Azot. U uzgoju vinove loze, azot (N-Nitrogen) dobija veliku pažnju iz nekoliko razloga. Prvo, N je komponenta brojnih molekula neophodnih za život, uključujući široku lepezu proteina, nukleinskih kiselina i hlorofila. Kao rezultat toga, azot ima širi uticaj na rast vinove loze i proizvodnju grožđa od bilo kojeg drugog mineralnog hranljivog sastojka. Kada vinova loza sadrži premalo azota, fotosinteza je usporena, rast je inhibiran, a lišće loze izgleda blijedo ili požutjelo (hlorotično). Nasuprot tome, kada vinova loza sadrži previše azota, njihov rast je brz, razvoj krošnji pretjeran, a lišće tamnozeleno. U stvari, snabdijevenost azotom, kao i snabdijevenost vodom, djeluje kao kontrolor rasta.
Drugo, azot je obično prisutan u tlu na nivoima nedovoljnim za potrebe vinove loze. Zapravo, u zemljištu ne postoje prirodni izvori mineralnog azota, kao što su nitrat i amonijak, oblici koje korijenje vinove loze preuzima. Umjesto toga, nativni azot se javlja u organskim oblicima, a budući da većina tala ima malo organske materije, imaju i malo azota. Vinova loza ima pristup izvornom azotu u tlu tek nakon što ga mikrobi pretvore iz organskih u mineralne (anorganske) oblike. Ali broj mikroba i aktivnosti su često ograničeni niskim organskim materijama (šema 1).
Azot – ključni mineralni nutrijent
Treće, mineralni oblici N su kratkotrajni u zemljištu. Efikasnost korištenja mineralnog azota od strane vinove loze u velikoj mjeri zavisi o prisustvu aktivnih korijenova u blizini dostupnog azota. Mikrobi u tlu, konzumirajući mineralni azot, povećavaju njegovo vrijeme zadržavanja u vinogradarskim tlima i vjerovatnoću korištenja od strane vinove loze. Ako korijenje biljaka ili mikroorganizmi u tlu ne apsorbiraju odmah mineralni azot, on se može izgubiti u tlu kretanjem oticanja vode izvan lokacije, ispiranjem prema dolje vodom koja prodire ispod korijenske zone ili emisijom u atmosferu.
Četvrto, zbog velike potražnje u razvoju biljnih tkiva i prevladavajućih niskih nivoa u tlu, azot je hranljiva materija đubriva koja se najčešće primjenjuje u vinogradima. Kao i sve prakse upravljanja, đubrenje azotom uključuje troškove i rizike, kao i koristi. Kao što je gore spomenuto, gubici u okolini predstavljaju jedan skup rizika. Amonijev jon iz đubriva lako se pretvara u amonijak, snažan staklenički gas, ako se ostavi na ili blizu površine tla, posebno ako je tlo alkalno i siromašno glinom, organskom materijom (organic matter-OM), kapacitetom kationske izmjene (cation exchange capacity-CEC) i vlagom. Nitrat iz đubriva, s druge strane, lako se transportuje vodom i sa kopnenim tokom i dubokim procjeđivanjem. Visok sadržaj nitrata u površinskim vodama opasni su za vodene životinje, a prekomjerni azot iz podzemnih voda opasan je po ljudsko zdravlje, posebno za dojenčad.
Prekomjerno đubrenje azotom
Prekomjerno đubrenje je takođe među rizicima od đubrenja azotom. Kao što je gore spomenuto, prekomjerna količina azota, bez obzira na izvore, izaziva abnormalno brz rast izdanaka, velike listove i prekomjerni razvoj krošnji (foto 1). Kao rezultat toga, smanjuje se integritet tkiva izdanaka, povećava se osjetljivost na gljivične bolesti i oštećenja vjetrom, smanjuje se otpornost na hladnoću, a rodnost opada. U isto vrijeme, kvalitet grožđa pati od sporog nakupljanja šećera, loše boje i nezrelih i često vegetativnih aroma i okusa. Pored ovih indirektnih efekata prekomjerno đubrenje azotom, postoji direktan rizik od povišenog azota u soku što dovodi do proizvodnje povišenog etilkarbamata u gotovom vinu. Ovaj intermedijarni proizvod fermentacije je kancerogen i regulisan je od strane Evropske unije i prepreka za vinarije koje izvoze u Evropu. U rijetkim slučajevima, prekomjerno đubrenje može uzrokovati toksičnost u tkivima listova (foto 2).
Azot i vino
Nedovoljno đubrenje azotom je možda češća nego prekomjerno đubrenje zbog nekoliko faktora. Uključujući povećanu prevalenciju programa upravljanja smanjenim unosom i pokušaja da se obuzdaju troškovi đubriva. Uz nedovoljno đubrenje, vinova loza ima blijedo lišće i smanjenu fotosintezu, premalo snage rasta, nedovoljan razvoj krošnje. Te veću osjetljivost na stresove, smanjeni prinos grožđa, poremećeno sazrijevanje i opadanje zdravlja vinove loze (foto 3). Nedovoljno đubrenje takođe ima direktne implikacije na preradu vina jer grožđe sa niskim udjelom azota sklono sporim i zaglavljenim fermentacijama i povezanim aromama pokvarenih jaja (sumporovodika).
Vinari mogu dostaviti uzorke soka za analizu kvascima asimiliranog azota (yeast assimilable nitrogen-YAN) prije inokulacije kvascima. Ali laboratorijske analize i dodavanje azota u mošt grožđa su dodatni troškovi proizvodnje. Štaviše, senzorni profil vina proizvedenih od grožđa koje sadrži adekvatan azot često se razlikuje od vina iste sorte spravljenih sa dodatnim azotom. Očigledno, N igra ključnu ulogu u vinogradima. Maksimiziranje koristi uz minimiziranje rizika primjene azota uključuje pažljiv izbor oblika azotnog đubriva, količine primjene, vrijeme primjene i raspored u vinogradu.
Pogledati i: https://ovinu.info/identifikacija-nedostatka-elemenata-ishrane/
Više o ovom problemu u orginalnom radu.
Stan Grant: Nitrogen Part I: The Pivotal Mineral Nutrient in Vineyards. (Azot-dio I: Ključni mineralni nutrijent u vinogradima). Izvor: https://lodigrowers.com/. Prevod i obrada teksta: Dragutin Mijatović
