Zibibbo. Dok turisti (i povučenije zvijezde) sada sa veseljem troše svoj novac uživajući u surovoj ljepoti Pantelleria, “crnog bisera Mediterana”, stvari nisu bile uvijek tako ugodne.
Isklesan od grubog vulkanskog kamena, u kojima nedostaje slatke vode, lokalno stanovništvo se podstiče da favoriziruju poljoprivredu u odnosu na ribolov.
Pantelleria
Ostrvska turistička i kaperska (capers*) industrija od tada imaju glatku plovidbu, ali proizvodnja vina Pantelleria i dalje podsjeća na borbu za preživljavanje švicarske porodice Robinson. Desertno vino Pantelleria zanosi: dugovječno, slasno, začinjeno i rasprostranjeno aromama i okusima sorte Sultana, karamele, orašastih plodova, kandirane kore citrusa, meda i cvijeća. Poput borbe za preživljavanje prognanika Pantelleria, teško je proizvoditi vino (koristeći pasito sušeno grožđe) iako je rođeno iz potrebe (nakon što je razvoj sorti grožđa bez sjemenki usmrtio ostrvsko tržište stonog grožđa).
Kako bi spriječili da jaki vjetrovi unište proces cvjetanja vinove loze, čokote sorte Muscat Aleksandijski, ovdje zvani Zibibbo vinogradari na ostrvu Pantelleria gaje nisko. To je u alberello stilu na strmim suvozidanim zidovima, kombinacija koja je danas dio UNESCO-ve baštine.
Mnogi od njih su sada napušteni, nakon što su se zasadi vinograda Pantelleria tokom godina smanjili sa 5.000 ha na oko 500 ha danas. “Jer, pa, teško je!” napominje José Rallo, šef kontrole upravljanja i komunikacija najvećeg ostrvskog proizvođača passito (suvog grožđa), Donnafugata. Teški poljoprivredni uslovi znače da je berba grožđa sorte Zibibbo na ostrvu Pantelleria skup posao, koji košta tri puta više nego što bi bio na sicilijanskom kopnu. Istorijski usitnjeno vlasništvo nad vinogradom dodaje komplikacije berbi. Položaj ostrva Pantelleria (bliže je Tunisu nego Italiji) komplikuje transport. Shvatate – a još se nismo pozabavili onim najtežim dijelom.
*Tehnički gledano, kapari su cvjetni pupoljci, ubrani iz grma zvanog Capparis spinosa. Biljka, poznata i kao grm kaparica ili ruža Flinders, uspijeva na području Mediterana)
Passito – Donnafugata
Skoro nevjerojatnost proizvodnje bilo kakvog vina na ostrvu dodaje i sam proces passito. Prces koji zahtijeva kasnu berbu i 20 dana sušenja. Grožđe se bere ručno jer “nema mašine koja to može učiniti bez lomljenja lastara”. Kaže predsjednik Udruženja Italijanskih Vinara (UIV) i vinar Antono Rallo (Donnafugata). Potrebno je približno 140 tona grožđa Zibibbo da bi se proizvelo samo 80.000 boca Passito di Pantelleria. Osam kilograma svježeg grožđa izjednačava se sa nešto više od dva kilograma grožđa nakon sušenja, nakon čega slijedi osam do deset sati maceracije tokom vinifikacije.
Međutim, rezultati se čine vrijednima muke stvaranja, čak i ako ih je teško dobiti. U procesu sušenja događa se određena vinska magija, koja se naučno potvrđuje. “Kada radite hemijsku analizu”, napominje Antonio Rallo, “profil arome izgleda potpuno drugačije nego za svježe grožđe.” Sa nadolazećim turizmom i tržišnim pritiskom na slatka vina, šanse su i dalje donekle za Passito di Pantelleria. Srećom, čini se da je vinogradarstvo Pantelleria zahtijevalo izvorne stanovnike ostrva. Oni su stvarali njegovo postojanje unatoč izazovima. Loze su još uvijek prognane, prilagođavajući se pukom načinu preživljavanja. Mi ljubitelji desertnih vina nadamo se da im niko neće reći drugačije.
Izvor: https://napavalleywineacademy.com/. Naslov orginala: Against The Odds: Making Something Sweet From Sour Conditions On Pantelleria. (Suprotno tome: napraviti nešto slatko od kiselih uslova na ostrvu Pantelleria). Objavljeno: 23.01.2020. by Joe Roberts. Prevod: Dragutin Mijatović
Pogledati i: https://ovinu.info/stone-sorte-grozdja-za-potrosnju-u-svjezem-stanju-i-susenje/
