Ja sam Gospod Bog Dionis. Za svakoga ko poznaje Bibliju, priča o izraelskom bogu Jahve (Yahweh) je jednostavna. Jahve se pojavljuje Abrahamu u knjizi Postanka/Genesis) i ulazi u savez sa njim. Abrahamovo božanstvo se, međutim, prilično razlikuje od ostalih bogova Kanaana (Canaan).
On je nevidljivi bog koji nije povezan ni sa kakvom vizuelnom formom ili slikom. Ovaj aspekt Jahve je naglašen kasnije u biblijskom narativu kada božanstvo predstavlja Mojsija i sinove Izraelove sa svojim zakonom ili Torom (Torah). Druga zapovjest ovog zakona glasi: lo’ ta'aseh-leka pesel wekol-temunah “Ne pravi sebi klesanog idola ili sliku” (Exodus 20:4).
Kada se okrenemo od “ortodoksnog” pogleda na Jahve predstavljenog u Starom zavjetu kao božanstvo. Božanstvo potpuno odvojeno i različito ne samo od bogova Kanaana, kako bi Drugi Isaija (Second Isaiah) tvrdio, od bilo kojeg drugog boga koji se obožava u cijelom svetu. Tada vidimo da Jahvin odnos prema neizraelskim božanstvima i religijama nije ni približno tako crno-bijel kako biblijski autori to čine prikazati. Naprotiv, arheologija kao i drevni pisani izvori ukazuju na daleko veću podudarnost između Jahvea i ovih drugih božanstava. Ovaj članak ispituje jedan primjer takve podudarnosti. Podudarnosti koji se vidi u paralelama između biblijskog Jahvea i grčkog boga Dionisa (Dionysus, latinski: Bacchus ).
Paralele između Jahvea i Dionisa
Ovaj članak širi polje antičkih studija na nekoliko načina. Prvo, posebno ispituje teološke paralele između Jahvea i Dionisa. Iz arheoloških zapisa znamo da je Jahve bio obožavan kao Dionis u kasnijoj klasičnoj eri. Ali većina studija o ovom fenomenu, kao što je rad Nissim Amzallag-a, fokusirala se na određena arheološka nalazišta i epigrafske dokaze.
Drugo, klasični i biblijski svijet se često posmatraju kao dvije potpuno odvojene i različite sfere. Ova segregacija opstaje u modernim akademskim krugovima sa teološkim/biblijskim studijama. Studijama koje postoje kao potpuno odvojena disciplina od “klasičnih” studija, uprkos značajnom preklapanju između njih. Ovaj članak služi da se namjerno premosti taj jaz. Ipokaže da ovi svjetovi…ili ova dva boga…nisu bili toliko različiti kako ih mi tradicionalno predstavljamo.
Ko je bio Dionis?
U raspravi ko je bio Dionis, najbolje je započeti razgovorom o tome ko nije bio. Iako jedno od najpopularnijih božanstava grčko-rimskog panteona, Dionis izvorno nije bio grčki bog. To je potvrđeno unutar same tradicije, gdje Dionis nije uključen među dvanaest olimpijskih bogova – što ukazuje da je on kasniji dodatak priči.
Njegova priča o rođenju takođe ukazuje da je bez ceremonije ukalemljen u grčku mitološku tradiciju. Prema ovoj priči, Dionisovu majku je slučajno ubio Zevs dok je bila trudna. U žalosti, Zevs je uzeo fetus i stavio ga u svoje bedro do kraja perioda inkubacije. Otuda i etimologija imena božanstva, što doslovno znači “dvaput rođeni” bog.
Što se tiče njegovog mjesta porijekla, mnogi učenjaci ukazuju da je izvorno bio istočnoazijsko božanstvo. Božanstvo koje je postalo popularno među Grcima i Rimljanima. Njegova priča o rođenju odražava ovo vjersko prisvajanje. Kasnije priče ističu Dionisove osobenosti među grčkim bogovima.
Kao bog vina i veselja, on luta šumom upuštajući se u razne činove senzualnog užitka sa svojim nimfama i satirima. Na prvi pogled, moglo bi se reći da je Dionis sušta suprotnost moralno strogom izraelskom božanstvu Jahve. Međutim, kao što ćemo vidjeti, ova dva božanstva imala su mnogo više zajedničkog nego što se misli.
Jahve Dionis?/Zahweh Dionysus?
Jedna od najzanimljivijih teoloških paralela između biblijskog boga Jahve i Dionisa je ujedno i najskandaloznija. Oba božanstva su imala ‘ seksualni kult ‘, vrlo sličan seksualni kult, posvećen njima. Ovo je manje iznenađujuće za Dionisa, gdje mitološka tradicija i vjerski obredi to čine prilično eksplicitnim.
S druge strane, ideja da starozavjetni bog ima takav kult je na prvi pogled zapanjujuća. Ipak, dokazi za to se nalaze u Bibliji. Ako je neko spreman da pogleda mimo “ortodoksnog” prikaza Jahvea kojeg su dali biblijski autori kako bi ispitali različite kontra-narative Starog zavjeta (Old Testament).
Ova veza između seksa i religioznog zanosa, tako česta u dionisijskom predanju i praksi, vidi se vrlo rano u starozavjetnom prikazu Jahvea u izvještaju o otpadništvu Izraela (Exodus 32). U ovoj priči, izraelski vođa – zakonodavac Mojsije – odlaže silazak sa gore Božje, vodeći narod da vide zlatno tele i upusti se u veselje. Seksualna priroda ovog čina je eksplicitna u hebrejskom izrazu arum koji se koristi (Exodus 32:25) koji glasi: “A Aron ih je natjerao da se razgolite da bi se osramotili pred svojim neprijateljima.”
Zlatno tele
U popularnoj kulturi, priča se često čita dualistički kao nadmetanje između religiozne pobožnosti i paganskog seksualnog ekscesa. S jedne strane su Mojsije i njegovi lojalisti, a sa druge izraelski narod općenito. Međutim, bolje je vidjeti ove dvije stvari ne kao polarne suprotnosti, već kao jednu. Drugim riječima, seksualni eksces u službi/u svrhu vjerske pobožnosti. Kako stoji u biblijskom tekstu, Izraelci održavaju festival (hebrejski: hg) na kojem sudjeluju u orgijastičnom slavljenju Jahve personifikovanog u zlatnom teletu.
Ovo nas dovodi do druge veze između Dionisa i Jahve, naime da su oba božanstva bila povezana sa bikom. U dionizijskoj religiji to se vidi u prikazu božanstva sa rogovima nalik biku. Kao što je ranije navedeno, iako je “ortodoksna” religija biblijskih autora isključivala bilo kakve antropomorfne slike hebrejskog Boga. Izraelska religija je često poistovjećivala Jahvea sa bikom. Ovo dijelom proizlazi iz činjenice da je izraelska religija imala svoje porijeklo u kanaanskoj religiji. Gdje se visoki bog El – koji se kasnije spaja sa biblijskim bogom – povezuje sa bikom.
Biblijski bog i bik su uglavnom prigušeni engleskim prijevodima Starog zavjeta. U raznim pričama Jahve izražava gnjev na Izraelce zbog njihove neposlušnosti. Verzija kralja Džejmsa (James) i modernija Nova međunarodna verzija jednostavno glase „Gospod se naljutio“. Međutim, sa hebrejskog se najbukvalnije prevodi kao “Jahvin nos je postao crven” – aluzija na dim koji dolazi iz bikovog nosa kada je uznemiren.
Ja sam Gospod Bog Dionis – Božanstvo pustinje
Štaviše, i starozavjetni bog i grčki Dionis identifikovani su kao božanstva pustinje. Kao što je zabilježila legendarna klasičarka Edith Hamilton. Dionisovi sljedbenici su “otišli u divljinu da se poklone, u najdivljije planine, najdublje šume. Kao da su se držali običaja iz drevnog vremena prije nego što su ljudi pomislili da grade kuće za bogove… .tamo im je Dionis dao hranu i piće.” Rogar Lancelyn Green pruža sličan portret dionisijske religije, navodeći da su “mnoge žene, koje su se zvale Menade, slijedile Dionisa. One su često napuštale svoje muževe i djecu kako bi otišle plesati po usamljenim obroncima šuma.”
Na sličan način, Jahve se često povezuje sa pustinjom kroz priču Starog zavjeta. Sam Mojsije prvi put susreće Jahvu na svetoj gori koja se nalazi u pustinji Midan (Exodus 3). Kasnije, kada su Izraelci oslobođeni ropstva u Egiptu, lutali su pustinjom 40 godina vođeni na svojim putovanjima od strane boga pustinje Jahve.
Direktna povezanost između Jahvea i divljih, napuštenih krajeva nalazi se u knjizi o Jovu (Job). Kada božanstvo tvrdi da ima bližu srodnost sa stvorenjima pustinje nego sa “civilizovanim” urbanim društvom (Job 40-42). Ovu asocijaciju čini i prorok Izaija, koji piše: Qol qore’-bamidbar. Pannu derek yhwh. Yasru ba'arabah mesillah le'lohenu. (Glas onoga koji plače u divljini. Okrenite se na put Jahvin. Napravite u pustinji put za našeg boga, Isaiah 40:3).
Povezanost boga sa vinom – Ja sam Gospod Bog Dionis
Posljednja paralela između Jahvea i Dionisa može se naći u napitku povezanom sa svakim božanstvom. Jedan od famoznih i najpoznatijih aspekata Dionisa i dionizijskog kulta u zapadnoj kulturi je povezanost boga sa vinom. Na freskama i mozaicima Dionis je često predstavljen kako nosi ili drži grozdove od kojeg pravi vino koje izaziva seksualni žar njegovih sljedbenika.
Ova asocijacija je naglašena u priči o Dionisovom zarobljavanju od strane pirata. Kako Lancelyn Green opisuje ovu priču? Kada je gusarski brod ukrcao Dionisa, „grožđe je raslo sa velikim, tamnim grozdovima sa obe strane jedara, između kojih su bila duga vesla izrasla u vinovu lozu okupanu cvjetovima.“ Ironično, dok judeo-hršćanska tradicija (koja potiče iz drevnog obožavanja Jahve) teži da se kloni konzumacije i upotrebe alkohola. Biblijski svjedok svjedoči o upotrebi vina u izraelskoj religiji kao svetog napitka sličnog onom nađenom u Dionisovom kultu.
Povezanost Jahve sa vinovom lozom nalazi se u najranijim izvorima Starog zavjeta. Na primjer, u priči o Abrahamovom susretu sa Melkisedekom, kraljem Salema. Kaže se da je kralj hosi lehem wayayin „iznio kruh i vino“ (Postanak 14:18). Drugdje, ponude pića (tj. vina) božanstvu se prikazuju u brojnim prilikama (Lev. 23:18; Br. 15:5; Pnz 12:17). U hršćanstvu se ova veza između božanstva i vina nastavlja u euharistijskom obredu u kojem vino doslovno predstavlja prisustvo božanstva.
Jake tačke podudarnosti
Pokojni Joseph Campbell, jedan je od najpoznatijih učenjaka komparativne religije. Često se zalagao za “neposredni okvir” koje objašnjava zajedništvo između različitih bogova. Bogova koji su se uzdizali i padali u toku ljudske istorije i društva. Jake tačke podudarnosti između dionisijske i izraelske religije daju značajan primjer ovog fenomena, koji i dalje ima duboke pouke za nas, danas u doba povećane vjerske polarizacije.
Naslov orginala: “I am the Lord God Dionysus”: Parallels between Yahweh and Dionysus” (Ja sam Gospod Bog Dionis”: Paralele između Jahvea i Dionisa). Izvor: https://www.ancient-origins.net/. Tekst: Adam Oliver Stokes. Objavljeno. 21.09.2020. Prevod i obrada: Dragutin Mijatović
PREPORUKA ZA PROČITATI:
Pouka iz života: Ko zna da ne zna, najviši je; Ko misli da zna, ograničen je. Ko prepoznaje svoju ograničenost, nema granica.
