Problem dobrog ukusa. Šta je tačno dobar ukus? To ne može biti samo osjećaj za ono što je prikladno s obzirom na savremene društvene norme. Ljudi za koje se tvrdi da imaju dobar ukus, na primjer umjetnici i kritičari, često donose nekonvencionalne sudove o tome šta je dobro. Umjesto toga, imati dobar ukus podrazumijeva poznavanje onoga što je zaista izvrsno ili istinski vrijedno, što možda ima malo veze sa društvenim konvencijama.
Ali jedna od najpopularnijih filozofskih teorija ukusa – kauzalna teorija koju je predložio David Hume u 18. vijeku – takođe se čini neadekvatnom. Hume je dobar ukus smatrao sposobnošću, stečenom praksom, da se otkriju karakteristike slike, muzičkog djela ili vina koje u nama izazivaju osjećaj zadovoljstva. Ali nijedna lista karakteristika neće adekvatno objasniti estetske sudove. Da koristimo degustaciju vina kao primjer, kvalitet vina uključuje koncepte kao što su struktura, ravnoteža, složenost i intenzitet koji proizvode još apstraktnije kvalitete poput ukusnosti, snage, elegancije, gracioznosti ili osvježenja. Ali nijedna lista činjenica o nekom objektu, bez obzira koliko suptilne ili teško razaznaju, neće u potpunosti objasniti zašto vino doživljavamo kao uravnoteženo ili ukusno.
Dakle…
Šta prepoznajete kada identifikujete eleganciju, gracioznost ili okus vina? To nije kao birati arome hrasta. To je sud o tome kako se sve spaja – skup odnosa koji proizlaze iz činjenica o vinu, ali nisu identični nijednom određenom skupu činjenica. Ako to nije analitička sposobnost, kakva je to vrsta sposobnosti?
Mislim da nas Kant, još jedan filozof iz 18. vijeku, približava odgovoru. Kada nešto smatram lijepim, to činim zato što mi se sviđa. Ali šta mi se u vezi s tim sviđa? Za Kant-a, zadovoljstvo koje dobijam od istinski lijepog predmeta ne leži u činjenici da mi je ugodan. Naprotiv, uživam u tome kako me navodi na razmišljanje. Stimuliše kontemplaciju. Kant je to nazvao slobodnom igrom razumijevanja i mašte.
Tumačenje Kanta je prilično opasno putovanje, ali mislim da on ima na umu nešto slično.
Prekrasan predmet teži da predstavi red ili jedinstvo koje se ne može u potpunosti artikulisati. Ne postoje riječi ili estetski principi koji ga mogu u potpunosti opisati. Suprotno Hume-u, ne možemo jednostavno ukazati na skup karakteristika koje izazivaju zadovoljstvo jer to neće obuhvatiti ono što je jedinstveno u vezi sa određenim djelom. Dakle, ne možemo razumjeti lijep predmet kao što razumijemo tabele ili poreske prijave koje imaju određene, ponovljive karakteristike. Kod lijepih predmeta moramo tražiti šta oni znače, a to zahtijeva maštu. Pa ipak, postoji nešto o čemu želimo saznati više, obrasci koje želimo naučiti slijediti, jedinstvo koje moramo težiti shvatiti. Prekrasan predmet ne može značiti ništa što želimo da znači. Moramo tražiti princip koji nam pomaže da bolje razumijemo predmet, a da nikada u potpunosti ne uspijemo. Upravo tu aktivnost traženja smatramo ugodnom, kada djelo ima red i jedinstvo koje osjećamo, ali ne možemo opisati.
Problem dobrog ukusa
Naravno, neki predmeti neće privući toliko pažnje. Istražujemo ih neko vrijeme, dosadi nam jer smo došli do toga da identifikujemo i artikulišemo sve što je važno u vezi s njima i idemo dalje. Ali prema Kant-u, predmet je istinski lijep ako održava naš interes da o njemu razmišljamo u nedogled, jer svi pokušaji da ga u potpunosti razumijemo propadaju. Predmet ima red koji stalno otvara nove načine njegovog razumijevanja. Lijepi predmeti nas inspirišu da smišljamo nove principe jer nijedan princip nije adekvatan da ga shvati.
Ukus je, dakle, naša sposobnost da utvrdimo da li je neki objekt vrijedan razmišljanja, da li će nam uzvratiti pažnju i izazvati beskrajnu fascinaciju. Osoba dobrog ukusa otkriva nove obrasce za istraživanje, pronalazi neočekivane puteve značenja i reaguje osjećajima i uvidima koji generišu nove načine opisivanja nečega.
Dakle, šta uočavamo kada u vinu identifikujemo eleganciju, gracioznost ili ukusnost? Možda su to tragovi prisustva nekog novog, neistraženog aspekta vina koji podstiče istraživanje. Ali nešto u vezi s tim ne djeluje ispravno. Zar ne uživamo u ukusnosti ili eleganciji, a da se ne brinemo kuda nas to vodi? Kantov stav djeluje previše intelektualno, previše vezano za razumijevanje da bi objasnio našu fascinaciju senzualnom površinom stvari, čistim uživanjem u izgledu. Dakle, bojim se da još nismo sasvim stigli do cilja u našoj potrazi za dobrim ukusom. Možda će sa sledećom bocom postati jasnije.
Pogledati i:
Dwight Furrow (Author of the original article): The Problem of Good Taste (Problem dobrog ukusa). Izvor: https://foodandwineaesthetics.com/2024/07/30/the-problem-of-good-taste/. Objavljeno: 30.07.2024. Prevod i obrada teksta: Dragutin Mijatović
