Prestanimo nazivati vino muškim i ženskim. Nedavno sam bio u južnoj dolini Rone (Southern Rhône), degustirajući liniju vina iz Rasteau-a, regije poznate po proizvodnji odvažnih crvenih vina sa rustikalnim prizvukom, prepunih džemastog voća i zemlje. Otprilike na pola puta kroz izbor od 60 vina, nekoliko njih me je zaustavilo u mjestu. Bila su toliko upečatljivo elegantna da sam ih morao ponovo probati. Evocirala su arome zrelog tamnog voća, kore ružičastog grejpa i eteričnog mirisa ljubičice i timijana sa postojanom mineralnom nijansom, a istovremeno zadržala svilenkastu teksturu. Oči su mi zasjale kao da sam dobio jackpot.
Ovi izrazi su bili potpuno odstupanje od onoga što se obično misli o Rasteau-u. Demonstrirali su napetost i gracioznu snagu, ali sa finoćom. Dok sam pokušavao objašnjavati zašto sam bio toliko iznenađen, neko je ponudio poznatu prečicu: „Ah, da, to je vrlo ženstveno vino!“ I tako, izgubio sam sve riječi – posebno na francuskom.
Šta zapravo govorimo kada vina nazivamo „muškim“ ili „ženskim“? Da li je elegancija vina na bilo koji način povezana sa polom njegovog proizvođača? Da li moć i delikatnost moraju živjeti na suprotnim stranama krutog rodnog spektra kada se samo vino stalno razvija? Ni u kom slučaju.
Vino briše svaku granicu – Prestanimo nazivati vino muškim i ženskim
Današnja vina oblikuju izazovni klimatski uslovi koliko i ljudski umovi i ruke. Vinari se stalno mijenjaju – usvajaju organske ili biodinamičke prakse, blaže presaju i ekstrahuju, isprobavaju nove posude za odležavanje – kako bi proizveli nešto izvanredno i vjerno svom terroiru. Ova prilagodljivost i otpornost nije ni muška ni ženska. To je umjetnost, osjećaj. To je hrabrost. To je potpuna transparentnost. Dakle, kada govorimo o vinu, zašto sve ove složene slojeve svodimo na rod?
Sve vrijeme smo imali odgovarajući jezik, ali smo postali samozadovoljni. Uzmimo za primjer ikonični opis za Château Margaux: „željezna šaka u baršunastoj rukavici.“ Evokativno je bez oslanjanja na pol. Slika i priča priču, ali prije svega, poštuje vino. Jedan od mojih omiljenih opisa ikada bio je za Viognier od 15,5% alkohola koji se ne ispričava, a opet je bio delikatno obložen akacijevim medom i jasminom. Vinar ga je nazvao „srcolomcem koji je nestao usred noći – onim koji je pobjegao“. Prošlo je skoro sedam godina od ovog gutljaja, a ja još uvijek nisam zaboravio ovo vino.
Zagovarajmo evokativne, kreativne slike kada pričamo o vinu. Oživljavajući vino, stvaramo prilike za otkrića i radost. Onima koji tek pronalaze vlastiti vokabular dajemo više boja za slikanje.
Vino briše svaku granicu, kao što i treba. Ono je prirodno, divlje, mijenja oblik, eksplozivno, suptilno, kontradiktorno i transcendentalno – a sve to dok želi da se izrazi i probudi sjećanja i osjećaje u nama.
Pustite da vam se vino otkrije i pokušajte najbolje što možete da promišljeno prenesete ono što doživljavate. Koristite riječi.
Pogledati i:
https://ovinu.info/kako-vino-moze-biti-cvjetno/
https://ovinu.info/sta-je-luksuzno-vino/
Anna -Christina Cabrales: Its Time We Stop Calling Wine ‘Masculine’ and ‘Feminine’ (Vrijeme je da prestanemo nazivati vino ‘muškim’ i ‘ženskim‘). Izvor: https://www.wineenthusiast.com/. Objavljeno: 01.07.2025. Prevod i obrada teksta: Dragutin Mijatović
