Sušica cvasti (Phoma glomerata) je manje poznata bolest u našim vinogradarima. Opisana je u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Italiji i drugim mediteranskim zemljama. U Hrvatskoj je poznata od 1959. godine. Prijavljena je iz okoline Varaždina, Osijeka, Vukovara, Iloka, Volodera i sa ostrva Krka. Nije česta, ali u godinama povoljnim za razvoj bolesti bilo je evidentirano od 30 do 80 % zaraženih cvasti.
Loza je na napad sušice cvasti vrlo osjetljiva od faze prije cvatnje do zametanja bobica. Svi dijelovi cvasti su vrlo osjetljivi, pa mogu propasti cvjetovi, peteljkovina i tek zametnute bobice. Peteljkovina može biti naknadno napadnuta tokom cijele vegetacije, a bobice samo dok ne dostignu promjer veličinu graška. Peteljkovina vene i smeđi. Suva peteljkovina sa cvjetovima i osušenim bobicama dugo ostaje visjeti na čokotu. Kad je napadnuta cvast, cvjetovi poprimaju smeđu boju, osipaju se, a tek zametnute bobice pocrne i ostaju tvrde. Kod djelomične zaraze, cvast ostaje prorijeđena ili slabo napreduje.
Promjene na grozdu podsjećaju na simptom rane zaraze plamenjačom (kod sušice cvasti nema “prljavo-bijele” sporulacije). Kod sušice cvasti nema nikakvih drugih promjena na lisnim organima ili drugim dijelovima vinove loze. To je tipično za plamenjaču ili peronosporu, fitoplazmatsku žuticu i apopleksiju. Gljiva – uzročnik bolesti (Phoma glomerata) preživljava na lastaru (slično crnoj pjegavosti – Phomopsis). Razvija se pri širokom rasponu temperatura, od minimalnih vrijednosti 2-4°C, do najviših 37-39°C. Primarni ekološki uslov za pojavu i razvoj ove bolesti je kiša. Proljetne mjere zaštite protiv crne pjegavosti, plamenjače i pepelnice suzbijaju i ovu bolest.
Opažanja autora članka pregledom unutar istog nasada i iste vinske sorte (muškat). Primijećeno je da se sušica cvasti češće javlja u vinogradima blizu šume. Jače su bili oštećeni cvjetni organi na izdancima koje rastu iz pupova smještenih na reznicima.
Sušica cvasti – Ne čekajte predugo sa prvom zaštitom!
Sušicu cvasti je zabilježena u vinogradima gdje su razmaci tretiranja krajem maja i početkom juna bili neopravdano dugi (čak 20-ak dana), odnosno gdje su vinogradari predugo “čekali” bez mjera zaštite početak i/ili završetak cvatnje. Početkom 1980-ih godina u Italiji je “in vitro” potvrđena osjetljivost gljive Phoma glomerata na neke organske fungicide iz skupine ditiokarbamata (ziram) i benzimidazola (karbendazim, kaptafol).
Slika: Phoma glomerata. Izvor: https://www.enolog.rs/
U uslovima čestih proljetnih oborina preporučuju se skratiti razmaci između tretiranja u vinogradu. Pri suzbijanju drugih bolesti (Phomopsis, Plasmopara, Erysiphe) treba naizmjenično koristiti kombinovane fungicide koji sadrže aktivne materije iz skupine ditiokarbamata (npr. metiram), ftalimida (npr. folpet, kaptan) i strobilurina (npr. trifloksistrobin, azoksistrobin, piraklostrobin).
Naslov orginala: Kako zaštititi vinovu lozu od brojnih bolesti? Izvor: https://gospodarski.hr/. Tekst: mr. sc. Milorad Šubić. Objavljeno: 25.05.2023. Pripremio za sajt: Dragutin Mijatović
POGLEDATI:
- https://ovinu.info/bolesti-vinove-loze-plamenjaca-i-pepelnica/
- https://ovinu.info/gljivicne-bolesti-vinove-loze/
Život: “Abyssus abyssum invocat.” – Jedna greška vuče drugu za sobom.
