Postoji li ”pravi” način cijenjenja vina? Mislim da ne postoji samo jedan pravi način da se cijeni vino. Ali to ne znači da sve ide kako treba. Cijenjenje vina nije kao rješavanje jednačine. Ne postoji jedan tačan odgovor koji nas čeka. Ipak, neki odgovori bolje odgovaraju vinu od drugih. Neki otvaraju vino. Drugi ga zatvaraju. Dakle, iako možda ne postoji jedan pravi način, svakako postoje bolji i lošiji načini reagovanja.
Većina nas počinje sa percepcijom. Primjećujemo svilenkastu teksturu tanina, oštrinu kiselosti, miris koji se diže iz čaše ili način na koji se završetak zadržava i mijenja oblik. To je očigledna početna tačka jer se vino prvo susreće sa nama kao senzornim objektom. Mirišete ga. Okusate ga. Osjećate njegovu težinu, njegovo kretanje, njegovu teksturu.
Ali percepcija je samo dio priče. Mnogo toga u cijenjenju vina zavisi od onoga što znate i kako razmišljate. Da biste prepoznali da vino ima okus klasičnog vina Barolo, ili da odražava toplu berbu, ili da je vinar malo previše forsirao ekstrakciju, potrebno vam je više od funkcionalnih okusnih pupoljaka. Potrebna vam je neka pozadina. Potrebno vam je poređenje. I potreban vam je sud. U tom smislu, cijenjenje vina je dijelom kognitivno.
Uvažavanje i privlačnost vina
Uključuje razumijevanje šta se nalazi u čaši i šta pokušava da uradi. Zatim, tu je i emocionalna strana, koja je važnija nego što mnogi priručnici za degustaciju priznaju. Vina vas mogu oduševiti, dosaditi, iritirati, utješiti, čak i malo uznemiriti. Neka vina djeluju veselo. Neka djeluju ozbiljno. Neka se skrivaju u uglu kao da imaju račun za izravnati. I to pripada uvažavanju. A osim emocija, postoji motivacija, privlačnost koju vino može imati. Možete se osjećati fascinirano, šarmirano, odbojno ili nesposobno prestati posezati za još jednim gutljajem. Ozbiljna reakcija na vino često uključuje neku mješavinu percepcije, misli, osjećaja i želje koji rade zajedno.
Ovo je posebno jasno kada vina opisujemo ekspresivnim terminima. Reći da se vino osjeća napeto, radosno, zamišljeno ili velikodušno ne znači samo prenijeti miris ili notu okusa. To, naravno, zahtijeva percepciju. Ali takođe zahtijeva maštu, poređenje i spremnost da ostanete sa vinom dovoljno dugo da ono pokaže malo osobnosti. Ne trebaju vam sve ove reakcije svaki put kada otvorite bocu. Ponekad je vino samo osvježavajuće i to je cijela poenta. Ali općenito, što je bogatija reakcija, to je bogatije uvažavanje.
Dakle, šta se računa kao loš odgovor?
Obično je to reakcija iskrivljena irelevantnošću ili lošom procjenom. Ako vaše divljenje prema vinu u potpunosti počiva na njegovoj cijeni, prestižu ili marketinškoj priči, onda zapravo ne reagujete na vino. Reagujete na društvenu izmaglicu koja lebdi oko njega. To se, naravno, dešava stalno. Svijet vina nije baš imun na statusnu anksioznost. Upravo suprotno. Ali ako etiketa obavlja sav posao, uvažavanje je poremećeno.
Isto važi i kada vaša reakcija nikada ne prođe dalje od privatne asocijacije. Pretpostavimo da vas vino podsjeća na vikende na plaži prije dvadeset godina. U redu. To može biti ugodno. Ali osim ako tu reakciju ne možete povezati sa nečim u samom vinu, njegovom teksturom, aromom, lakoćom, slanošću, bilo čime što je probudilo sjećanje, onda uglavnom cijenite vlastitu nostalgiju. Vino je postalo okidač, a ne predmet pažnje.
Postoji li “pravi” način cijenjenja vina?
Druge greške nastaju zbog ignorisanja konteksta. Ako se žalite da roséu nedostaje tanina, ili da je njemački Auslese sladak, ili da Amarone ima visok sadržaj alkohola, vi zapravo ne kritikujete vino. Kritikujete ga zbog toga što je takvo vino. To nema smisla. Pitanje nije da li Amarone ima visok sadržaj alkohola. Hoće. Pitanje je da li se alkohol dobro tretira. Da li se nelagodno osjeća na nepcu ili je uklopljen u širu strukturu vina? Cijenjenje zavisi od poznavanja onoga što je relevantno.
A onda je tu i pažnja. Ovo je možda najveći problem od svih. Mnogi ljudi reaguju samo na jednu dimenziju. Žele snagu. Ili mekoću. Ili voće. Ili svježinu. I kada pronađu tu jednu stvar, prestanu tražiti. Ali vino rijetko je samo jedna stvar. Ako se fokusirate samo na ono što je neposredno i lako, mekoću, alkohol, nalet voća, osvježavajući udarac, propuštate zanimljivije dijelove. Propuštate napetosti, prelaze, skrivene rubove, način na koji jedan element uokviruje drugi. Drugim riječima, propuštate vino.
Dakle, ne
Ne postoji jedan pravi način da se cijeni vino. Ali postoji nešto poput obraćanja pažnje iz pravih razloga. Postoji nešto poput uočavanja onoga što je važno, odvajanja onoga što nije i puštanja da vino, a ne njegov ugled ili vaši snovi, vodi iskustvo. To neće garantovati slaganje. Ne bi trebalo. Vino bi bilo dosadno kada bismo svi reagovali na potpuno isti način.
Ali to znači da cijenjenje ima standarde. Ne kruta pravila. Ne degustacijski tribunal koji donosi presude sa visina. Samo ovo: ako želite cijeniti vino, morate mu naći put – obratiti pažnju, znati kontekst i biti otvoreni za ono što vino “želi” reći.
POGLEDATI I:
- https://ovinu.info/vino-je-prekrasno/
- https://ovinu.info/vino-je-sastavni-dio-druzenja-i-duzeg-zivota/
Dwight Furrow (Author of the original article): Is There a “Right” Way to Appreciate a Wine? (Postoji li “pravi” način da se cijeni vino?). Izvor: https://foodandwineaesthetics.com/. Objavljeno: 21.04.2026. Prevod i obrada teksta: Dragutin Mijatović
