Slobodni radikali su nestabilni atomi koji mogu oštetiti ćelije, uzrokujući bolesti i starenje. Slobodni radikali su povezani sa starenjem i nizom bolesti, ali malo se zna o njihovoj ulozi u ljudskom zdravlju ili o tome kako spriječiti da se ljudi ne razbole.
1. Šta su slobodni radikali?
Smatra se da su slobodni radikali odgovorni za promjene u izgledu povezane sa godinama, kao što su bore i sijeda kosa. Razumijevanje slobodnih radikala zahtijeva osnovno poznavanje hemije. Atomi su okruženi elektronima koji kruže oko atoma u elektronskom omotaču (može imati više nivoa, slojeva, ljuski). Svaki nivo mora biti ispunjenim određenim brojem elektrona. Kada je ljuska puna; elektroni počinju ispunjavati sljedeću ljusku. Ako atom ima vanjsku ljusku koja nije puna, može se povezati sa drugim atomom, koristeći elektrone da dovrše svoju vanjsku ljusku. Ove vrste atoma su poznate kao slobodni radikali.
Atomi sa punom vanjskom ljuskom su stabilni, ali slobodni radikali su nestabilni i u nastojanju da nadoknade broj elektrona u svojoj vanjskoj ljusci, brzo reagiraju sa drugim supstancama. Kada se molekule kiseonika podijele na pojedinačne atome koji imaju nesparene elektrone, oni postaju nestabilni slobodni radikali koji traže druge atome ili molekule da se vežu. Ako se to nastavi događati, započinje proces koji se naziva oksidativni stres. Oksidativni stres može oštetiti tjelesne ćelije, što dovodi do niza bolesti i uzrokuje simptome starenja, kao što su bore.
2. Kako slobodni radikali oštećuju organizam?
Slobodni radikali su nestabilni atomi. Da bi postali stabilniji, uzimaju elektrone od drugih atoma. To može uzrokovati bolesti ili znakove starenja. Prema teoriji slobodnih radikala o starenju, prvi put predstavljenoj 1956. godine, slobodni radikali s vremenom razgrađuju ćelije. Kako tijelo stari, gubi sposobnost da se bori protiv djelovanja slobodnih radikala. Rezultat je više slobodnih radikala, više oksidativnog stresa i više oštećenja ćelija, što dovodi do degenerativnih procesa, kao i „normalnog“ starenja. Razne studije i teorije povezuju oksidativni stres zbog slobodnih radikala sa:
- bolesti centralnog nervnog sistema, kao što su Alchajmer-ova (Alzheimer) bolest i druge demencije
- kardiovaskularne bolesti zbog začepljenih arterija
- autoimuni i upalni poremećaji, kao što su reumatoidni artritis i rak
- katarakte i opadanje vida povezano sa starenjem
- promjene izgleda povezane sa godinama, kao što je gubitak elastičnosti kože, bore, sijeda kosa, gubitak kose i promjene u teksturi kose
- dijabetes
- genetske degenerativne bolesti, kao što su Huntington-ova bolest ili Parkinson-ova bolest
Teorija slobodnih radikala o starenju je relativno nova, ali brojne studije to podržavaju. Studije na štakorima, na primjer, pokazale su značajno povećanje slobodnih radikala kako su pacovi starili. Ove promjene su se poklapale sa padom zdravlja usljed starenja. Tokom vremena, istraživači su prilagodili teoriju slobodnih radikala o starenju kako bi se fokusirali na mitohondrije. Mitohondrije su sićušne organele u ćelijama koje prerađuju hranljive materije za napajanje ćelije.
Istraživanja na štakorima ukazuju da slobodni radikali proizvedeni u mitohondrijima oštećuju materije-jedinjenja koja su ćeliji potrebne za pravilan rad. Ovo oštećenje uzrokuje mutacije koje proizvode više slobodnih radikala, čime se ubrzava proces oštećenja ćelije. Ova teorija pomaže u objašnjenju starenja, budući da se starenje vremenom ubrzava. Postupno, ali sve brže nakupljanje slobodnih radikala nudi jedno objašnjenje zašto čak i zdrava tijela stare i propadaju sa vremenom.
3. Uzroci
Teorije slobodnih radikala o starenju i bolestima mogu pomoći da se objasni zašto neki ljudi stare sporije od drugih. Iako se slobodni radikali prirodno proizvode u tijelu, faktori načina života mogu ubrzati njihovu proizvodnju. To uključuje:
- izloženost toksičnim hemikalijama, kao što su pesticidi i zagađenje vazduha
- pušenje
- alkohol
- pržena hrana
Ovi faktori načina života povezani su sa bolestima kao što su rak i kardiovaskularne bolesti. Dakle, oksidativni stres može biti razlog zašto izloženost ovim supstancama uzrokuje bolest.
4. Antioksidansi i slobodni radikali
Antioksidansi mogu pomoći u sprečavanju štetnih učinaka slobodnih radikala. Antioksidansi se mogu naći u bobičastom voću, citrusima, proizvodima od soje i šargarepi. Teško je gledati televiziju a da ne vidite barem jednu reklamu koja obećava borbu protiv starenja antioksidansima. Antioksidansi su molekule koje sprečavaju oksidaciju drugih molekula.
Antioksidansi su hemikalije koje smanjuju ili sprečavaju efekte slobodnih radikala. Oni doniraju elektron slobodnim radikalima, smanjujući tako njihovu reaktivnost. Ono što antioksidanse čini jedinstvenim je to što mogu donirati elektron, a da sami ne postanu reaktivni slobodni radikali.
Nijedan antioksidans ne može se boriti protiv djelovanja svih slobodnih radikala. Kao što slobodni radikali imaju različite efekte u različitim dijelovima tijela, tako se svaki antioksidans ponaša drugačije zbog svojih hemijskih svojstava. U određenim kontekstima, međutim, neki antioksidansi mogu postati prooksidansi, koji grabe elektrone iz drugih molekula, stvarajući hemijsku nestabilnost koja može uzrokovati oksidativni stres.
5. Antioksidantna hrana i suplementi (dodaci): da li deluju?
Hiljade hemikalija mogu djelovati kao antioksidansi. Vitamini C i E, glutation, beta-karotin i biljni estrogeni koji se nazivaju fitoestrogeni su među mnogim antioksidansima koji mogu poništiti efekte slobodnih radikala.
Mnoge namirnice su bogate antioksidansima. Bobičasto voće (borovnica, aronija, malina, kupina, jagoda, dud, ribizla, ogrozd, crne bobice zove, itd), agrumi i mnoga druga voća bogata su vitaminom C, dok je šargarepa poznata po visokom sadržaju beta-karotina. Soja sos koja se nalazi u zrnu soje i nekim zamjenama za meso je bogata fitoestrogenima.
Dostupnost antioksidansa u hrani inspirisala je neke zdravstvene stručnjake da savjetuju dijetu bogatu antioksidansima. Antioksidativna teorija starenja takođe je navela mnoge kompanije da poguraju prodaju antioksidativnih suplemenata (dodataka).
Istraživanja o antioksidansima su mješovita. Većina istraživanja pokazuje malo ili nikakvu korist. Studija iz 2010. koja se bavila suplementacijom antioksidansima za prevenciju raka prostate nije pronašla nikakve prednosti. Studija iz 2012. godine pokazala je da antioksidansi ne smanjuju rizik od raka pluća. U stvari, za ljude koji su već pod povećanim rizikom od raka, kao što su pušači, antioksidansi su blago povećali rizik od raka.
Neka istraživanja su čak otkrila da je suplementacija antioksidansima štetna, posebno ako ljudi uzimaju više od preporučene dnevne doze (RDA). Analiza iz 2013. godine pokazala je da visoke doze beta-karotina ili vitamina E značajno povećavaju rizik od umiranja. Nekoliko studija je otkrilo koristi povezane sa upotrebom antioksidansa, ali rezultati su skromni. Studija iz 2007. godine, na primjer, otkrila je da dugotrajna upotreba beta-karotina može umjereno smanjiti rizik od problema sa razmišljanjem povezanih sa godinama.
6. Šta ne znamo
Studije ukazuju da antioksidansi ne mogu “liječiti” efekte slobodnih radikala – barem ne kada antioksidansi dolaze iz vještačkih izvora. Ovo postavlja pitanja o tome šta su slobodni radikali i zašto nastaju. Moguće je da su slobodni radikali rani znak ćelija koje se već bore protiv bolesti ili da je stvaranje slobodnih radikala neizbježno sa godinama. Bez više podataka nemoguće je u potpunosti razumjeti problem slobodnih radikala.
Ljudi zainteresovani za borbu protiv starenja uzrokovanog slobodnim radikalima trebali bi izbjegavati uobičajene izvore slobodnih radikala, kao što su kontaminirana (zagađena) i pržena hrana. Takođe bi trebali jesti zdravu, uravnoteženu ishranu bez brige o dodavanju antioksidansa.
Naslov orginala: How do free radicals affect the body? Izvor: https://www.medicalnewstoday.com/. Objavljeno: 29.07.2017. by Zwan Villines. Revidirano by Debra Rose Wilson, Ph.D. Prevod: Dragutin Mijatović
POGLEDATI I:
Dobro je znati-ako niste znali?
Da bi utolili žeđ, ljudi su prije nekoliko vjekova pili vino umjesto vode. Za to vrijeme voda nije bila čista cijelo vrijeme, a prirodna fermentacija, kada se pravi vino, mogla je ubiti klice uzrokovane tifusom (salmonelom) i kolerom.
Tokom ranog rimskog doba ženama je bilo zabranjeno piti vino. Žene koje su njihovi muževi uhvatili kako piju vino mogu biti ubijene ako ih uhvate na djelu.
