Antocijanini iz mediteranske dijete

antiokisdanti grožđe nauka vino vinska kultura zdravlje

Antocijanini iz mediteranske dijete. Mediteranska dijeta (MD) je termin koji je skovao Ancel Keys 1960-ih da označi ishranu sa malo zasićenih masti i visokim sadržajem biljnih ulja, otkrivenu u južnoj Italiji i Grčkoj. MD, a ne stroga dijeta, je stil života, tipičan za zemlje mediteranskog bazena, koji se odlikuje visokim sadržajem povrća, vlakana, morskih plodova, ribe, te korištenjem ekstra djevičanskog maslinovog ulja. Osim toga, MD uključuje umjeren unos mesa, mliječnih proizvoda i vina.

Antocijanini iz mediteranske dijete

Prisustvo MD stila ishrane izgubljeno je u antici, jer su neke egipatske slike već pokazivale masline, vino i žitarice kao kamen temeljac ishrane. Zbog velikog doprinosa biljnih jedinjenja, MD karakteriše važan i blagotvoran doprinos polifenolnih jedinjenja. Polifenoli su grupa od više od 8.000 jedinjenja prisutnih u mnogim biljnim vrstama. Njihova karakteristika je da potiču iz zajedničke molekule, tj. šikiminske kiseline.

Antocijanini iz mediteranske dijete

Antocijanini

Antocijanini (od grčkog: anthos i kyaneos: plavi) su jedni od članova porodice flavonoida, odgovorni za crveno-plavo-ljubičastu boju, prema pH vrijednosti soka mnogih vrsta voća i povrća. Antocijanini su molekuli rastvorljivi u vodi, prisutni u vakuolama biljnih ćelija.

Antocijanini štite biljku od UV zračenja zbog svojih antioksidativnih svojstava. Štite biljke od niske temperature, visokog osvjetljenja i suše. Boja antocijanina je takođe važna za privlačenje insekata i životinja. Koje doprinose transportu sjemena i reprodukciji biljaka. Antocijanina ima u izobilju u bobicama (kao što su malina, zova, crna ribizla i jagode). Prisutni su u ljubičastoj šargarepi, u crvenom kupusu, patlidžanima, crvenom grožđu, crnim šljivama i krvavim narandžama.

Zbog svoje velike prisutnosti u ishrani, antocijanini su istaknuti flavonoid u MD. Izračunato je da je njihov unos devet puta veći od ostalih dijetalnih flavonoida (procjenjuje se na oko 3 i 215 mg/dan). Ipak, količina antocijanina u hrani može značajno da varira. Antocijanini u bobičastom voću se kreću od 64 do 950 mg/100 mg, dok šljive, trešnje i crno grožđe sadrže od 2 do 150 mg/100 g.

Crveno vino je važan izvor pozitivnih polifenola, kao što su resveratrol i antocijanini. Dakle, crno (crveno) grožđe i crveno vino sadrže antocijanine. Antocijanina ima oko 400 mg/L u mladom crvenom vinu, dok se kod starijih vina (najmanje dvije godine) ta količina može smanjiti na samo 90 mg/L. Međutim, sorta grožđa i geografski položaj vina mogu značajno uticati na prisustvo antocijanina.

Efekti antocijanina

Neka istraživanja su već utvrdila pozitivne efekte MD polifenola, a posebno antocijanina. Konkretno, antocijanini su pokazali pozitivan učinak na kardiovaskularne bolesti, kao i svojstva protiv raka. Na kraju, ali ne i najmanje važno, antocijanini mogu biti korisni kao antimikrobni agensi, a posebno je poznato da sok od kupine (iz 16. vijeka) inhibira razvoj bakterija. Antocijanini nisu esencijalni nutrijenti i nikakvi poremećaji nisu povezani sa nedostatkom potrošnje antocijanina.

Nadalje, u eksperimentalnim studijama na ljudima nije otkrivena toksičnost za antocijanin. Referentni unos antocijana u ishrani ne postoji ni u Sjedinjenim Državama ili Evropskoj uniji. Kina je ranije predložila nivo od 50 mg/dan za antocijanine. Iako su dostupna neka zapažanja o pozitivnim efektima antocijanina, potrebno je više epidemioloških podataka i studija na ljudima kako bi se razjasnili mehanizmi stimulirani u njihovim biološkim aktivnostima.

Izvor:  Mediterranean Diet Polyphenols: Anthocyanins and Their Implications for Health.

Simona Martinotti, Gregorio Bonsignore, Mauro Patrone, Elia Ranzato. (Mini Rev Med Chem 2021;21(13):1692-1700. doi:10.2174/1389557521999201230200813).

Naslov orginala: Anthocyanins from Mediterranean Diet. Autor: Elia Ranzato (na slici). Izvor: https://www.ciencia-e-vinho.com/ . Objavljeno: 06.03.2022. by Paula Silva. Prevod: Dragutin Mijatović

POGLEDATI i

Dobro je znati-ako niste znali? Elia Ranzato je ćelijski biolog koji radi na Univerzitetu Piemonte Orientale (Alessandria, Italija). Njegova istraživačka aktivnost je uglavnom posvećena proučavanju bioloških efekata prirodnih jedinjenja na ćelijske sisteme. Posebno je Elia Ranzato pokazao kako med može pozitivno uticati na ponašanje ćelija kože. Osim toga, Elia Ranzato proučava sinergističku kombinaciju prirodnih jedinjenja sa klasičnim lijekovima za hemoterapiju.