Poruke u boci 6. Dijalog o vinu u popularnoj američkoj kulturi obično ne uspijeva da se uzdigne iznad šapata. Ovo znači da većina ljudi o tome ne razmišlja ili uopšte ne priča o tome.
Za one kojima razgovor sa prijateljima o vinu možda nije najčudnija stvar na svijetu, veći dio razgovora koji čujem u kafićima i barovima nastavlja odjekivati filmskim citatima iz filma Sideways. Sve to u kombinaciji sa iskrenim podsmjehom ili šaljivošću osobe atentata na vino Merlot.
Globalizacija vina
Unatoč rastućem interesu za vino, većina američkih potrošača vina ne zamara se vijestima, intrigama i aktualnostima u svijetu vina. Ovi dobri ljudi, blagoslovi njihova srca, samo žele piti svoje vino i uživati u njemu.
Ponekad, duboko zakopan u svoj gulaš od RSS feedova*, e-mail biltena, kamera za berbu uživo, novinskih stupaca i hrpa vinskih časopisa. Zahvaljujem zvijezdama iznad kojih većina onih koji piji vino nisu oni koje jure po oglasnim pločama i stranicama hraneći nezasitan apetit za informacijama o vinu. One muče one kojima je vino ili karijera ili opsesija.
Najnovije zamorno pitanje, koje raste kao grom iznad savane u kojoj smo mi primitivna plemena kritičara i profesionalaca vina upravo sišla sa drveća, usmjeravamo se na ono što ljudi nazivaju ‘globalizacijom vina.’
Vinski svijet, kao i većina tržišta posvuda, čvrsto je u rukama globalne ekonomije. U sporednoj prikolici ovog trenda – onog koji se kreće autoputem brže nego što je iko mogao zamisliti. Sjedi mala grupa kritičara i profesionalaca vina, predvođena Robertom M. Parkerom, Jr. Ljudi koji su napornim radom i popularnim priznanjem postigli tačku u kojoj mnogi ljudi donose odluke o kupovini na osnovu njihovih ocjena i mišljenja.
Ovaj trend, uočen davno (i koji su ga najpažljiviji i učeni ljudi izvan vinske industrije ispravno procijenili kao nužnu neizbježnost), bio je „komad neba“ koji je slomio redatelja Jonathan Nossiter-a. Slomio ga naopačke i poslao ga na filmska platna svijeta sa svojom trosatnom dokumentarnom polemikom Mondovino.
Mondovino – Poruke u boci 6
Globalizacija je duga riječ sa puno slogova, a mnogi ljudi su napisali čitave knjige pokušavajući da objasne šta je to tačno. Ni ja, ni Nossiter nećemo pokušati da dupliramo te napore. Međutim, dovoljno je reći da Mondovino opisuje svoje efekte u vinskom svijetu. Efekte kao uzrok da vina imaju sve više isti okus zbog uspona velikih, moćnih industrijskih proizvođača vina. Sve to zbog porasta velikih, moćnih kritičara i savjetnika koji oblikuju međunarodne standarde za ono šta je ‘odlično vino’, a šta nije.
Iako Nossiter nije bio prvi koji je izrazio zabrinutost, činilo se da je njegov loše konstruisan (ali ipak vrijedan gledanja) film legitimirao i ohrabrio dodatno jato Henny Pennies-a i Turkey Lurkies-a. Koji su sada u ‘globalizaciji sr.nje’, uključujući mnoge urednike Serious Wine Publications.
Upravo sam otvorio novembarsko izdanje “World Wine Awards” Decanter-a kako bih našao kolumne urednika i direktora. Kolumne izdavača fokusirane na ono što opisuju kao “uznemiravajuću” i “depresivnu” ideju. ideju da se za mnoga vina “individualnost i regionalni izraz polako cijepaju daleko u korist opšteg stila koji prikuplja bodove“. S druge strane mnoga vina su „uklonjena svakog karaktera kako bi se privukla masovnom tržištu“.
Ipak, nekoliko stranica kasnije, izvještavanje o nagradama časopisa za najbolja vina svijeta uključivalo je medalje. Medalje za vina iz Grčke, Južne Afrike, Slovenije, Moldavije i Mađarske. Štaviše, nagrade za 31 najbolje vino na svijetu ove su godine ponijele Australija i Južna Amerika. Ove zemlje su izbacile Francusku, Italiju, Sjedinjene Američke Države i Španiju za vrhunska priznanja u mnogim kategorijama kojima tradicionalno dominiraju ove velike nacije.
Ovo je bilo nemoguće prije 20 godina. Iako to ne znači da su zabrinutosti oko moći Robert Parker-a kao kritičara ili veličine i uticaja velikih vinskih kompanija poput Constellation Brands nevažeće. Čini se da to svakako umanjuje njihovu prijetnju svijetu vina.
Poruke u boci 6 – Robert Parker
Globalizacija vina neosporno znači barem ovu jednostavnu činjenicu. Tržište za bilo koje vino, koje proizvodi bilo koji proizvođač bilo koje veličine, sada je cjelokupna svjetska populacija koja pije vino. Globalizacija i njena prateća infrastruktura globalnih mreža distribucije, marketinga i komunikacije omogućavaju, iako ne imperativ, proizvođaču da prodaje svoje vino Kini jednako lako kao i najbližoj velikoj metropoli.
Kao neto nusproizvod, umjesto da čupaju vinograde širom svijeta i napuštaju poljoprivredne poslove, mnogo više ljudi ne samo da može zarađivati za život praveći sve bolje vino. Već se mnogo više ljudi upušta u posao jer je to moguće učiniti. To je svakako složena pojava, ali vinopijama posvuda život ide nabolje, a ne na gore.
Glavni razlog zašto su se neke od spomenutih trofejnih vinarija uspjele otvoriti (ili ostati u poslovanju), a kamoli dobiti onakva priznanja i nagrade kao što jesu, bila je globalizacija.
U odvojenim i nepovezanim anegdotama, i kritičar Robert Parker i dugogodišnji uvoznik Kermit Lynch opisali su mi kako je globalno tržište uticalo na neke od njihovih omiljenih vinogradarskih regija. „Prije trideset godina“, rekao je Parker, „bilo je možda desetak velikih kupaca grožđa u rejonu južna Rhone. Skoro su im svi prodavali svoje grožđe, a oni su proizvodili pristojna, ali ne i izvanredna vina. Sada postoji najmanje trideset ili četrdeset malih proizvođača koji proizvode individualna vina. Vina koja su znatno superiornija od vina od prije tri decenije.”
Lynch je imao otprilike istu stvar za reći. Potrošači vina širom svijeta, bez obzira na to, znaju li zašto, sada imaju veći izbor kvalitetnijih vina nego ikada prije u prošlosti. Ovaj trend izgleda kao da neće prestati u bliskoj budućnosti, jer Španija spašava i oživljava svoje stare vinograde.
Prirodno vino
Argentina, Čile i Južna Afrika dostižu zrelost kao regioni. Australija i Novi Zeland napredovali kao dominantni igrači u proizvodnji vina. Istočna Evropa i Grčka izlaze iz sjene siromašnih ekonomija. Zemlje poput Indije, Kine, Tajlanda i Japana poduzimaju prve korake ka proizvodnji vina.
Na kraju, ovaj strah od globalizacije, koji izluđuje one od nas koji odbijaju da budu uhvaćeni. Uhvaćeni u njenu reakcionarnu politiku, može biti dobra stvar. Na kraju krajeva, “borba protiv globalizacije” rađa pokrete lijevo i desno od Biodinamizma. Preko Slow Fooda, do pokreta “Prirodno vino”, do opšte povećane pažnje na male, zanatske proizvođače posvuda. To su plemeniti i vrijedni pokreti koji su svakako poboljšali moj život u ispijanju vina. Srećom, prosječni potrošači, ušuškani u kutu svog lokalnog kafića ili sklupčani kod kuće sa flašom koju su pokupili nakon posla. Oni ne mogu čuti paradu čudnih stvorenja ispred prozora koji klicaju, da viču da nebo pada. U vinu je bolje uživati bez ometanja.
* RSS je skraćenica od Really Simple Syndication. Odnosi se na datoteke koje računar lako čita pod nazivom XML datoteke koje automatski ažuriraju informacije. RSS feed uzima naslove, rezimee i obavještenja o ažuriranju, a zatim se vraća na članke na stranici vaše omiljene web stranice.
Izvor: https://www.vinography.com/. Naslov orginala: Messages In A Bottle: Disorientation and Diversity Objavljeno: 11.11.2005. by Messages in a Botlle. Prevod: Dragutin Mijatović
POGLEDATI I: https://ovinu.info/poruke-u-boci-5-pet-faza-samoobrazovanja-o-vinu/
Dobro je znati-ako niste znali? Ostavljanje peteljkovine u fermentaciji daje vinima kompleksne arome crnog čaja, tamjana i muškatnog oraščića. Takođe ublažava kiselost. Međutim, nije poželjno u grožđu sa prirodno visokim sadržajem tanina kao što su Petit Verdot i Cabernet Sauvignon. Ali se često koristi u proizvodnje crvenih vina od sorti Pinot Noir i Syrah.
