Znanje o vinu povećava zadovoljstvo? U knjizi “Svijet finog vina” (World of Fine Wine), Tim James se pita da li svo to znanje koje skupljamo dok proučavamo knjige o vinarstvu ili pohađamo časove degustacije, povećava užitak u piću. Uostalom, većina ljudi uživa u vinu bez da ikada pročita knjigu ili konsultuje vinara. On bira zaobilazni put do odgovora, prvo razmišljajući o svom uživanju u muzici uprkos tome što nema sluha za nju. Zatim razmišljajući o vlastitom polju književnih studija, u kojem neki pristupi književnoj analizi ubijaju svaku radost koja bi se mogla pronaći na stranicama Joyce-a ili Hemingway-a.
Priča ima sretan kraj. U nekom trenutku, ili u nekom procesu, osjećam da sam “dobio” vino, bilo da je to bilo stojeći na mostu preko Mosela kod Bernkastela i zadivljeno gledajući u litice Riesling-a. Ili puštajući da mi vruća crvena zemlja curi kroz prste u vinogradu Chenin u Swartlandu. Ili slušajući velikog engleskog uvoznika Roya Richards-a kako govori o “pravom vinu”. Sve mi je to pomoglo da postignem, ili razvijem, ekvivalent onoga što pjesnik i ljubitelj džeza Philip Larkin naziva sluhom za muziku.
I on sa odobravanjem citira Larkin-a: Mora se držati principa da je jedini razlog za hvaljenje djela taj što se ono sviđa, a način da razvije svoj kritički osjećaj jeste da bude svjesniji da li je zadovoljan ili ne.
Znanje o vinu povećava zadovoljstvo?
Nema sumnje da obraćanje više pažnje na to koliko zadovoljstva osjećate ima određenu vrijednost, ali sa vinom obično ne moramo provoditi mnogo vremena razmišljajući o tome jesmo li zadovoljni ili ne. Znamo nakon nekoliko minuta. I nije jasno da li je on sam odgovorio na svoje pitanje. Da li vam znanje o vinu pomaže da analizirate vlastito zadovoljstvo? Možda vam pomaže da ga objasnite i postoji intelektualno zadovoljstvo u razumijevanju nečega. Ali to nije sasvim isto što i uživanje u samom vinu. Znatno sam uživao čitajući autorova razmišljanja o užitku, ali mislim da on (i mi, obično) previše komplikujemo problem.
Neću vas zamarati detaljima, ali mi se dugo činilo da rad o umjetničkoj kritici koji je prije mnogo godina napisao filozof Arnold Isenberg (pod naslovom Kritička komunikacija, 1949.) ispravno odgovara na ovo pitanje. Tvrdio je da je centralna funkcija umjetničke kritike perceptivno vođenje. Dobro pisanje o umjetnosti usmjerava našu pažnju na svojstva djela koja možda ne bismo primijetili da se nismo susreli sa kritikom.
Mislim da pisanje o vinu i poznavanje vina funkcionišu na isti način. Znanje o vinu nam pomaže da okusimo dimenzije vina koje možda nismo primijetili ili smo previdjeli bez razumijevanja njihovog značaja. Informacije o vinu nam pružaju smjernice za percepciju. Istina je da možete uživati u nečemu bez da tome posvećujete mnogo pažnje. Ali uživanje bez pažnje vjerovatno će biti manje intenzivno. Zadovoljstvo djelimično zavisi od pažnje. Ugodno iskustvo je mnogo više takvo ako su naša čula svjesna onoga što doživljavamo i pripremljena da to vide kao značajno.
Znanje povećava zadovoljstvo
Znanje povećava zadovoljstvo jer nam daje više stvari za primjećivanje i više razloga da mislimo da je ono što primjećujemo značajno. To ne znači da je znanje uvijek korisno. Činjenice koje ne usmjeravaju vašu pažnju mogu biti beskorisne i odvlačiti pažnju. Jedino znanje o vinu koje vrijedi imati je ono koje vas vraća na čašu vina.
Pogledati i:
- https://ovinu.info/filozofija-pijenja/
- https://ovinu.info/filozofija-vina-zivota-i-ljubavi/
- https://ovinu.info/sta-je-filozofija-vina/
- https://ovinu.info/filozofija-vina/
- https://ovinu.info/filozofija-vina-drugi-dio/
- https://ovinu.info/filozofija-vina-2/
Dwight Furrow: Does Wine Knowledge Increase Pleasure? (Da li znanje o vinu povećava zadovoljstvo?). Izvor: https://foodandwineaesthetics.com/2026/02/24/does-wine-knowledge-increase-pleasure/? Objavljeno: 24.02.2026. Prevod i obrada teksta: Dragutin Mijatović
