovina mog nepca). Izvor: https://www.vinography.com/. Tekst: Messages in a Bottle.  Objavljeno: 03.06.2006. Prevod: Dragutin Mijatović

POGLEDATI: https://ovinu.info/poruke-u-boci-12-pokusavam-probati-mjesto/       

Lijepi citati o lozi i vinu: “Čaša vina ponekad čini čuda za preopterećen um.” Mahatma Gandhi